Ljudi se jako boje boli.
I to je možda i jedan od najvećih razloga što većina odbija sagledati svoje negativne emocije i prošle bolne situacije. Nekima su negativne emocije postale svakodnevica kroz čiju prizmu gledaju na svijet i život, a drugi ih uporno guraju u zapećak nadajući se da će nestati.
Nitko ne voli bol. Niti ja. Samo mazohisti.
No nažalost (ili na sreću) do mira se može doći samo jednim putem, a to je suočavanjem. Sve drugo je farsa i iluzija, laganje sebi.
I nema tih knjiga, filozofija, uvjerenja, religija, učitelja, ideologija, mantri i pozitivnih afirmacija koje će vam pomoći ako se VI ne uhvatite u koštac s tom emocijom. Sve nabrojano vam može donijeti trenutno olakšanje, ali emocija će i dalje postojati u vama.
I da, boljeti će i razdirati će, ali će dovesti i do shvaćanja, do većih uvida, do toga da odjednom shvatimo zašto.
I trajati će…možda mjesec, možda dva, možda godine.
No vi ćete postajati sve mirniji, svjesniji, otvoreniji, pozitivniji. Sve lakše ćete se nositi s onim što je unutar vas. Biti ćete snažniji, hrabriji, uporniji, odlučniji.
I doći ćete do onoga trenutka kada ćete shvatiti zašto.
Nema ljepšeg trenutka od trenutka kada se konačno sjetite zašto ste ovdje i što ste došli učiniti!
I u tom trenutku pada zid. Pada barijera koja nas je odvajala od drugih, od svijeta, OD SEBE.
Nemojte bježati od sebe. Okrenite se sebi. Uđite u sebe.
Teško je živjeti kada si sam sebi najveći stranac.
Upoznajte se. Njegujte se. Iscijelite se.
To je najvrednije što možete učiniti za svoj život.
I to je ljubav prema sebi!
I jednoga ćete dana osjetiti taj mir koji prelazi sva očekivanja, sva shvaćanja.
I tada ćete znati da je sve imalo smisla. I da je vrijedilo trpjeti. I da je vrijedilo ridati. I žrtvovati se.
Natalija Pavlaković / sretniljudi.com
