Vedska mudrost zasniva se na načelima inteligentno stvorene kreacije koja nas okružuje. Sustav zakona i principa koji djeluju unutar pojavnoga materijalnog svijeta ne može se mijenjati kao što ne možemo mijenjati značenje i funkciju prometnih znakova, već ih moramo naučiti i slijediti kako bismo ostvarili željeni cilj (npr. siguran i brz transport od točke A do točke B).
Widget not in any sidebars
Materijalni je svijet nešto poput našega globalnog sustava transporta koji koristimo u posljednjih stotinjak godina. Brojna vozila koja se kreću po prometnicama imaju razne smjerove i brzinu kretanja. Kad ne bismo imali kompleksan sustav prometnih znakova i pravila, prometnice bi za kratko vrijeme bile potpuno blokirane sudarenim i razbijenim vozilima. To bi se dogodilo jer bi svaki vozač slijedio svoja pravila i propise, nesvjestan pravila i propisa drugih vozača. Naše bi putovanje bilo rizično i u konačnici neuspješno.
S druge strane, vidimo kako je lako moguće nebrojenom nizu vozila putovati prometnicama svijeta iz jednostavnog razloga što postoje stroga i nepristrana pravila kojih se vozači nauče i naviknu slijediti prije negoli započnu svoja neovisna putovanja. I kad se ta pravila ne slijede pravilno, dolazi do prometnih nezgoda, gubitaka života, materijalne štete, ili, kraće rečeno, dolazi do nepotrebne patnje.
Međutim, slijeđenjem pravila i propisa djelomično se gubi osjećaj «ja radim kako ja hoću, kad ja hoću i gdje ja hoću». Na taj način naš osjećaj individualnosti i neovisnosti biva zanemaren i povrijeđen. Kad moramo na semaforu čekati pola minute kako bismo nastavili kamo smo naumili, možemo se osjećati sputano i frustrirano. Naše želje nisu ispunjene, naše je putovanje momentalno zaustavljeno, netko drugi za nas određuje kako, kad i gdje.
Ako uzmemo u obzir samo sebe, svoje postojanje, svoje želje i planove, možemo zaključiti kako u stvarnosti baš i nemamo potpuno slobodnu volju. Tuđa slobodna volja uvijek se nameće; na svakom koraku i u svakoj situaciji svatko od nas čini kompromise sa svojim namjerama i planovima jer se tuđe namjere i planovi konstantno nameću našima. Propusti pješake, idi kad je zeleno, uspori, skreni desno, zaobiđi, stani i čekaj, plati da bi prošao, vrati se natrag i promijeni smjer kretanja…samo su neke od situacija u kojima se svakodnevno nalaze vozači na prometnicama. Zato postoje kočnice, brzine i upravljač koji reguliraju kretanje našeg vozila. Oni služe kako bismo mogli napraviti neophodne kompromise u svrhu ispunjenja svojih želja i ostvarivanja ciljeva svojih putovanja u što kraćem vremenskom periodu i na što sigurniji način.
Dakle, vidimo kako je primarna funkcija prometnica, prometnih znakova i propisa omogućiti vozačima brz i siguran put do željena cilja. U primarnu funkciju ne spada naša individualnost i neovisnost, naše osobno uživanje ili neki drugi motiv za putovanje.
Zašto je to tako? Zašto se moramo podrediti pravilima i propisima i staviti na stranu osobne želje i planove?
Razlog je tomu činjenica da nismo sami u ovom svijetu, nismo jedini vozač, jedino vozilo na cesti. Kad bismo bili jedini, pravila i propisa jednostavno ne bi bilo. Radili bismo što god i kad god bismo htjeli. Ali to nije realnost. Stoga se vratimo na razlog zbog kojih sam odabrao ovu usporedbu i s kojom svrhom.
Svijet u kojem živimo u sebi već sadrži pravila i zakone. Moderna znanost konstantno pokušava na što precizniji način otkriti i definirati što veći broj tih zakona kako bi njihovim slijeđenjem ljudi postigli ostvarenje osobnih i kolektivnih želja.
Naše je tijelo poput vozila koje nam je potrebno kako bismo se kretali po materijalnom svijetu (prometnicama) i dužnost nam je što bolje proučiti i slijediti načela materijalnog svijeta kako bismo izbjegli nepotrebnu patnju koja će skoro uvijek biti uzrokovana upravo njihovim namjernim ili nenamjernim kršenjem. Često će neslijeđenje biti uzrokovano nepoznavanjem pravila pa će većina ljudi biti iznenađena i zbunjena kada doživi odgovarajuće posljedice svoga pogrešnog djelovanja.
Primjerice, netko može htjeti izgraditi avion u obliku cvijeta a krila napraviti od meda i brašna. Može vjerovati kako je takav avion puno ljepši i funkcionalniji od standardnog oblika aviona. Ali čim pokuša poletjeti njime, doživjet će frustrirajući poraz koji rezultira izgubljenim vremenom i energijom. To je zato što zakoni gravitacije i aerodinamični zakoni već postoje u prirodi i ne mogu se mijenjati našom voljom. Mi se moramo prilagoditi tim zakonima i uskladiti svoje želje prema već postojećim principima svijeta koji nas okružuje.
Ponašanje osobe koja uporno pokušava prkositi prirodnim zakonima naziva se stanjem ludila (stanje u kojem osoba ne razlikuje svoje želje od realnih mogućnosti vanjskog svijeta). Ukoliko želimo izbjeći nepotrebnu patnju koja proizlazi iz stanja ludila, potrebno je prihvatiti svoje nesavršenstvo u svakom smislu te riječi.
»Ja sam nesavršen i moje su želje također nesavršene. Moje su misli nesavršene i moje su emocije također nesavršene. Sve što ja radim nesavršeno je i koliko god se trudio, ostat ću nesavršen.»
Ako prihvatimo ove izjave kao upravljačku istinu u svom životu, unatoč spomenutom nesavršenstvu, možemo izbjeći veći dio pogrešaka koje radimo kad zaboravimo ili zanemarimo da smo nesavršeni u svakom pogledu. Ne postoji veća pogreška i temelj za patnju nego uvjerenje kako u bilo kojem trenutku djelujemo na savršen način. I upravo je to uvjerenje osnovni temelj sveg narcizma, svih psihičkih poremećaja i svih pogrešnih djelovanja u materijalnom svijetu.
Postavlja se pitanje: odakle dolazi to uvjerenje da djelujemo savršeno?
Zapravo, rijetko će tko na svjesnom nivou uistinu misliti da razmišlja, osjeća ili djeluje uistinu savršeno. Ono što se događa jest da naši simptomi razmišljanja, osjećanja i djelovanja sugeriraju kako se osjećaj savršenstva odvija na podsvjesnom nivou. Dakle, nismo svjesni pogrešnog uvjerenja o svojoj savršenosti. Ono se odvija automatski, bez ulaganja svjesnog napora. I da bismo to bolje ilustrirali, potrebno je prikazati te simptome kroz praktične primjere iz svakodnevnog života.
Kristijan Kolega, samoozdravljenje.com
