Neuroznanost potvrđuje: “Uvijek ste samo pet sekundi udaljeni od donošenja odluke!”

Ključ je da aktivirate svoj instinkt. To je mjesto gdje Pravilo 5 sekundi ulazi u igru. Evo kako to funkcionira!

Suočimo se s time, malo nas, ako smo iskreni, ne bismo priznali da povremeno odugovlačimo. Naši su životi puni obveza, s mnogo konkurentskih prioriteta, tako da je prirodno odgoditi obavljanje onih stvari za koje znamo da će nam uzeti više fizičke, emocionalne ili intelektualne energije. No, postoje slučajevi kada je odugovlačenje mnogo više od žongliranja s prioritetima, kada to postane stvarno iscrpljujuće i može ozbiljno utjecati na naše karijere, odnose i kvalitetu života na načine za koje znamo da su nezdravi.

Kao i mnoge druge stvari koje radimo, odugovlačenje je navika. Upadamo u nju i onda se borimo da izađemo iz nje. Igramo umne igre sa sobom, dajemo si nagrade ili se vežemo za stol sve dok ne obavimo posao. Ali to je kao psihološki pijesak – što se više borimo, čini se da više u njega padamo.

Najgori dio je da kada odugovlačite nešto, osjećate se kao da gledate sebe kako vas zaustavlja papirnati zid. Znate da se možete i trebate probiti, ali izgleda da ništa ne pomaže. Ono što objedinjuje učinak odugovlačenja je to što ne samo da smo uznemireni što smo izbjegavali učiniti ono što je trebalo, nego smo ostatak dana proveli kažnjavajući se i grizući se zbog toga što to nismo učinili.

Pa zašto to radimo? Zašto odugovlačimo i kako se  možemo toga osloboditi?

Ja jednostavno ne mogu!

Odgovori su iznimno jednostavni, prema Mel Robbins, autorici knjige „Pravilo 5 sekundi“. Problem je u tome što mi zapravo ne razumijemo odugovlačenje. Vidimo ga kao posljedicu lijenosti ili loše radne etike ili čak nesposobnosti. Svi ovi negativni načini na koje to opisujemo samo hrani našu frustraciju sobom. I sve to samopreziranje naposljetku pomiče naš unutarnji govor od “Ne želim to učiniti” na “Ja jednostavno ne mogu to učiniti!”

Nije istina, kaže Robbins. Odugovlačenje nije odraz vašeg stava, radne etike ili kompetencije. Odugovlačenje je zapravo ponašanje koje nam pomaže da se nosimo sa stresom. Štogod da odlažemo povezano je s nečim što nas uznemirava. Naravno, ako ste pod stresom, želite izbjeći dodatni stres, piše Thomas Koulopoulos za Inc. Zato činimo ono što ima smisla, nastojimo izbjeći stres i umjesto toga tražimo kratkoročno zadovoljstvo ili barem distrakciju i utočište od stresa. Na trenutak se osjećate dobro jer ste izbjegli stres.

“Ono što izbjegavamo nije zadatak, već stres koji povezujemo s tim zadatkom.”

Bilo da je to nešto što trebamo učiniti za posao, odnos ili naše zdravlje, odugovlačenje je u osnovi obrambeni mehanizam. Zapravo, ići ću još dalje i reći da je to mehanizam preživljavanja.

DNK naših predaka razvijala se u okruženju u kojem je stres bio poput radara, pomagao nam je da izbjegnemo one stvari koje bi mogle ugroziti naše šanse za preživljavanje. Ako ste trebali otići u lov i potražiti hranu, ali ste i pomislili da se u vašoj špilji mogu pojaviti grabežljivice i raditi isto, najvjerojatnije biste odložili nabavku hrane i pronašli lijep kutak kako biste urezali nekoliko zidnih crteža. Da, ti nevjerojatni uvidi u prve umjetničke sklonosti čovječanstva bili su rezultat odugovlačenja naših predaka neandertalaca.

To se ne razlikuje toliko od onoga što radite danas kada se okrenete Facebooku ili YouTubeu. To je način na koji bježite od uzroka stresa. I u tome leži dragulj mudrosti u onome što Robbins propovijeda. Ono što izbjegavamo nije zadatak, nego stres koji povezujemo s tim zadatkom.

Usredotočite se na ono – što god da je to – zbog čega odlažete stres. Dolazi li stres od stvarne prijetnje ili zamišljene? Koji je najgori mogući scenarij kojeg se bojite? Ovo je prvi korak i koristan je u razvoju samosvijesti o tome zašto odugovlačite, ali sada možete provesti sljedećih nekoliko sati ili dana pokušavajući otkriti odgovore na ta pitanja, dok odugovlačite s pronalaženjem razloga odugovlačenja!

Pravilo od 5 sekundi

Odgovor Mel Robbins je ono što ona naziva ‘Pravilo od 5 sekundi’. Nevjerojatno je jednostavan i jasan, ali nemojte ga odbaciti zbog toga što nije pretjerano složeno. Ono što trebate je način za ublažavanje stresa, a ne dodavanje slojeva. Evo kako to funkcionira:

Prvo, analogija. Sjedite na plaži s nožnim prstima u moru, kada iznenada primijetite dijete u vodi koje je očito u nevolji. Nema nikoga oko njega, nema dežurnog čuvara, a nije jasno koliko je voda duboka. Ono što je jasno je da ste samo vi to primijetili – nitko drugi nije u blizini i nema puno vremena za djelovanje. Što činite? Nema previše razmišljanja, zar ne? Sumnjam da biste čekali da nekako povećate rizik.

Ono što je fascinantno u ovoj impulsom vođenom odlukom jest da je ukorijenjena u nekoj prilično dubokoj znanosti. Antonio Damasio, neuroznanstvenik koji istražuje kako donosimo odluke, tvrdi da je naše emocionalno donošenje odluka jednako važno kao i naše racionalnije i analitičnije donošenje odluka. Zapravo, ako je dio vašeg mozga posvećen instinktu, emocijama kazne i nagrade (prefrontalni korteks i njegov orbitofrontalni korteks) oštećen, imat ćete problema s donošenjem čak i  najjednostavnijih odluka.

Odluke koje donosimo bez prevelikog razmišljanja, kao što je skakanje u pomoć malom djetetu, zapravo su potaknute onim vrlo brzim dijelom mozga. Najčešće to nazivamo instinktom, ali to je i način na koji nas je evolucija natjerala da ubrzamo ono što bi inače mogao biti vrlo spor i neučinkovit proces donošenja odluka.

Poveznica s odugovlačenjem je da morate aktivirati taj dio vašeg prefrontalnog korteksa da biste izašli iz ciklusa. I pogodite što se događa s vašim prefrontalnim korteksom kad ste pod stresom? Tako je, on se blokira!

Ironija je u tome što kad se napokon nađemo s leđima naslonjenim na zid i kada nam istekne vrijeme za ono što smo odugovlačili, čak i naš racionalni mozak konačno će se potruditi da se posao završi. Problem je, naravno, u tome što je možda malo prekasno.

Ključ je da aktivirate svoj instinkt. To je mjesto gdje Pravilo 5 sekundi ulazi u igru. Evo kako to funkcionira:

1. Prva stvar koju trebate učiniti je priznati da ste pod stresom

Nemojte analizirati ili secirati. Samo prihvatite da to s čime se borite nije greška, mana ili nemogućnost, već reakcija na stres. Stvarno je i upravlja vašim odlukama.

To malo smanjuje pritisak i omogućuje vašem prefrontalnom korteksu da igra ulogu u sljedećoj odluci.

2. Donesite petominutnu odluku koja je izravno u suprotnosti s odgovorom na stres

Robbins to naziva odlukom hrabrosti: “Kada djelujete hrabro, vaš mozak nije uključen. Vaše srce govori prvo, a vi slušate.” To je ono što biste učinili u analogiji davljenja koju sam upravo dala. Drugim riječima, radije učinite to umjesto da pokušavate racionalizirati stres misleći “Kako se mogu nositi s tim?”. Učinite upravo suprotno i donesite odluku da ćete sljedećih pet minuta provesti radeći na svemu čega se bojite. Suočite se sa stresom. Ako je to telefonski poziv, onda podignite slušalicu i nazovite.

Ako je to pisanje, onda donesite odluku da ćete pisati što god možete sljedećih pet minuta. To može rezultirati besmislicama ili može biti briljantno. Ali to zapravo i nije bitno, jer dok god donosite tu petominutnu odluku, prekinuli ste ciklus i dokazali da se možete suočiti sa stresom. Pet sekundi je presudno za oboje, i za pokretanje dijela vašeg mozga koji brzo djeluje, kao i za ograničavanje utjecaja dijela vašeg mozga koji sporo djeluje, kao što Robbins opisuje u svojoj knjizi. Nemojte rastezati na više od toga. Odlučite i djelujte.

Zvuči jednostavno, zar ne? I jest jednostavno, ali kao i sve drugo u životu što obećava promjenu temeljnog ponašanja, treba vremena da se izgradi nova navika. Upozorit ću vas da ako koristite pet sekundi za donošenje odluke koju zatim analizirate sljedećih pet sati, upravo ste se vratili u istu zamku. Ključ je aktivirati, a zatim učiniti, ne aktivirati, a zatim razmišljati o tome.

Pravilo od 5 sekundi nije lijek za sve, ali jednostavna spoznaja da je odugovlačenje prirodan i valjan odgovor na stres, te spoznaja da ste uvijek samo pet sekundi udaljeni od donošenja odluke, može biti veliki skok prema oslobađanju od iracionalnog odugovlačenja.

Onda opet, možda ovo čitate zato što postoji nešto drugo što izbjegavate. Dobre vijesti? Vi ste pet sekundi od toga!

Thomas Koulopoulos

ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić