Na Putu Prema Sebi…

Čovjek kroz život zagazi na mnoge staze, no najvažnija od svih staza je ona koja ga vraća njegovom vlastitom biću, taj put još nazivamo putem samospoznaje ili putem duhovnosti. Ne postoji veće zadaće za ljudsko biće od te da sebe spozna, da spozna bogatstvo svoje duše koje uporno traži u svijetu, jer zaista; sreća, ljubav, blagostanje i mir su bogatstva koja moraju biti otkrivena unutar vlastitog bića.

Put samospoznaje ili put duhovnosti predstavlja dakle povratak svome bitku, i zbog toga će svako biće u jednom trenutku svoga postojanja zagaziti na taj put; jer svakom biću je suđeno da se naposljetku vrati svome izvoru. Duše koje se opiru svojoj istini i koje su se izgubile u tami tjelesnih požuda i navika, one se vraćaju kući trnovitim putem koje u ovoj dimenziji prepoznajemo kao patnju. S druge strane imamo duše koje slute svoju istinu i stoga se predaju putu samospoznaje, koji umije da bude težak, ali je daleko od patnje. Na nama je da kroz božanski dar Svjesnosti odaberemo kojim putem ćemo ići, putem samospoznaje ili putevima trnovitim. Razlika je velika, no ne treba zaboraviti da oba puta vode do istog odredišta.

U ovozemaljskom postojanju sve se vrti u krug, i to je nešto što ne smijemo zaboraviti kako ne bi upali u ovu materijalnu iluziju te u njoj u potpunosti izgubili sebe. Moramo znati da oni koji za svoga života čine loše moraju biti rođeni u životu u kojem će spoznati patnju, ta patnja će biti njihovo iskupljenje i oslobođenje; zvuči okrutno, no to je krug života.

Stoga kada vidimo da netko pati ne smijemo zaboraviti odakle potiče izvor patnje, no isto tako ne smijemo izgubiti empatiju prema nikome; prema onima koji pate, kao ni prema onima koju siju patnju. Jer oni koji danas pate će patnjom svojom biti pročišćeni, a oni koji siju patnju će se isto tako pročistiti u patnji koja ih slijedi. I zato dragi moji budite budni u svakome času i ne bacajte nikakvog drugog sjemena, osim sjemena ljubavi; jer ono što sadimo, to ćemo i brati.

Mnogima je teško prihvatiti ovu istinu o životu te na taj način patnja ovoga svijeta postaje i njihova osobna patnja, patnja koja često truje dušu sa strahom i mržnjom. To je zamka u koju padamo zbog neznanja, i stoga je potrebno moliti Boga za mudrost. Patnja ovoga svijeta ne smije u nama buditi ništa drugo do empatije i razumijevanja, jer to je jedini način da i mi sami ne postanemo sudionici u stvaranju te patnje. Zbog toga je nužno biti Budan !

Priča o raju, čistilištu i paklu se odvija upravo ovdje na ovoj zemlji, a svaka duša; tvoja, moja i duše svih nas, moraju proći kroz sva tri kruga života, jer samo tada je iskustvo života je potpuno. One duše koje za ovoga života zakorače na put samospoznaje, to su duše koje su već prošle svoj pakao i svoje čistilište i sada se nalaze na putu ka raju, spoznavajući kraljevstvo nebesko koje je u njima samima.

Među mnogim Velikim Dušama koje su dolazile na ovaj svijet da nam pokažu put, a koje ja osobno sve do jedne volim i poštujem, mene se pak najviše dojmila jedna Velika Duša i savršen put kojeg nam je ta Duša pokazala, a to je Krist i Njegov put ljubavi i predaje. Zaista ne postoji drugi put koji oslobađa takvom lakoćom kao što to čini put ljubavi, niti na ijednom drugom putu ima toliko bogatstva kao na tom putu. Ljubiti Boga svojega svim srcem svojim, svim umom svojim, svom Dušom svojom; i ljubiti bližnjega svoga kao samoga sebe. To je jedini put koji može spasiti ovaj svijet, put za kojeg ne morate biti kršćanin da bi ga sljedili, sve što treba jeste da budete Čovjek, ljudsko biće u punom smislu te riječi.

Ja osobno sam rođen u kršćanskoj tradiciji, no ja nisam kršćanin. Ja ne pripadam niti jednoj tradiciji, ni jednoj kulturi, niti jednom uvjerenju..moja religija je ljubav, moja tradicija je sloboda, a moja otadžbina je sav univerzum…A moj put, moj put je put ljubavi…

Namaste

Anđelko Katinić, https://samospoznaja.site/na-putu-prema-sebi-2/