Najbolji je znanstveni rad onaj koji se radi za društveno dobro, prije nego onaj koji je motiviran isključivo sebičnim potrebama poput čiste zarade ili zbog podizanja svog ega. Medicina koja povezuje um i tijelo prepoznaje prastaru istinu odnedavno prihvaćenu i na Zapadu, poglavito na području pozitivne psihologije da je temelj ljudskog zdravlja prostor u kojem dajemo i dobivamo toplinu i poštovanje jedan prema drugom.
Neville Hodgkinson jedan je od najprominentnijih britanskih znanstvenih novinara s tridesetogodišnjim iskustvom rada u mnogim časopisima – The Sunday Timesu, Sunday Expressu, Daily Mailu i The Businessu. U Sunday Timesu dugo je godina pratio problematiku AIDS-a i zbog toga često boravio u mnogim afričkim zemljama. Tako je nastala i njegova knjiga 1996. godine »AIDS: Nesposobnost moderne znanosti« (AIDS The Failure of Contemporary Science). Njegov je poseban interes gradnja mostova između znanosti i duhovnosti. U svojoj knjizi iz 1984. »Želja za dobrim – stvarna alternativna medicina« (Will To Be Well – the Real Alternative Medicine), koja je doživjela nekoliko reizdanja, među prvima je opisao povezanost između zdravlja i sreće u smislu modernih znanstvenih pokazatelja.
Zahvaljujući želji da spozna povezanost uma i tijela, prakticira i meditativne tehnike koje su mu, kako kaže, pojasnile mnoga područja svjesnosti. Predsjednik je i međunarodne zaklade Janki za globalnu zdravstvenu skrb. Nedavni Hodgkinsonov posjet Hrvatskoj bio je prilika da za časopis Vjesnik razjasni svoje stavove, iskustva znanstvenog novinarstva, domete znanosti i njezine manjkavosti te da podijeli s nama svoje viđenje budućnosti znanosti.
U fokusu Vaših interesa posljednjih 20 godina je izgradnja mostova između znanosti i duhovnosti. Možete li objasniti što to zapravo znači?
– Moje iskustvo kao znanstvenog novinara govori da pisati o vezi znanosti i duhovnosti, odnosno ohrabrivati pozitivan razvoj u znanosti, najbolji je način da se ti mostovi i sagrade. I kako znanost odlazi u dubinu istraživanja fizičkog svijeta, dolazi se do točke kad svijest ili svjesnost – što je centar duhovnosti – igra vitalnu ulogu u samom činu znanstvene kreacije. Naše namjere, uvjerenja, stavovi i misli utječu na materijalni svijet oko nas na svakom koraku.
Kvantna mehanika pokazuje taj fenomen na subatomskoj razini, gdje se promatra i događa sam čin znanstvene kreacije. S druge strane, tzv. nova biologija drugi je primjer kako se mijenja znanstvena svijest.
Ugledni britanski znanstvenik dr. Bruce Lipton, autor poznate knjige »Biologija uvjerenja« (The Biology of Belief), drži da naše misli i osjećaji konstantno modificiraju naše okruženje u kojem naše tjelesne stanice rade i tako pokazuju kako te stanice uopće funkcioniraju. Medicina je već došla do zaključka da se čovjekove bolesti ne mogu izliječiti isključivo na fizičkoj razini, dakle lijekovima. Možemo imati najbolje dijagnostičke mehanizme i instrumentarij kao i sve operativne pogodnosti, sve lijekove na svijetu, ali bolest će se pogoršati ako se korijen njezina uzroka, koji je najčešće u čovjekovu umu – a to su naši strahovi i žalosti, ne definiraju i ne korigiraju.
Mnogi liječnici danas uviđaju taj aspekt bolesti i prihvaćaju holistički pristup u liječenju kako bi pomogli pacijentu. Nastoje integrirati fizičku njegu s njegovom emocionalnom i duhovnom razinom da se uvidi problem nastanka bolesti.
Mnoge bolnice u Velikoj Britaniji primjenjuju holistički, cjelovit pristup liječenju. Posebice su zanimljivi takvi iskoraci u psihijatriji.
– U Velikoj Britaniji krovna psihijatrijska udruga The Royal College of Psychiatrists uvela je posebni znanstveni projekt »Duhovnost i psihijatrija« koji okuplja oko 2500 stručnjaka. To je dosad najbrže rastuća grupa stručnjaka na britanskim sveučilištima. To samo pokazuje koliko su umne karakteristike čovjeka, tamo gdje se krije i njegova duhovnost, povezane s njegovom psihom i svim problemima na tjelesnoj razini koji iz toga izranjaju.
Kako biste opisali blisku vezu između zdravlja i sreće? Kakva je veza između tzv. medicine uma i tijela?
– Još sam 1984. napisao knjigu »Želja za dobrim – stvarna alternativna medicina«, koja je imala zadaću rasvijetliti vezu kroničnog stresa i nezadovoljstva s devet modernih bolesti i pokazati kako su tretmani kojima se želi otkloniti simptome bolesti bili puno efikasniji kad bi se kombinirali s trudom da pacijent sam bolje uvidi stanje bolesti i razumije uzroke.
U pozitivnom smislu, emocije poput ljubavi, radosti, nade, povjerenja, opraštanja, zahvalnosti i suosjećanja pomažu ljudima da stvore bolje međusobne odnose i da uče mnogo brže. Istraživanje mozga je pokazalo da osjećaji radosti čine obrazac misli puno fleksibilnijim, integrativnijim i uspješnijim. Niži krvni tlak, smireniji otkucaji srca i disanja, opušteniji mišići i metabolizam te jačanje imunosustava bili su rezultat utjecaja pozitivnih misli.
Kompjutorizirani krvni testovi danas mogu pokazati kemijske, hormonalne i imunološke abnormalnosti u pacijentovu tijelu, ali ako je jedina značajka tih mjerenja odlučiti treba li ili ne treba intervenirati farmakološkim sredstvima, pacijent je osuđen na bolest.
Ako se umjesto toga te abnormalnosti uzmu kao indikator pacijentovih tegoba na psihičkoj razini, liječenje se može ubrzati i poboljšati. Nije nam samo dovoljno znati da bismo trebali zdravo jesti, više vježbati, a manje piti i pušiti. Najnovija iskustva američkih liječnika s pacijentima kojima je ugrađena srčana prijemosnica, pokazuju da usprkos savjetima, većina njih nije promijenila loše životne navike.
Medicina koja povezuje um i tijelo (mind-body medicine) prepoznaje tu prastaru istinu koja je odnedavna prihvaćena i na Zapadu, poglavito na području pozitivne psihologije, da je temelj ljudskog zdravlja prostor u kojem dobivamo i dajemo toplinu i poštovanje jedan prema drugome.
Te pozitivne emocije potpuno mijenjaju naš pogled na život i utječu na način na koji nalazimo smisao života i želju da prepreke gledamo kao prigode da učimo i rastemo, a ne kao nešto negativno i teško.
Cilj je, očito, živjeti u skladu s višim vrijednostima. Kako to postići?
– Mi smo osjećajna bića i kad naš život počne nalikovati na vječnu i dugu borbu, gubimo gipkost, kreativnost i snagu da živimo u skladu s višim vrijednostima, radosno i zadovoljno. Tako se razvija taj poročni krug vrijednosti u kojem se naš um okreće prema golom preživljavanju, sebičnosti, mržnji, zavisti i svim negativnim osjećajima koji nas u konačnici ubijaju. Time potpisujemo gubitak na svim razinama.
Pionirski rad koji je proveo američki znanstvenik dr. Dean Ornish, ukazao je na to da je mjesec dana – posve dovoljno da se pacijent sam uvjeri kako istog trena može biti oslobođen briga i anksioznosti koje su ga i dovele do ruba infarkta.
Psihološka, emocionalna i duhovna dimenzija tog liječenja također su dale velike rezultate u grupi koja je poučena kako meditirati, relaksirati se i tjelesno vježbati. Na taj su način pacijenti osjetili svu dobrobit takvog načina življenja, pronašli su novu radost i motiv da se prestanu bojati smrti. Program koji je poduprlo jedno osiguravajuće društvo, trajao je godinu dana. Među 333 pacijenta s teškim srčanim problemima, njih tri četvrtine nastavilo je s novim načinom življenja. Kirurški zahvat im više nije potreban, i tako je svaki uštedio svom osiguravatelju više od 30.000 dolara.
Ornisheva tehnika ozdravljenja privukla je veliku pažnju u svijetu. Kakva su iskustva?
– Ornish, profesor medicine na Kalifornijskom sveučilištu u San Franciscu, zaključio je da su ljudi usvojili te zdravstvene novine kao brzu strategiju u nošenju s emocionalnim problemima koji su ih i doveli do ruba. Jer govoriti usamljenima i depresivnima kako trebaju prestati pušiti i piti da bi produljili svoj život, slabo pomaže jer koga uopće zanima dug život kad je nesretan… Rad dr. Ornisha priznat je i potvrđen kroz program prevencije angine pectoris i srčanih napada, nazvan »Zdrav i sretan život« koji vodi indijski kardiolog dr. Satish Gupta u Globalnoj bolnici i istraživačkom centru u Mount Abuu, u Rajastanu. Više od 500 pacijenata educirano je u sklopu tog programa koji promiče duhovno osnaženu praksu meditacije, prehranu s manje masti i više vlaknastih namirnica, modelirane tjelesne vježbe i tehnike ovladavanja spavanjem.
Koji su, po Vama, najveći izazovi znanosti u budućnosti?
– Samim znanstvenicima najveći je izazov učiniti više da razjasne svoje motivacije i poglede na znanost. Najbolji je znanstveni rad onaj koji se radi za društveno dobro, prije nego onaj koji je motiviran isključivo sebičnim, egoističkim potrebama poput čiste zarade ili zbog podizanja vlastita ega. Duhovna praksa pak podržava dobru znanost, pružajući unutarnje ispunjenje koje uvećava kapacitete za boljom suradnjom i istinitošću i time, posljedično, za postizanjem najveće društvene dobrobiti.
Treba nam promjena svjesnosti
Koje su, po Vašem mišljenju, teme ili područja na koja znanost nikad neće moći odgovoriti?
– Moderna se znanost silno usmjerila na materijalističku stranu i previdjela ili zanemarila primarnu ulogu svijesti u određivanju evolucije fizičkog svijeta i živih formi unutar njega.
To se sada, srećom, mijenja u teoretskom smislu, no da bi znanost uistinu bila od maksimalne dobrobiti za društvo, a to znači i za pojedinca, svima nam treba promjena svjesnosti, dakle iskustvo duhovne dimenzije – možemo to nazvati uzvišenosti. Kad je um miran, to je kao da je naša čista, suštinska čovječnost, naša najdublja priroda sposobna govoriti i voditi nas u životu.
Za bolji svijet snaga znanosti treba biti komplementarna s tom snagom tišine. Jedino tada možemo reći da je znanost u funkciji čovječnosti, znači da je tu upravo zato da služi najvišim ljudskim ciljevima, a to je snaga ljudske uzvišenosti, duhovne svjesnosti.
Snaga je tišine golemi prostor djelovanja kojim su se koristili svi veliki znanstvenici u povijesti.
Lidia Černi / www.meditacijabk.hoola.hr / Objavljeno u Vjesniku
