David Herbert Lawrence je u jednom trenutku predložio da se za dobro ljudskog roda zatvore sve škole na sto godina! Volio bih da ljudi imaju škole, ali drugačije. Škole u kojima se učimo da budemo bića ljubavi i da imamo znanja koja su podržavajuća po život. Narodi širom i uzduž ove planete su jako zapušteni, jako nahuškani protiv sebe, protiv života, protiv prirode. Čovjek je takvo veličanstvo da sve treba biti u njegovoj službi, službi njegovoga rasta, razvoja, njegovoga cvjetanja. Tada mi ne bismo imali ovakvu bijedu za koju znamo da nije nedjelo naših dana, nego da traje tisućama godina.
Sinoć sam pogledao dio govora Britanskog premijera koji je održao u UN-u. U najkraćim crtama, pričao je o tehnološkim dostignućima današnje znanosti i neophodnosti njene primjene u poboljšanju kvalitete zdravlja, sigurnosti i života generalno, nas ljudi ovdje na planeti Zemlji. “Čovjek” doslovno priča o nanorobotima koji će strujati čovjekovom krvlju i organizmom i koji će precizno primjećivati šta unutra ne valja i naravno, to dovoditi u red. Održavati će nas u stanju savršenog zdravlja – veli čovjek.
I šta je fora? On djeluje potpuno uvjeren u to što govori, ali ako smo pažljiviji i pogledamo ga u oči, dobijemo utisak da njime uvelike upravljaju nanoroboti i da je izgubio ono nešto što krasi ljudska bića – izgubio je dušu. Zar ćemo mi Ljudi za njim i takvima? Što se mene tiče, nećemo!
Zabrinjavajuće je to što je ogromna većina nas ljudi zaražena ovakvim razmišljanjem, ili bolje reći ne razmišljamo, nego smo se prepustili ovima i ovakvima (robotima) da upravljaju našim životima. Došli smo do točke da toliko vjerujemo znanosti, da su ‘znanstvena istraživanja’ postala naša božanstva. Ako o nečemu ne postoji znanstveni dokaz to ne može biti istina, to kao da i ne postoji. Što nije u redu sa znanošću, gdje ona griješi, odnosno gdje se nalazi uzrok njenih ograničenja, kratkovidnosti?
Za odgovore na ova više nego važna pitanja iskoristiti ću dio jednog od predavanja gospodina Petra Perovića, govor koji je jedan od najljepših i najkorisnijih koji sam ikad čuo i koji je iskra i sjemenka nade u spas prirodnog Čovjeka. Pored nedostatnosti znanosti, u ovome kratkom dijelu govora sadržano je nekoliko važnih tema: što je znanje, ljepota, istina; koja je razlika između znanstvenika i mistika; zašto je mistik u prednosti u odnosu na znanstvenika; o dimenziji nespoznatljivog; i na kraju, meni posebno drag dio – o istinskom obrazovanju.
Najtoplije vam preporučujem da naredni dio teksta ne čitate na brzinu, u dokolici ili u trenucima čekanja nečeg u gradskoj gužvi. Radije ostavite to za vrijeme kada budete u miru i, koliko vam je moguće, u unutrašnjoj tišini. Petrove riječi su doslovno sjeme preobrazbe, povratka našoj pravoj, Istinskoj Prirodi. Po mogućnosti isključite glavu, otvorite srce, ljudi srca nam trebaju danas više nego išta.
Sretno!
“U kontekstu grijeha Adama i Eve koji su kušali jabuku s drveta postanja i načinili grijeh i izgubili nevinost – kada imate znanje izgubili ste nevinost, jer bilo kakvo znanje brani vam da čisto i jasno vidite stvarnost, u sebi, izvan sebe, svejedno.
Jer vi uvijek vidite svijet kroz ono što i koliko znate.
Što više znamo, manje smo nevini.
Ustvari, kada je čovjek stvarno nevin?
Kada nema tereta prošlosti, kada je čist od znanja, kada mu je isključen ego.
Jedino tada ste sposobni vidjeti ljepotu i istinu svijeta.
Ljepota je doživljavanje svega u stanju nevinosti.
Ona, kao i umjetnost nije za razumijevanje, nema se šta razumjeti, samo se ima osjećati.
Postoji znanje koje ne zna i postoji neznanje koje zna.
Kada ste centrirani, kada ste nevini, vi ste u neznanju koje zna.
Tada imamo sposobnost i mogućnost da jasno i čisto sagledavamo ono što nam je predmet zanimanja.
Glavni postulat znanosti i ono na čemu se zasniva jeste: odvojenost ili distanciranost onoga koji promatra od onoga što se promatra jer u protivnom ne možete imati znanje.
Znanost ovaj svijet dijeli na poznato i nepoznato i ludo vjeruje da ono što je danas nepoznato da će to jednog dana biti poznato.
Koja je razlika između znanosti i mistike? Mistik je u jedinstvu sa onim što promatra, nema odvojenosti.
Međutim, pored ove dvije kategorije neznanja i znanja, mistik računa s još jednom, a to je NESPOZNATLJIVO.
Kada se susretnete i shvatite da nespoznatljivo je zauvijek nespoznatljivo, javit će se u vama divljenje.
Imat ćete osjećaj da ono što sad ne možete znati nikad nećete znati.
Nespoznatljivo je npr. život, božansko, istina i mnogo čega te vrste, i to je misterija koju nitko nikad neće moći razumjeti.
Svako može to iskusiti ako se valjano pripremi, ali neće moći svesti to na bilo kakvo znanje.
I zato su znanstvenici rekli da nema Boga, a filozofi su definirali istinu da je to sud koji se poklapa sa činjenicama. Otprilike tako i pravnici definiraju istinu. Međutim, to je potpuno iskrivljeno.
Istina nije nikakav sud, nikakav zaključak, istina je život, istina je božansko, istina je stvarnost i nije svodiva na bilo kakvo znanje.
Šta znači red mistika, mistik, misterija?
Kaže se da je misterija tajna ceremonija.
Potiče od jednog starohelenskog izraza koji kaže – držati jezik za zubima.
Međutim, ovo se ne treba doslovno razumijevati, tj. treba drugačije razumjeti nego što nam pada na um, a ima veze s tim kako funkcioniramo kroz život.
Nitko se ne skriva, ništa se ne stavlja iza zida, ali je nesvodivo i neizrecivo kroz jezik. Možemo reći da se misterija događa ispod praga pojavnog.
Riječi su za one koji nemaju sposobnost osjetiti misteriju.
Ništa ti se ne skriva, ali ti se ne može ni otvoriti ako nisi otvoren i osposobljen za finu, tihu, mirnu energetsku razmjenu.
Što se događa u toj tihoj, finoj i mirnoj razmjeni?
Razmjena naših bića, to se događa. To je neusporedivo više i drugačije nego što je svo znanje ovoga svijeta.
Ljudi znanja, oni stalno nešto tumače, oni stalno nešto prevode i debelo promašuju istinu, jer nisu nevini.
Ako držite bilo kakvo znanje u umu, vi kroz njega sagledavate ono što je pred vama. Nemate čist i jasan pogled na to. I uvijek je, sve što takvi vidite, deformirano.
Zašto je mistik u ogromnoj prednosti pred znanstvenikom?
(Prije svega da kažem da mistik nije neuk.)
Zato što njegova energija ne struji prema stjecanju znanja nego mijenja smjer.
Taj smjer kada odustanete od sakupljanja ostataka različitih informacija iliti znanja, je prema srcu. Aktivira se snaga ljubavi u nama.
Istinsko obrazovanje ne bi nudilo samo znanje.
Najdestruktivnije znanje jest ono kojim ne upravlja mudrost – Nietzsche
Mudrost se ne događa ljudima kod kojih nema ljubavi, kojima se nije otvorio centar srca.
Istinsko obrazovanje osposobljava nas da budemo ljudi ljubavi i da budemo ljudi znanja.
Kada smo takvi nema bojazni da ćemo upotrijebiti moć znanja u destruktivnom smjeru.
Nećete nauditi ljudima, nećete nauditi prirodi, niti bilo kom drugom biću.
Tako obrazovani, da smo osposobljeni za ljubav i da smo osposobljeni za saznavanje moguće je ako smo mistici.
A mistik je onaj koji objavljuje da pored poznatog i nepoznatog postoji nešto što se može iskusiti, može se doživljavati, ali ne može se znati.
Dokaz da je to tako je sam život – nikad nitko neće moći reći što je život, odakle dolazi, koja mu je svrha.
David Herbert Lawrence je u jednom trenutku predložio da se za dobro ljudskog roda zatvore sve škole na sto godina.
Osho se slaže sa Davidom, a ja imam nešto drugačije stanovište.
Volio bih da ljudi imaju škole, ali drugačije.
Škole u kojima se učimo da budemo bića ljubavi i da imamo znanja koja su podržavajuća po život.
Narodi širom i uzduž ove planete su jako zapušteni, jako nahuškani protiv sebe, protiv života, protiv prirode.
Stvorili smo kulturni model gdje čovjek nažalost nije vrhunska vrijednost.
Mnogo štošta je važnije od ljudi, a ljudi se svode na razinu sredstava, da li vojnih, bankarskih ili ekonomskih, ali svode se na sredstva.
Čovjek je takvo veličanstvo da sve treba da je u njegovoj službi, njegovoga rasta, njegovoga razvoja, njegovoga cvjetanja.
Tada mi ne bismo imali ovakvu i ovakvu bijedu za koju mi znamo da nije nedjelo naših dana nego da traje tisućama godina.
Saznanje ili jasnoća razumijevanja da svako ljudsko biće ima beskonačni potencijal obavezuje nas na samilost.
Samilost je ono produbljeno razumijevanje istine tog drugog spram koga stojiš.
Ljudi mogu funkcionirati na dva načina, kroz znanje i svjedočenje.
Ako znate, nikad nećete vidjeti istinu; ako svjedočite, imat ćete jasan osjećaj što i kako jest.
Prvo se stječe vježbanjem uma, njegovim hranjenjem informacijama; drugo se stječe isključivo meditativnim načinom.
Meditacija je ta koja vam pomaže da izbistrite svoje senzore, da ih očistite od svakih nakupina znanja i neznanja, vjerovanja i nevjerovanja.
Svjedok je svjestan svega unutar sebe i svega izvan sebe.
Ljepota je moguća u trenu kad se vaše biće poveže sa bićem svepostojanja.
A stanje nevinosti je prolaz, vrata, kapija prema doživljaju ljepote.
Istinu potražite u dubinama svoje svijesti.
Ništa ti nije skriveno, ništa.”
Petar Perović
Autor teksta: Ergić Dejan / zlatoruki.me
