Cijeli sam život pridavao veliku važnost svom oklopu.

Mislio sam da će zauvijek biti sa mnom i da će mi stalno služiti, no, prevario sam se.

Kao što je pijeska u pješčanom satu svakim danom bivalo sve manje, tako je i moj oklop mijenjao svoju formu.

Naposljetku je mom oklopu istekao rok trajanja i došlo je vrijeme da ga moram odložiti.

Navikao sam se na njega i nedostajat će mi.

Sve ono što sam gradio i mislio da je stabilno i čvrsto dok sam imao oklop uz sebe, sada je nestalo.

Da bar kod sebe imam neku praznu vreću da mogu nešto ponijeti, ali nemam čak ni to!

Sada trebam nastaviti dalje, a ne znam kuda krenuti bez svog oklopa.

Potpuno sam izgubljen!

Rijetko sam se obraćao Njemu.

Vjerovao sam više ljudima, ali sada njih nema da mi pomognu.

Upirem pogled prema nebu i zazivam Ga: Bože je li to bilo sve?

Milan Troskot, Živi Trenutak

atma.hr – 78




OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here