Sve što vjerujete o sebi i o svijetu, svi pojmovi i programi koji ispunjavaju vaš um, sve je to obmana. Ne možemo sagledati tko mi doista jesmo; ne možemo shvatiti da nismo slobodni.
Iz toga se razloga ljudi odupiru životu. Biti živ najveći je strah kojeg ljudi osjećaju. Nije strah najveći strah kojega osjećamo; naš je najveći strah preuzeti rizik i biti živ – rizik da budemo živi i da izražavamo ono što doista jesmo. Samo biti ono što jesmo najveći je ljudski strah. Naučili smo svoj život živjeti pokušavajući zadovoljiti zahtjeve drugih ljudi. Naučili smo živjeti prema stavovima drugih ljudi zbog straha da nećemo biti prihvaćeni, da za nekoga drugoga nećemo biti dovoljno dobri.
Tijekom procesa pripitomljavanja, mi stvaramo sliku o tome što je savršenstvo, kako bismo pokušavali biti dovoljno dobri. Stvaramo sliku sebe kakvi bismo morali biti da bi nas svi prihvatili. Osobito pokušavamo udovoljiti onima koji nas vole, kao što su mama i tata, velika braća i sestre, svećenici i učitelji. Pokušavajući biti dovoljno dobri za njih, stvaramo sliku savršenosti, ali se u tu sliku ne uklapamo. Mi stvaramo tu sliku, ali ona nije stvarna. S tog stajališta nikada nećemo biti savršeni. Nikada!
Don Miguel Ruiz, iz knjige “Četiri sporazuma sa samim sobom”
