…Što sam ja bez tebe Zmaju moj?…
Kom’ bih zavjet dao, kome obećanje?
Manifest mog puta da napišem zbog koga?
Moja sveta misija zbog kog’ bi bila sveta,
Da nađem ga u svakom kutku ovog svijeta,
Bauljajući s mačem da vidio te ne bi’,
Dok stenjući i pušući nosim te u sebi?
Bez tebe koje rane bile bi medalje?
Ožiljci k’o ordenje svih junačkih dijela?
Da pokazujem ih ponosom kao opravdanje
Sad kada vremena sve manje je i manje
Za naše slavne bitke i moje snove o slobodi
Gdje jedino me svjetlost tvoje vatre vodi?
Tvoje urlanje iz pećine u mojoj vlastitoj dubini
Blago u škrinji nad kojom si režao na mene…
Odavno su platno svih mojih snova,
Odavno su knjiga po kojoj pišem slova,
I svjetionik u oluji kraj podivljale vode
Pokazivao je putove što me k tebi vode.
I vrijeme je proletilo, puno slabiji si Zmajo
Znam da i ti gledaš umornoga mene…
Slušaj, staro momče, daj da zamolim te jedno;
Ispravi se ponovo, ne izgledaj mi bijedno!
Daj još jednu bitku, pa nek’ onda bude slom,
I dajem ti zavjet da naći ću nam dom.
Jer… tko sam ja bez tebe Zmaju moj?
Zato – ustani! Diži se!
Kreni!
Mojem zmaju s jedne strane predstavlja moj osobni emocionalni i duhovni zapis nakon dosadašnjeg vlastitog životnog puta koji je bio obilježen borbom s jakom depresijom i traženjem načina vlastitog oslobađanja. S druge strane Mojem Zmaju govori o procesu kojeg C.G.Jung naziva „integracijom sjenke“ ( proces kojeg je osobito popularizirao J. Peterson) i koji je, u ovom slučaju, prikazan obraćanjem vlastitom Zmaju, metaforičkoj nemani koja me proganja i protiv koje se pokušavam boriti cijeli život. Zmaj u ovoj metafori objedinjuje sve moje negativne programe, tj. bazična negativna uvjerenja poput srama i krivnje, sve dijelove sebe koje sam potiskivao cijeli život, zbog kojih sam napadao sam sebe, i koji su ispod radara moje svijesti, iz podsvjesnog dijela mene utjecali na vlastite izbore, vlastite narative i odnose koje sam razvijao s drugim ljudima.
U trenutku nastanka pjesme obraćam se vlastitom Zmaju kojeg prvi puta u svojem životu vidim jasno. Osjećam vlastiti umor od svih tih potraga i bitaka, no pred sobom gledam Zmaja koji je također oslabio. U tom trenutku shvaćam koliko je moj vlastiti život određen tom borbom i koliko su i oni najbolji dijelovi mene izrasli upravo u tom ratu kojeg sam želio dobiti jedanput i zauvijek. Rat protiv samoga sebe, koji me je uvijek gurao prema rubu vlastitog uništenja. U trenutku te spoznaje prvi puta osjetim empatiju i prema tom dijelu sebe i gledajući Zmaja kako je klonuo osjećam velik strah od toga da je to i moja sudbina. Jer tko sam ja bez tebe Zmaju moj? Pozivam Zmaja da ustane i uspravi se zbog još jednog, posljednjeg boja. No obećanje da ću nam „naći dom“ nakon toga govori više o jednoj sasvim drugačijoj želji: da ga prihvatim i nastavim živjeti kao integrirana osoba. Kao jedno.
Mojem Zmaju je pjesma o slobodi i pomirenju ne samo s onim dijelom sebe od kojeg pokušavam savladati cijeli svoj život, nego i s vremenom koje proteklo u toj borbi protiv samoga sebe. Kroz svijest da oni najbolji dijelovi mene vjerojatno ne bi postojali da nije postojala ta ista borba, da ja ne bih bio ono što jesam bez iste, trenutak pomirenja s tom činjenicom ujedno je i trenutak pomirenja sa sobom. Da li je Zmaj ikad bio strašni Zmaj ili je bio samo trener? The Coach? Da li je sloboda statično stanje kojeg bi uopće i bili svjesni da ne poznajemo njegov opozit, ili je bogom dano pravo ali za koje je ipak potrebno još nešto, i u ovom svijetu, i u nama samima – spremnost, volja i iskustvo borbe za nju?
Mi treniramo hrabrost probijajući strah kojeg nosimo. Mi treniramo slobodu kidajući okove kojima smo sputani. Mi treniramo ljubav razbijajući zidove vlastite narcisoidnosti, iskoračujući kroz njene ruševine. Možda je borba između dualnosti koje postoje u nama, kao i dualnosti koje gradimo u svijetu oko nas, taj gym u kojem rastemo, sa svim svojim odustajanjima i ponovnim početcima, svim upalama, istegnućima, ego liftingom i neuspjesima koje nas spuštaju u skromnost i penju na novu razinu odlučnosti.
Ne znam odgovore na ta pitanja.
Niti tko bih bio bez svojega Zmaja.
Ali znam tko sa s njim.
Napisao: Vedran Romac
[email protected]
