Pitanje slobodne volje od pamtivijeka je predmetom rasprave u svim religijama i kulturama i u skoro svim domenama ljudskog postojanja.
Kontroverznost pitanja slobodne volje, koje je i plodno tlo za različite spekulacije, čini ovu temu osjetljivom čak i u redovima spiritualnih i intelektualnih interesnih grupa.
Razlog osjetljivosti ove teme leži u samim zaključcima koji proizlaze iz dviju osnovnih teorija. Svaki od navedenih zaključaka neizbježno povlači za sobom i potpuno drukčiji način razumijevanja svijeta kao i način djelovanja u aktivnome materijalnom životu.
Zaključci su toliko različiti da se iz njih lako mogu razviti dvije toliko različite kulture ljudi koji zbog svojih uvjerenja nisu sposobni živjeti na istim prostorima, djelovati u istim djelatnostima, boraviti u istom susjedstvu. Zato su u dalekoj prošlosti različite kulture bile odvojene čitavim oceanima i kontinentima kako bi osigurale svoj životni stil bez miješanja s drugim kulturama koje nisu međusobno komplementarne i spojive.
Prva teorija zastupa nepostojanje slobodne volje i gleda čovjeka kao dio cjeline determinističkog (unaprijed određenog postojećim zakonima) univerzuma. Slobodna volja samo je privid iza kojeg stoje nebrojeni zakoni koji su tu bili prije nas i nastavit će postojati nakon što mi odemo. To znači da je sve već određeno ili zakonima Stvoritelja ili zakonima Stvorenog (prirode). U tom slučaju, naša sloboda odabira i osobna volja igraju neznatnu ulogu u kreaciji i stoga nemaju veliku (praktički nikakvu) vrijednost. I moderni znanstvenici kao i dio svećenstva modernih religija zastupaju nepostojanje slobodne volje uslijed prihvaćanja superiornosti više sile koja određuje svaki detalj postojanja čitave kreacije.
Bilo da je u pitanju Svevišnji Stvoritelj (Bog) koji ima potpunu kontrolu i utjecaj nad svime ili je u pitanju sama priroda zakona unutar materijalnog svijeta, slobodna je volja samo privid, iluzija koju ljudi odabiru nazivati “slobodnom voljom.”
Iako se ponekad i jedni i drugi izjašnjavaju da ipak postoji slobodna volja, to dovodi u pitanje kontekst njihova vjerovanja u postojanje više sile koja regulira sve što postoji.
Ako imamo slobodnu volju, to znači da nam je nitko ne može oduzeti, a to se može protumačiti kao negacija više sile. S druge strane, ako Bog može (i hoće) oduzeti našu slobodnu volju, onda to i nije istinski slobodna volja.
Ako postoji Bog, ili ako je priroda superiorna čovjeku, zašto nam je ostavio/la mogućnost slobodnog odabira, ili barem privid slobode odabira?
Ta sloboda daje čovjeku mogućnost odabira i time ga čini superiornim svemu što ga okružuje jer se, za razliku od naše slobodne volje, sve što nas okružuje nalazi pod strogim zakonima, koji se nalaze pod nekim višim zakonima itd.
Gravitacija nema mogućnost odabira postojati ili ne postojati. Voda nema mogućnost odabira kombinacije svojih atoma (mora biti H2O), benzin nema mogućnost odabira ne gorjeti kada dođe u dodir s vatrom itd. Elementi i forme koji nas okružuju nalaze se pod strogim utjecajem postojećih zakona ili sila, a ti zakoni i sile opet postoje bez slobodnog odabira žele li postojati ili ne. Sve je na neki način nametnuto takvo kakvo jest, i nitko i ništa ne pokazuje znakove slobodne volje ili mogućnost slobodnog odabira.
Međutim, kako vidimo, čovjek ima tu mogućnost odabira.
Iako je, na primjer, prirodno za ženu zatrudnjeti i roditi djecu, ona može odabrati da ne bude majka u ovom životu. Iako netko može biti rođen u obitelji stolara, može odabrati postati pjevač ili glumica. Kad vozimo prema križanju, možemo odabrati zakočiti ili produžiti ravno, čak i kad je upaljeno crveno svjetlo! Iako je živ, čovjek može odabrati prijevremenu smrt, unatoč svim nagonima i zakonima prirode koji su na strani preživljavanja….
Kako je moguće da možemo odabrati protivno zakonima prirode?
Zar nismo i mi dio ove prirode i čitavog okruženja?
Ako jesmo, odakle nam ta sloboda?
Ako mi imamo slobodu odabira, ima li je i priroda iz koje potječemo?
Ako nema, kako onda mi (živa bića), kao posljedice prirode koja nas okružuje, možemo imati nešto što naš izvor nema?
Osnovni principi slobodne volje
Kroz moju knjigu “Osnovni principi slobodne volje” pokušao sam podijeliti s vama vedske principe i filozofiju koji se odnosi na pojavu (ili pojam) slobodne volje, slobodnog odabira i same prirode kreacije iz koje izviremo.
Paralelno s tim, iznio sam i svoja osobna shvaćanja i razumijevanja, praktične argumente (dokaze) i rezultate.
Predlažem umjereno čitanje ove knjige jer sadrži moje skromne pokušaje razumijevanja i predstavljanja visoke vedske filozofije koja početniku može (ali i ne mora) biti naporna ili zbunjujuća.
Ako se to dogodi, svakako se javite na moj e-mail. Ali, prije svega, ponizno bih vam savjetovao da pročitate moje prethodne knjige (Samoozdravljenje, Samoozdravljenje II i Vodič kroz osobni narcizam) u kojima sam detaljno predstavio osnovu vedske mudrosti na kojoj se temelji i ova knjiga.
Vede i dalje imaju ulogu vodiča u našoj potrazi za apsolutnim znanjem, a određena doza predznanja ipak je neophodna za lakše proučavanje i ove knjige.
Ukoliko je ovo vaša prva knjiga na temu vedske filozofije, dužnost mi je najaviti neke od aksioma bez kojih vedska filozofija nema pravilnu osnovu (i stoga se ne bi smatrala vedskom).
Aksiom označava principe koji se podrazumijevaju, što znači da su već uključeni u samu osnovu vedske filozofije.
Čitajući ovu knjigu, moguće je da ćete naići na nejasne ili za vas neprihvatljive izjave koje se tiču Duše, Boga i njihova međusobnog odnosa, pa bi bilo u redu da te aksiome navedem i objasnim prije sadržaja.
Prvi aksiom glasi: Tijelo koje trenutno imamo nije ništa drugo do vozilo za živo biće. Iako se nalazi unutar tijela, živo se biće jasno razlikuje od samog tijela. Mi smo to živo biće, ili Duša, unutar tijela, a naši osnovni simptomi su život, svjesnost i individualnost (osobni identitet). Tijelo bez Duše nema nijedan od tih simptoma, dok Duša i bez tijela zadržava sva tri. Tijelo je alat kojim Duša ostvaruje privremenu egzistenciju unutar materijalnog tijela, poput ronioca koji ostvaruje privremenu egzistenciju na dnu oceana zahvaljujući ronilačkom odijelu i ostaloj opremi. Ali i bez odijela, ronilac zadržava svoj identitet osobe i živog bića. Na sličan način, Duša zadržava svoj identitet, život i svjesnost bez obzira nalazila se u materijalnom tijelu ili ne.
Drugi aksiom glasi: Sve u ovoj kreaciji ima svoj izvor pa tako i Duša posjeduje svoj izvor. U Vedama se izvor Duše naziva Nad-Duša, ili Bog. Riječ “Bog” u mnogima izaziva nelagodu i otpor, što je sasvim razumljivo uzimajući u obzir način na koji je Bog u Zapadnom svijetu i dijelu Istoka opisan i predstavljen. Međutim, Vede odbacuju većinu poznatih i općeprihvaćenih koncepcija o Bogu i nude znatno drukčiji pristup ovom drevnom konceptu društvenog i individualnog vjerovanja. Riječ “Bog” dolazi od sanskrtske riječi “bhag”, što znači “bogatstvo” ili “obilje”. Otuda i hrvatska riječ “bogat” i “bogatstvo”. Vedski termin za Boga je “Bhagavan”, što znači “Onaj koji posjeduje sva obilja u potpunosti.” Također, za koncept Boga vezani su i već poznati opisi i definicije kao što su: svemoćan, svemoguć, sveprisutan, sveznajući, apsolutno dobar i sl. Vedski opis Boga uključuje sve te karakteristike bez kontradiktornosti koje lako možemo pronaći u predstavljanju najvećih religija današnjice. Ovo, naravno, zahtijeva pojašnjenje i dokaze jer se modernu čovjeku teško može nametnuti kontradiktoran koncept Boga koji, na primjer, posjeduje sve moći ali ipak dozvoljava zlu da dominira svijetom. I to je činjenica koju vjernici moraju objasniti a da ne predstave Boga kao nekog ili nešto što ne posjeduje sve moći, znanje, obilje, energiju, snagu i ostala obilja. Nelogično je i neprihvatljivo svjedočiti nepravdi i nasilju, i u isto vrijeme vjerovati kako je Bog apsolutno pravedan i dobar, a da ne objasnimo navedene pojave u kontekstu apsolutno pravednog i dobrog Boga. Otuda i već istrošena retorika ateista: “Ako je Bog svemoguć, zašto dopušta to i to…?” ili “Ako je Bog sveznajući, zašto je dozvolio da mi se dogodi to i to…?”
Cilj mi je približiti vedsku mudrost svima koji osjećaju da im nedostaje zadovoljavajućih odgovora na ovu i druge esencijalne teme, čije nerazumijevanje ili nedovoljno razumijevanje potiče niz pogrešnih odabira u osobnom životu, koji opet vode u perceptivnu depresiju i nepotrebnu patnju. Vede kažu da je pravilno razumijevanje našeg postojanja, smisla kreacije i upoznavanje samog Izvora esencijalna i nezamjenjiva spona za istinski sretan život. U protivnom, život u neznanju ili nedovoljnu znanju matematičkom preciznošću završava u patnji, koju tada nije moguće izbjeći niti popraviti.
Treći aksiom govori o neprekinutom odnosu između Duše i Nad-Duše, koji se u Vedama naziva bhakti-yoga. To je proces neprekidne i bezuvjetne razmjene odnosa Duše s Nad-Dušom. U ovom svijetu i u ovom životu naša se komunikacija i odnosi svode na materijalna tijela (koja uključuju i umove), dok je odnos s Nad-Dušom zanemaren i zaboravljen pa stoga i nekorišten. Bez ovog odnosa, Duša ne može osjetiti istinsko zadovoljstvo. Nedostatak istinskog zadovoljstva rađa frustraciju, frustracija rađa ljutnju, ljutnja bijes, dok iz bijesa nastaju zavist, iluzija i na kraju potpuno ludilo (perceptivno sljepilo). Svatko od nas beznadno traga za ispunjavajućim odnosom ljubavi ili bhakti-yogom unutar tjelesno-mentalnih odnosa materijalnog svijeta. Jedini je rezultat materijalnih odnosa uvijek bio i zauvijek će ostati samo frustracija, uslijed neizbježne prolaznosti svih formi ovog svijeta. Stoga je cilj svakog živog bića dostići odnos čiste ljubavi, bhakti, s Nad-Dušom i tako dovesti svoje postojanje do potpunog savršenstva.
Svim čitateljima i tragateljima za boljim životom stoji jasna poruka: Znanje je lijek.
Stoga se raspitujmo, postavljajmo pitanja dok nam odgovori ne transformiraju život nabolje, daleko bolje.
Nije preporučljivo zadovoljiti se površnim znanjem, očekujući da će netko drugi pronaći odgovore na esencijalna pitanja.
Svi smo usamljeni na tom putu traganja. Ali jednom kad pronađemo odgovore, jasno ćemo osjetiti kako ima i drugih na tom putu…
Kristijan Kolega, samoozdravljenje.com
Knjigu možete naručiti ovdje.
