Nisam se usudio
Nisam se usudio, preponizna vjerenice Kozmosa,
priječile mi harfistice, al’ prije svega tvoja plamena kosa;
a nisam se usudio ni zbog zabrinutih ljubavnih kolosa
poleći te zamišljenu na travu pokraj lotosovih neukalupljenih rôsa.
Nisam se usudio izvan podnevne vreve hramskog restorana
prignuti do tvojih stopala svoje duge trepavice boli;
nisam se usudio da ne preplave me vasionska obmana
i s krila frankfurtskih zrakoplova naleti nordijske soli.
A sad se, evo, usuđujem, ti nekrunjena kraljevno ašrama,
božansku samoću – tvoj profil kog vodopadi divlje njedre,
prizvat bez imalo stida il’, Bože sačuvaj – odglumljenih drama,
jer komu ću prodati svoj dan, ako mi noći na tebe nisu vedre?
I što bi voljele astralne milje ako ne ustuke ovakvih glasova,
gdje bi se djenule harmonije što trune se s tvojih obraza,
da sam se usudio iza plemenitaških hrvatskosrpskih basova
u tvoj se, nasumice, zagledat profil bez gutljaja vodopadnog sraza?
[author] [author_image timthumb=’on’]http://atma.hr/wp-content/uploads/2012/10/Zlatko-Tomić1.jpg[/author_image] [author_info]Zlatko Tomić, književnik, što objavljenih što neobjavljenih ima preko deset knjiga, autor psihološko-povijesnih romana, zbirki aforizama, drama, eseja, ali sebe nadasve prepoznaje po humanističko-etičkom ispisu te sociološko-povijesno-psihološkim i filozofskim inklinacijama u umjetnosti. Kultura življenja, duhovnost i nadduhovnost, filozofija religije, tolerantnost spram svih oblika alternativnosti moderniteta svakidašnje su mu preokupacije, nadasve cijeni čistu, iskrenu, istinsku misao, razmišljajnost oživotvorenja i obogotvorenja u najširem smislu tih riječi, transcedentnu u svojoj krajnjoj smislenosti. Javljat će se poučnim pričama, iskričavim esejima, poetsko-filozofskim minijaturama, humoreskama. Najveća mu je nagrada ako, čitajući ga, makar i uzgred, dočitate ponajprije sebe, spoznate vlastiti alter-ego kao sukreatora svog božanskog Jastva.[/author_info] [/author]
