U Šrimad-Bhagavatamu, drevnom spisu iz Vedske tradicije, postoje podaci o moćima polubogova, yogija i rišija. Ova živa bića su opunomoćena s više razvijenim osjetilnim moćima za razliku od običnih ljudskih bića i također su sposobna djelovati unutar područja  aktivnosti vremena i prostora daleko iznad našeg običnog iskustva.

Vede koriste izraz “osjetilni” i to se odnosi na osjetila percepcije i osjetila djelovanja. Tipičan stanovnik viših planeta živi 10000 nebeskih godina gdje je svaki dan i svaka noć kao šest mjeseci na planeti Zemlji (ŠB 4.9.63.s). Međutim, neki polubogovi žive mnogo duže (kao što je Indra) i drže svoj položaj u  univerzalnoj administraciji u vremenu jedne manvantare ili 71×12000 nebeskih godina i njihov vijek je mnogo duži.




Bića iz viših dimenzija

demigodsPolubogovi imaju moć poprimiti bilo koji oblik (ŠB 8.15.32.s) i pojaviti se i nestati ispred običnih ljudskih bića. Tako Šrimad Bhagavatam 9.21.25. kaže da su se Brahma i Šiva pojavili u ljudskom obliku ispred Maharaja Rantideva, a ŠB 1.12.20. kaže da su se Indra i Agni pojavili ispred Maharaja Sibija u obliku orla i goluba. U Šrimad-Bhagavatamu nailazimo na opise gdje se polubogovi, koji imaju mnogo više pobožnih djela nego drugi polubogovi, pojavljuju i nestaju ispred njih (npr. u ŠB 6.7.16. Indrin guru Brihaspati je postao nevidljiv za Indru nakon što ga je Indra uvrijedio). Naša teza je ta da mogućnost pojavljivanja i nestajanja nije “pitanje mističnih moći”, već to demonstrira važnu odliku fizičkog svijeta u kojem živimo.

Ovaj svijet sadrži mnoge manifestacije koje nam nisu pristupačne običnim osjetilima, ali su pristupačne mnogo razvijenijim bićima poput polubogova. Postoji hijerarhija dimenzionalnih nivoa unutar univerzuma i bića na određenom nivou mogu djelovati unutar većeg prostora nego bića na nižim nivoima. Duhovno područje Vaikunthe i Goloka Vrindavana je još više. Tako je Brahma najviši polubog unutar materijalnog univerzuma, postao zbunjen kad mu je Krišna otkrio duhovni svijet.

U ŠB 1.16.3. je rečeno da za vrijeme žrtvovanja konja, koje je vršio Maharaja Parikšit, čak su i obični ljudi mogli vidjeti polubogove. Izgleda da su u vedsko vrijeme polubogovi posjećivali Zemlju i angažirali se u različitim poslovima s ljudskim bićima. Generalno govoreći, samo su kvalificirane osobe bile sposobne vidjeti ih. Čak i nedavno, nakon rođenja Gospodina Caitanye, polubogovi su dolazili u kuću Jagannatha Mišre da bi slavili Gospodina i tamo su ostali nevidljivi (CC Adi 14.76-81). Šrimad-Bhagavatam često naglašava ideju da stječući više duhovne kvalifikacije osoba može uzdići svoje osjetilne moći i automatski iskusiti fenomen unutar širokog polja egzistencije.

Važno je napomenuti da se takve moći ne bi trebale eksploatirati za osjetilno zadovoljenje, jer će to skrenuti osobu od stvarnog cilja duhovnog života. Jedan takav primjer je naglasio Narada Muni kada je poučavao Dhruva Maharaju u kojem je rekao “da će mantrajući određenu mantru – om namo bhagavate vasudevaya – biti uskoro sposoban vidjeti savršena ljudska bića koja lete nebom” (ŠB 4.8.53.).

Međuplanetarno putovanje Gangom

Jedna metoda koji se ponekad koristi u putovanju između viših planeta i Zemlje je spomenuta u ŠB 3.8.5.(smisao), gdje je rečeno da veliki mudraci mogu putovati sa Satyaloke na planetu Zemlju preko rijeke Gange koja teče univerzumom. Šrila Prabhupada (A.C. Bhaktivedanta Swami) napominje da je taj oblik putovanja moguć u bilo kojoj rijeci pomoću mističnih moći. Izgleda nemoguće da taj oblik putovanja uključuje plivanje ispod valova, a veza izmedu zemaljske Gange i rajskih dijelova nam, naravno, nije vidljiva. Mi naglašavamo da taj proces putovanja uključuje višedimenzionainu vezu među lokacijama i da rijeka služi kao vrsta vodiča da bi usmjerila višedimenzionalni transport. U slučaju rijeke Gange, tok rijeke s viših planetarnih sistema mora biti višedimenzionalan.

Sličan primjer nalazimo u trenutku otmice Anirudhe koji je prebačen u Santipur pomoću mističnih moći Citralekhe, mistične yogini. Vedski spisi napominju slične događaje u prošlosti na ovoj planeti. Mnogi događaji uključuju fenomene koje ne možemo iskusiti i zato mogu izgledati čudno. U Šrimad-Bhagavatamu je rečeno da prije početka Kali-yuge, prirodni procesi na planeti Zemlji su funkcionirali drugačije nego što funkcioniraju danas (vidi ŠB 1.4.-17.smisao). Osjetilna moć živih bića je bila na višem nivou nego danas i napredna živa bića poput polubogova i velikih mudraca su regularno posjećivala planetu Zemlju.

Tako, zemaljsko područje običnih živih bića je bilo intimnije povezano s višim područjima materijalnih i duhovnih realnosti, nego kasnije kada je počela Kali-yuga. Takva ideja prirodno vodi do slijedećeg scenarija za povijest u posljednjih nekoliko tisuća godina. Nakon što je počela Kali-yuga, polubogovi i ostala živa bića su prestala komunicirati s ljudskim bićima na planeti Zemlji i uobičajeni osjetilni nivo živih bića se smanjio. Za neko vrijeme ljudi su nastavili vjerovati u priče o prijašnjim događajima zbog autoriteta tradicije.

Međutim, zbog nedostatka vjere i iskustva od strane viših izvora, prirodna sklonost varanja kod ljudskih bića je porasla i tradicije u različitim dijelovima svijeta su postepeno postale sve više i više zaboravljene i ljudi su počeli gubiti vjeru u njih. Konačno, sadašnje stanje civilizacije je takvo da se stare tradicije promatraju kao beskorisne mitološke rasprave i ljudi stječu znanje u potpunosti kroz svoja ograničena osjetila.

Nevidljiva područja planete Zemlje

Mi smo razvili ideju da trodimenzionalno područje ne predstavlja totalnost duhovne i materijalne realnosti. Jedna odlika takve ideje je da postoje svijetovi ili područja iskustva koja su locirana ovdje na planeti Zemlji, ali ih Ijudksa bića ne mogu vidjeti pošto posjeduju ograničene osjetilne moći. Naravno, najbolji primjer ovog je Krišnino transcendentalno prebivalište Vrindavana. U Caitanya-caritamriti (Adi 5.18. smisao), rečeno je da premda je Krišnino prebivalište neograničeno i sveprožimajuće, identično je gradu Vrindavanu na ovoj planeti Zemlji. To uključuje da unutar područja zvanog Vrindavana u Indiji postoji potpuno realno područje duhovne egzistencije koje nije pristupačno osjetilima običnih utjelovljenih duša.

To je drugi primjer višedimenzionalnog povezivanja i uključivanja dva (ili više) svjetova iskustva koji egzistiraju paralelno, u istoj lokaciji. Sveta dhama Navadvipa je drugi primjer toga. Šrila Bhaktivinoda Thakura kaže u Navadvipa – Mahatmyi: “Navadvip-dhama, unutar gauramandale je smještena u vječnom svjetlu… Oblik gaura-mandale je vječno transcendetalan u materijalnom svijetu poput Sunca. Oko materijaliste je prekriveno oblakom iluzije i stoga on vidi samo sekundarnu transformaciju te spiritualne energije, tupi i inertni materijalni svijet.”

Transcendentalna područja Vrindavane i Navadvipe su potpuno duhovna, ali postoje mnogi materijalni primjeri koji ilustriraju ideju paralelnih svijetova koja postoje na jednom mjestu. U Šrimad-Bhagavatamu se navodi da Maru i Devapi, dva drevna princa koji pripadaju Soma i Surya dinastiji, i dalje žive na Himalayama u mjestu zvanom Kalapa-grama. Pomoću moći mistične yoge oni će nastaviti živjeti do početka slijedeće Satya-yuge i onda će otkriti izgubljene Surya i Soma dinastije tako što će začeti djecu (ŠB 9.12.6.; ŠB 9.22.17-18.; ŠB 9.12.37-38.).

Ako odemo na Himalaye svakako nećemo biti u mogućnosti vidjeti Maru i Devapu koristeći obična osjetila, iako su oni ljudska bića koja koriste gruba materijalna tijela. Također, možemo reći da nećemo biti sposobni vidjeti okruženja u kojem oni žive. Ljudsko biće ne može živjeti, a da nije u određenom materijalnom okruženju. Čak i yogi koji jednostavno živi na zraku zahtijeva neuznemireno mjesto za sjedenje.




Ograničenost trodimenzionalnih osjetila

Je li moguće da materijalno okruženje te dvije osobe nije neposredno vidljivo i dostupno nama iako su oni nevidljivi? Odgovor je da oni u stvari žive u mjestu koje nije pristupačno našim osjetilima, već samo naprednim yogijima čija osjetila mogu djelovati na određenom nivou. Netko može prigovoriti da taj nevidljivi svijet ne može biti na istom nivou realnosti kao i naš svijet već mora biti “suptilan” ili imati prirodu duhova, dok je naš svijet stvaran i supstancijalan. Naš odgovor je da takvi postojeći svjetovi nisu vidljivi nama, ne zbog toga što su sačinjeni od supstance koja je izvan ovog trodimenzionalnog prostora, već da leže u višedimenzionalnom prostoru i izvan su našeg dosega. To mjesto može biti na “istom mjestu”na kojem smo i mi pomoću višedimenzionalnog interspoja. Osoba s višim osjetilnim moćima je sposobna percipirati takve svjetove, ne zbog toga što možda vidi neku stranu supstancu unutar vlastitog trodimenzionalnog prostora, već zbog toga što njegova osjetila nisu ograničena na tri dimenzije i imaju širi pristup na područje materijalne i duhovne realnosti.

Trebamo naglasiti da su osnovni elementi zemlja, voda, vatra, zrak i eter – prisutni u nekom obliku na svim nivoima realnosti, i duhovnim i materijalnim. U Šrimad-Bhagavatamu 11.21.5. je rečeno da tih pet elemenata izgrađuju tijela svih živih uslovljenih bića, od Brahme pa do nepokretnih bića. Također se u Caitanya-caritamriti (Adi 55.53) navodi da su “zemlja, voda, vatra, zrak i eter Vaikunthe svi duhovni. Materijalne elemente ne možemo tamo naći.” Pet materijalnih elemenata su opisani kao odvojene energije Krišne. Energije na Vaikuntha planetarna su očito slične, pošto su čak nazvane istim imenima. Medutim, duhovni elementi moraju pripadati Krišninoj unutrašnjoj moći. Zato izgleda da su materijalni i duhovni svijet slični u jednom smislu i da sadrže različite oblike sastavljene od čvrstih, tekućih i plinovitih tvari. U isto vrijeme, imaju različite kvalitativne odlike od kojih je najistaknutije prisustvo gune strasti i neznanja u materijalnom svijetu koje ne možemo naći u duhovnom svijetu.

Materijalna područja na različitim dimenzionalnim nivoima također posjeduju različite oblike, ali viša područja će karakterizirati prevladavanje gune vrline nad gunama strasti i neznanja. Kao konačni zaključak, Šrila Prabhupada napominje da Vyasadeva prebiva u Badarikašramu. Mnogi ljudi iz Indije idu u hodočašće u Badarkašramu svake godine, ali njima nije moguće sresti Vyasadeva. Medutim, rečeno je da je Madhvacarya sreo Vyasadevu koji ga je inicirao u Madhva-gaudiya sampradayu. To što je Madhva- gaudiya sampradaya sišla od Šrila Vyasadeva do današnjih acarya je bilo moguće kroz višedimenzionalno povezivanje.

Prethodna objavaIz webshopa: Orgonska narukvica Double (podesiva)
Slijedeća objavaDnevni Jyotish Horoskop 16.04.2016.
Krunoslav Đurđević
Krunoslav Đurđević (1962-2007) bio je propovjednik, predavač vedskoga znanja, urednik nekoliko časopisa iz područja alternative, Jyotish astrolog, kolumnist, glazbenik, pisac, scenarist… Napisao je nekoliko izrazito zapaženih knjiga: “Karma – univerzalni zakon pravde” (1997), “Reinkarnacija” (1997), “Vedska kozmologija” (1998), “Misterija stvarnosti i vremena” (1999), i “Reinkarnacija – mit ili zbilja” (2001). Bio je predsjednik i voditelj “Bhaktivedanta – Udruga za znanost i religiju”. Gostovao je u TV-emisijama poput “Latinice” i “Na rubu znanosti”.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.