Prvo trebamo postići mir pa tek onda imamo mogućnost postići ljubav

Zapravo je dosta teško pisati o miru ili definirati mir, a da ga definicija potpuno obuhvati. Najvjerojatnije bi mir najlakše mogli objasniti ako ga usporedimo s ravnotežom u fizici.

Zamislimo vagu s neizmjerno puno krakova na kojima su raznorazni utezi, raznih boja, materijala, veličina, vibracija… i svi ti utezi su u savršenoj ravnoteži, vaga je u savršenoj ravnoteži i nijedan uteg ne smeta bilo kojem, iako ima i utega koji su suprotni jedan drugom.

Napisao sam ovu usporedbu s vagom zato jer je mir našem ograničenom umu nedohvatljiv, logičkim dijelom sebe to ne možemo nikako shvatiti. Ne možemo shvatiti zato jer su suprotne forme u ratu i borbi ispod bezdana. Ovaj pojam bezdana je stručni pojam nas okultista, tko se razumije u Drvo Života, zna o čemu pričam.

Tko se ne razumije, bezdan ili jaz je nešto kvalitativno što odjeljuje realni i idealni svijet. Praktički je bezdan nepremostiv, čuva ga demon kojeg mi okultisti zovemo Horonzon, a definiramo ga kao demona smrti, uništenja i ludila. Dakle, mitološki zamislite da će vas Horonzon pojesti ako samo pokušate prijeći preko bezdana.

Ali, teoretski se bezdan ipak može prijeći, može se Horonzona pobijediti i pokoriti. Ovo se radi tako da se meditira, radi na sebi itd… dakle, mi u ovoj grupi smo na putu da jednog dana svi prijeđemo bezdan, a Horonzon za nas postane prazno puhalo, jer on zapravo i jest iluzija.

Ali, vratimo se predočavanju mira. Dakle, ovdje, ispod bezdana, suprotnosti ratuju pa je zato nemoguć mir o kojem ja ovdje pričam. Ali, iznad bezdana su suprotnosti u ravnoteži, tamo uopće ne postoji mogućnost bilo kakve borbe ili rata.

Nama je u duhovnom napretku cilj što više suprotnosti postepeno dovoditi u stanje idealne ravnoteže, onako kako je to u idealnom svijetu… da što više bude tako i u realnom svijetu. Ovo dobro upamtite, ne tražimo mir u smislu da zaspimo i da nam bude sve ravno, ne tražimo mir koji daju tablete za smirenje.

Takav mir se temelji na suženju svijesti. Kod takvog mira je osoba smirena zato jer ne ratuje, ali ne ratuje zato što uopće nije niti svjesna suprotnosti koje bi trebale ratovati.

Metaforički, mir ispod bezdana zamislimo na ovaj način: U svađi smo s osobom A. Da bismo bili u miru s njom, okružit ćemo se neprobojnim staklom, da rat i borba s njom postane fizički nemoguć, zbog stakla. S njom jesmo u miru, ali je to vanjski mir, unutar nas vjerojatno se s njom svađamo i dalje u mislima i emocijama.

Idemo korak dalje u miru ispod bezdana, idemo prekinuti rat u sebi. I unutar sebe možemo postaviti neprobojno staklo prema negativnim mislima i emocijama, to se zapravo radi tako što ćemo poštovati deset Božjih zapovijedi. Tada imamo psihički mir, ali smo se zato podijelili kao osobe iznutra, ratujuće dijelove samih sebe smo razdvojili da bismo umjetno stvorili unutarnji mir.

Sve ovo do sada opisano, mir ispod bezdana je jedna velika iluzija, nadam se da to i sami shvaćate. Mi smo platili veliku cijenu takvog mira, žrtvovali smo jedinstvo samih sebe da bismo imali mir. Dakle, sada imamo mir, ali smo izgubili sami sebe.

Iz svakodnevnog života znate da ljudi stalno odustaju od svojih želja i vizija radi mira s drugima, svaku našu želju ili viziju smo skloni potisnuti da ne dođemo u sukob s ljudima iz svoje okoline. Ali, razmislimo nekada da ovo i ne mora biti ispravno.

Mir iznad bezdana je idealan, tamo suprotnosti, koje u realnom svijetu nužno ratuju, mogu biti u ravnoteži i bez borbe. Ovo stoga je tako jer postoje dva ključa za to, a to su prihvaćanje i priznanje.

Vratimo se svađi s osobom A. Idemo sada postupiti na duhovan način:

Nećemo graditi zidove od neprobojnog stakla niti oko sebe niti unutar sebe, nećemo ništa potisnuti, ništa žrtvovati, od ničeg odustati. Jednostavno ćemo priznati da smo u svađi s osobom A, priznat ćemo da je možda i mrzimo, da bismo se voljeli možda i osvetiti.

Zatim ćemo ovo što smo priznali prihvatiti kao pravu istinu, to je naprosto tako. Dakle u svađi smo, ali zbog toga ne trebamo osjećati nikakvu krivnju… Mrzimo je, ali to nije razlog da se osjećamo krivim… možda ćemo joj se i realno osvetiti, ali ne trebamo osjećati nikakvu krivnju zbog toga.

Dakle, svađa, mržnja i osveta nisu nikakve zapreke da ipak budemo u miru s osobom A, da budemo u ravnoteži s njom, jer ne moramo se uopće boriti, dovoljno je samo priznati i prihvatiti svađu, mržnju i osvetu.

Duhovni učinak ovakvog priznanja i prihvaćanja je taj da će se svađa, mržnja i osveta odmah početi topiti, kao led u vatri i ubrzo će nestati kao iluzija… jer sukob je samo iluzija, mržnja je samo iluzija, osveta je samo iluzija… ali, mir nije iluzija, mir je božanska stvarnost, Bog je ljubav i mir.

Možda je nekima ova moja objava preteška, možda će je puno vas trebati pročitati sedam puta da je do kraja shvati. Ali, objasnio sam zašto iz mene izbija mir kada očitavam bukvicu, a zašto iz nekog drugog izbija nemir kada priča o ljubavi.

Osoba koja očitava bukvicu i osoba kojoj se očitava bukvica su u konfliktu ispod bezdana, ali iznad bezdana su u miru i ravnoteži. Kada netko priča o ljubavi s pozicija ispod bezdana, izbija nemir, jer je takva ljubav u koliziji s nečim što nije ljubav.

Dokle god je ljubav suprotna mržnji, ona je ispod bezdana… tek kada ljubav i mržnja postanu lice i naličje iste stvari, tek kada shvatimo da je mržnja degenerirana ljubav, tek kada ljubav i mržnja budu u idealnoj ravnoteži i neratovanju, tek tada je ljubav iznad bezdana.

I, sada posljednji korak: Ljubav i mir su dio univerzalne ravnoteže iznad bezdana. Ali, shvatite i upamtite, ispod bezdana ljubav i mir ratuju… ovo mislim sasvim ozbiljno, ljubav i mir su suprotni ispod bezdana. Ne vjerujete da je ljubav suprotnost miru i mir suprotnost ljubavi ispod bezdana…? Onda slušajte ovo:

Osoba A voli osobu B, ali osoba B ne uzvraća… osoba A je u nemiru jer joj nije uzvraćeno, osoba B je u nemiru jer joj se osoba A popela na vrh glave svojim pričama da je voli. Čak i kada je ljubav uzvraćena, oba partnera su u stalnom strahu i brizi da ne izgube jedan drugog, dakle, u nemiru.

Ovakvih primjera bih vam mogao nabrajati još, ali mislim da sam vam dokazao da su ljubav i mir na suprotnim stranama ispod bezdana, samo iznad bezdana mogu biti u ravnoteži. Kako je mir moguć samo iznad bezdana, ljubav može proizlaziti samo iz mira, teže mir može proizići iz ljubavi. Ovo dobro upamtite, uvjet za pravu ljubav je mir, nije ljubav uvjet za mir…

Zato u duhovnom napretku, najprije trebamo postići mir pa tek onda imamo mogućnost postići ljubav.

Leonard Martinović – Preuzeto s FB grupe Spiritualna transformacija/alternativainformacije