Tko je mudra osoba?

U psihologiji danas postoje dvije definicije mudre osobe koje se međusobno dosta preklapaju. Mudra osoba je ona koja zna što je najvažnije u životu i kako to ostvariti. On ili ona znaju što čini smislen život te kako ga planirati i ostvariti. Mudra osoba je ona koja koristi svoju inteligenciju za opće dobro. Ona zna napraviti ravnotežu između vlastitih interesa i interesa drugih ljudi i šire zajednice. Mudar čovjek prilagođava se novoj okolini, mijenja je ili bira novu kako bi postigao cilj koji uključuje i njega ali i druge.

U istraživanjima se od velikog broja ljudi tražilo da navedu osobine mudrih ljudi. Pokazalo se da se te osobine mogu grupirati u četiri kategorije i da mudra osoba ima iznimno znanje u sljedećim područjima.

Zašto je dobro biti mudar

Mudri ljudi uspješnije stare. Zadovoljstvo i sreća u starijoj dobi više su povezani s mudrošću nego s objektivnim životnim uvjetima kao što su zdravlje, materijalno stanje i okolnosti u kojima žive.

Mudrost je značajno povezana sa životnim zadovoljstvom i kod muškaraca i kod žena i značajniji je čimbenik od nekih životnih okolnosti kao što je npr. zdravlje.

Mudrije žene lakše prolaze kroz krizu izazvanu menopauzom.

Malo povijesti

Prvi zapisi o mudrosti pronađeni su u starim egipatskim spisima koji datiraju negdje oko 3000. godine prije Krista. Vjerojatno nema filozofa ili teologa koji se u neko vrijeme svog života nije bavio ovim pitanjem. Pritom se naravno nisu uvijek i slagali oko toga što mudrost jest ili nije. Tako je Konfucije tvrdio da se mudrost može naučiti na tri načina: razmišljanjem (najplemenitiji način), oponašanjem (najlakši način) i iskustvom (najteži način). A u Metafizici Aristotel je definirao mudrost kao znanje o uzrocima – dakle, mudri su oni koji znaju zašto je nešto tako kako jest.

U cijeloj lepezi mišljenja mogu se izdvojiti dvije temeljne orijentacije. Jedna je prizemljena i zanima ju praktična, ovozemaljska mudrost te kako dobro i uspješno živjeti (stari Grci i stare bliskoistočne i srednjoistočne civilizacije). Druga (kršćanski teolozi poput svetog Augustina)  je više usmjerena na transcendentalnu, božansku mudrost i prevladavanje svega ovozemljskog. A onda je treća (poput Descartesa) pokušala sve to pomiriti: vjerovali su da je ovozemaljska mudrost put k onoj drugoj, transcendentalnoj i božanskoj.

Malo znanosti

Jedno istraživanje pokazalo je da su žene koje su u svojim tridesetim godinama učinile velike promjene u svom ljubavnom i profesionalnom životu postale mudrije.

Stresni događaji u našem životu pomažu razvoju mudrosti, ali samo do određene mjere. Izgleda da ljudi od stresnih događaja mogu imati koristi, naročito ako su u takvim teškim situacijama dobro reagirali. Ali, ako količina negativnih događaja u životu preraste količinu onih pozitivnih to negativno utječe na razvoj mudrosti.

Inteligencija i mudrost nisu jedno te isto. Visok kvocijent inteligencije ne jamči vam i mudrost. Američki psiholog Sternberg čak tvrdi da su inteligentni i vrlo obrazovani ljudi posebno podložni pogreškama koje ih sprječavaju da se u životu ponašaju mudro i donose mudre odluke. Evo nekih od tih pogrešaka zbog kojih se možemo ponašati glupo bez obzira što smo možda (barem tako tvrdi naš IQ) vrlo pametni.

Ja sam najvažniji – vjerujemo da se svijet okreće oko nas, a ako se i ne okreće vjerujemo da bi morao. Ponašamo se tako da nama bude dobro, bez obzira kako će to utjecati na ljude oko nas.

Ja sam najpametniji – vjerujemo kako znamo sve što treba znati i kako zato ne trebamo slušati mišljenja i savjete drugih.

Ja sam najmoćniji – vjerujemo kako nas naša inteligencija i obrazovanje čine svemoćnom osobom.

Ja sam nedodirljiv i nepovrediv – vjerujemo da možemo činiti što god želimo i da nas drugi nikad neće moći povrijediti ili nam nauditi.

Iz knjige: Tko su dobri ljudi
Autor(i): Dubravka Miljković, Majda Rijavec
Izvor: www.iep.hr