Autoritet je onaj koji surađuje s timom unutar kojeg i sam djeluje, autoritet nema masku. S druge strane, nadmoć je maska sama po sebi. Pokazivanje nadmoći zapravo je prikrivanje slabosti. Oni koji misle da je pokazati empatiju slabost, zapravo su duboko u sebi i sami slabi. Zato im i treba ta njihova superiornost da bi svoju slabost prikrili.
Vjerojatno ste svi doživjeli da vam netko pokušava nametnuti svoju volju i svoja mišljenja, a isto tako sam sigurna da je i svatko od nas barem jednom u životu, svjesno ili nesvjesno, pokušao svoje stavove nametnuti drugima. I to je „normalno“. Svi mi želimo na neki način biti shvaćeni. I iz te želje za shvaćanjem, nastaje potreba da konstantno ponavljamo svoja mišljenja, svoje stavove, svoj pogled na svijet i ljude i kako mi smatramo da bi nešto trebalo ili ne bi trebalo biti.
Međutim, zbog potrebe da dobijemo potvrdu da smo u pravu, često nailazimo na otpore drugih. Zašto? Zato što drugi ljudi žive svoje realnosti, imaju svoje duboko usađene poglede na svijet, ali i svoju ljestvicu vrijednosti prema kojoj ne dopuštaju drugima da upravljaju njihovim životima.
Sve to očituje se u svim sferama našeg života, ali nekako se svi mi “lakše” borimo sa time kada je u pitanju naš privatni život. Možemo biti glasni. Zauzeti se za sebe. Za svoje stavove i svoje izbore.
No, što kada je u pitanju posao?
Koliko ljudi ima hrabrosti zauzeti se za sebe i svoje stavove kad se radi o poslu? Znate li reći NE?
S obzirom na preko 15 godina iskustva u radu u velikim kompanijama, iako ne na „vodećim pozicijama”, imala sam priliku promatrati (a moram se pohvaliti da sam poprilično dobar promatrač) razne profile ljudi i njihove međusobne odnose.
Na primjer, ako ste direktor firme, vi vjerujete da vam ta titula, odnosno uloga koju igrate daje pravo da upravljate sa ljudima. I zbog tog uvjerenja, nesvjesni čovjek, koji je pod utjecajem vlastitog ega, tu mogućnost upravljanja će iskoristiti vrlo često i na loše i neugodne načine.
S druge pak strane, ljudi sa kojima upravljate također su programirani nametnutim uvjerenjima da se sa njima može i smije upravljati. Jer često nesvjesni da nisu plaćeni za to da se njima upravlja, već da su plaćeni isključivo za doprinos kroz svoj rad, oni će vam to i dopustiti.
Ono čime se zaista upravlja je poslovanje. S ljudima se surađuje. Uz obostrano poštovanje i uvažavanje. Bez obzira na međuodnos titula, odnosno uloga koje igramo. Razlika je velika.
Widget not in any sidebars
Prošle godine do ljeta radila sam u jednoj firmi u kojoj sam u trenutku neopravdanog verbalnog napada od strane direktora iste napustila firmu. Isti dan. To je bio trenutak kada sam zaista osvijestila koliko poštujem samu sebe. Kada svemu izvanjskom što nosite „na leđima“ (raznim odgovornostima, novčanim obavezama…) oduzmete vrijednost i kada si to više ne postavljate kao uvjete da ostajete u okolnostima koje ugrožavaju vaš identitet koji vam služi, onda znate da ste dogurali daleko. Da ste reprogramirali svoje programe koje vam je ovaj svijet nametnuo i da one okolnosti koje ne želite prihvaćati – NE MORATE.
Živimo u svijetu u kojem u skoro svim područjima života postoji neki „poredak“. U poslu se to vrlo često najviše ističe. Ali, što kad biste osvijestili i onako duboko u sebi razmislili o tim svojim ulogama koje igrate? Jer uloge direktora, voditelja, tajnica, administratora,…nisu ništa drugo nego upravo to – samo uloge. To što je netko na „višoj poziciji“ (sve što stavljam pod navodnike je pod navodnicima upravo zato što za mene ti opisi nemaju nikakvu vrijednost) ne znači da mu to daje „pravo“ nametnuti vam nešto što ugrožava vaše vlastite vrijednosti. To mu daje jedino odgovornost za vođenje poslovanja unutar kojeg se ne pokazuje nadmoć, već autoritet. Jer autoritet je onaj koji surađuje s timom unutar kojeg i sam djeluje, autoritet nema masku.
Dok, s druge strane, nadmoć je maska sama po sebi. Pokazivanje nadmoći zapravo je prikrivanje slabosti.
Jer oni koji misle da je pokazati empatiju slabost zapravo su duboko u sebi i sami slabi. Zato im i treba ta njihova superiornost da bi svoju slabost prikrili.
Jer… TKO si na kraju dana, pred san, bez svih tih svojih uloga s kojima se identificiraš? TKO si kad nestane svega što te identificira? I što ti je tada važno u životu? Na kraju dana – TKO si TI?
Svi mi imamo svoje vrijednosti. Cijenite ih. Cijenite sebe. I druge. I ne pristajte na manje.
Napisala: Marina Kelin
Instagram marina_kelin / Facebook Marina Kelin
38 OSHO – ZDRAV EMOCIONALNI ŽIVOT
