Izreći svoj stav, koji se protivi masi, je ravno biti bačen u arenu, gladnom čoporu prerijskih vukova. Čoporu nije do istine. Kad god želiš Istinu tražiti, dobivaš puno rana koje peku do bola. Još više te peče, kada se povinuješ tome da nije dobro biti svoj.
Nije dobro biti svoj. Kažu… to previše košta. Najlakši način promocije u društvu oportunista je pričati o stavu onoga, od koga se potvrda traži. Što glasnije, to bolje. Izreći svoj stav, koji se protivi masi, je ravno biti bačen u arenu, gladnom čoporu prerijskih vukova.
Čoporu nije do istine. Kad god želiš Istinu tražiti, dobivaš puno rana koje peku do bola. Još više te peče, kada se povinuješ tome da nije dobro biti svoj.
Na pitanje “Dokle Bol?“, odgovor je sam došao: dok ne naučiš lekciju – kako zagrliti sebe.
Zašto? Jer tu je istina.
U čemu je istina? Istina je u davanju ljubavi, bez očekivanja.
Čemu to? Tako se kidaju lanci ovisnosti. To su lanci bola.
Samo kad si svoj, srce je ispunjeno bezuvjetnom ljubavlju i otvoreno je za Božju milost.
Što trebam činiti da bi došao do toga?
Mnogo je lakše biti to što jesi, nego to što misliš da trebaš biti.
To što jesi bivaš nečinenjem, prepuštanjem.
Otpor prepuštanju ti jedino to ne da. Jer misliš da tako gubiš sebe.
Prepuštanjem jedino gubiš nametnuti identitet Ega. Znam, bolno je odreći se nečeg, što je dio tebe.
Najviše boli umiranje starog. Jer mu ne damo da ode. Zapravo, ta vezanost boli.
Kako znam da je lekcija naučena?
Um to ne razumije, već samo te okupa svjetlost Božja, postaješ Jedno sa svima.
Rekoše mi, nije dobro biti svoj…
Nije dobro, rekoh … božanstveno je.
Mliijana Danevska/Buđenje izobilja ljubavi
