U vezi, više nego bilo gdje drugdje, trebala bi biti svoja. Kakva god da si. Debela ili mršava, niska ili visoka, obrazovana ili manje obrazovana, preplanula ili blijeda, pričljiva ili šutljiva, bojažljiva ili hrabra, grlata ili tiha, povučena ili slobodna, pekmezasta ili čelična. Trebaš biti svoja. U vezi dišeš, ne gušiš se i ne batrgaš. U vezi se ne sramiš sebe, već voliš sebe. Možda čak više nego prije, jer sada je tu još netko tko te voli takvu kakva jesi. Ne stvaraš od sebe ženu za koju misliš da bi se njemu najviše sviđala. Mijenjaš se ako to želiš, ako vjeruješ da će vam zbog toga oboma biti bolje.
Probaj obući onu tvoju usku bordo haljinu, iako ti je jednom rekao da ti najbolje stoje široke hlače, da ti haljine previše ističu obline i da za njih treba imati savršenu stražnjicu. Probaj preko usana namazati crveni ruž, iako je jednom spomenuo da najviše voli žene sa svijetlim ružem. Probaj ošišati kosu kao nekad, kada si voljela da ti ruka glatko i brzo klizi kroz nju, iako si čula kako govori da žene bez kose nisu ženstvene.
Probaj ne sakrivati od njega celulit i te duge bijele strije što se pružaju preko bokova i stražnjice. Nemoj gasiti svjetlo. Nemoj umotavati tijelo u plahtu. Nemoj pramenovima kose pripijati klempave uši uz glavu, kriti ožiljak na tijelu, utezati se u steznike, kriti nesavršena stopala i na mamu naslijeđene čukljeve, nadograđivati svoje godinama podrezane nokte, jer je njegova bivša imala prelijepe duge kojima ga je preko leđa češkala.
Probaj pričati kada ste u društvu, nemoj šutjeti samo zato što on misli da muškarci trebaju voditi razgovor, a djevojke se trebaju smijati i biti lijepe. Probaj mu pričati o stvarima koje ti voliš, o psima na primer, iako on voli mačke, o etno glazbi, iako on voli rock, o Bukowskom, iako on misli da je on otpadnik i promašen slučaj, o jogi, iako misli da je to glupost i prevara, o svemu što te čini živom.
Probaj izaći s prijateljicama u diskoteku, na ples, iako si čula da kaže da djevojke, žene nemaju što same tražiti noću u gradu. Probaj mu reći da se plašiš, iako znaš da voli hrabre djevojke, da ne znaš kuhati, iako on voli one koje vješto barataju u kuhinji, skoro kao njegova majka, da bi voljela živjeti u stanu, iako on misli da je to život u kutiji šibica.
Probaj ga ne idealizirati i od njega praviti Boga, dok istovremeno sebe uspješno srozavaš. Ako ga uhvatiš da gleda za ženom preplanulom, plavom i visokom, nemoj se odmah zatvarati u solarij, premazivati svoj svijetli ten ili svoju tamnu kosu, penjati se na potpetice, a tenisice su ti udobnije.
Ako ga čuješ kako strastveno priča o tenisu, ne moraš na silu zavoljeti tenis, posebno ne ako ga smatraš prilično dosadnim. Kao što se ne moraš na silu smješkati njegovom prijatelju, ako si zaključila da je nepristojni šovinist.
Ako voliš plesati, a on voli sjediti nepomično, ustani i pleši. Nemoj sputavati svoje tijelo i srce. Ako misliš da te uzima zdravo za gotovo, reci mu. Ako misliš da nije dovoljno pažljiv, reci mu. Ako misliš da bi te trebao češće izvoditi, reci mu. Ako sumnjaš, pitaj ga. Ako te boli, priznaj mu. Ako gubiš sebe, pobjegni.
Nemoj dozvoliti da ti veza s njim probudi ovakve misli i osjećaje. Jer u vezi, više nego bilo gdje drugdje, trebala bi biti svoja.
Kakva god da si. Debela ili mršava, niska ili visoka, obrazovana ili manje obrazovana, preplanula ili blijeda, pričljiva ili šutljiva, bojažljiva ili hrabra, grlata ili tiha, povučena ili slobodna, pekmezasta ili čelična. Trebaš biti svoja.
U vezi se trebaš osjećati sigurno i voljeno. Osjećati se ugodno sa svojom nesavršenom stražnjicom, svojim klempavim ušima i strijama, jer on bi ti trebao prstima prelaziti preko ožiljka, preko celulita, preko viškova na stomaku i ljubiti ih.
U vezi dišeš, ne gušiš se i ne batrgaš. U vezi se ne sramiš sebe, već voliš sebe. Možda čak više nego prije, jer sada je tu još netko tko te voli takvu kakva jesi. Ne gasiš svjetlo, već se puna samopouzdanja šetaš naga pred njim. Ne gušiš kod sebe ono što voliš, samo da bi njemu ugodila.
Ne stvaraš od sebe ženu za koju misliš da bi se njemu najviše sviđala. Mijenjaš se ako to želiš, ako vjeruješ da će vam zbog toga oboma biti bolje.
Jednom sam pravila Boga. Imala sam 21, on 32. Bio je ljepši od svih, bio je zgodniji od svih, bio je načitaniji od svih, sve u vezi s njim bilo je najbolje. Nitko se nije smijao kao on, nitko nije svirao gitaru kao on, nitko nije imao tako dobre cipele kao on, nitko nije mudrije zborio od njega, nitko nije imao ljepšu kosu i muževniji nos, nitko se nije tako razumio u glazbu i knjige.
Bio je najsavršeniji, ali sam se ja kraj njega osjećala kao najnesavršenije biće u univerzumu. Svaka njegova riječ rezala me je kao najoštriji mesarski nož, dok nisam vrlo brzo sklonila sebe od njega.
Tada sam mu htjela biti žena, roditi mu petoro djece, kuhati, smrdjeti na zapršku, čitati ako treba i tog Tolkiena i sve o tim hobbitima, šutjeti dok on priča, samo njega slušati, dići ruke pred kraj studija, ako treba, zavoljeti sve što on voli, svakog njegovog iritantnog prijatelja, svaku njegovu iritantnu teoriju i stav, smješkati se svakome kome se on smješka – pa čak i kada sa sjetom priča o bivšoj, pratiti ga u svemu.
Danas, da se to dogodilo, momentalno bih se prostrijelila kroz najprokrvljeniji dio tijela, jer nema bolnijeg i temeljnijeg umiranja od onoga da budeš s nekim tko u tebi budi osjećaj da si faličan i nikad dovoljno dobar.
Da budeš s nekim zbog koga kopniš, umjesto da se iznova i iznova rađaš.
