Ako sami sebe ne uvjerite da možete i morate izaći iz depresije, iz nesretne veze, iz posla koji ne poštuje vaša prava, nitko to neće učiniti umjesto vas. Pravi heroj koji vam je omogućio da izađete iz tih crnih rupa života, u kojima ste se svaki put našli zarobljeni, ste vi, a to ste zasigurno uspjeli zahvaljujući željeznoj snazi volje i obliku mišljenja s jasnim ciljevima.
Ponašajmo se kao da nas obuzima sva ljepota što postoji, da sva ta ljepota prije stigne do nas. Kao da smo sretni, tako da su i naše emocije uvjerene u to. Moramo svaki dan vjerovati, čvrsto i uvjereno, da zaslužujemo ono što želimo; ne radi se o sebičnosti, naprotiv: to je prvi korak prema osobnom rastu.
Razmislite malo: ako sami sebe ne uvjerite da možete i morate izaći iz depresije, iz nesretne veze, iz posla koji ne poštuje vaša prava, nitko to neće učiniti umjesto vas. Pravi heroj koji vam je omogućio da izađete iz tih crnih rupa života, u kojima ste se svaki put našli zarobljeni, ste vi, a to ste zasigurno uspjeli zahvaljujući željeznoj snazi volje i obliku mišljenja s jasnim ciljevima.
Danas nas knjige i časopisi često potiču da postanemo “izvršni direktori” svojih mozgova. Moramo, prije svega, razjasniti potrebu da razumijemo kako mozak radi kako bismo imali veću kontrolu nad njegovim procesima.
Ako postoji nešto što je dobro poznato, to je da je ljudsko biće složen entitet kojim upravljaju i dominiraju emocije. Oni nas napadaju, vode, opijaju dopaminom, serotoninom, oksitocinom, a ponekad nas upravo oni tjeraju na koncentraciju tijekom tog kemijskog brodoloma koji nas utapa u stanja trajne tuge i slabosti.
Pa, ponekad morate postati izvršni direktori vlastitog mozga kako biste preuzeli kontrolu i vodili se prema promjeni i blagostanju. U nastavku objašnjavamo kako to učiniti.
“Emocionalna zarobljenost” sprječava nas u rastu
Prevladavanje sklonosti mozga prema negativnosti promicanjem pozitivne neuroplastičnosti nije nimalo lako. Prvo, zato što su mnogi ljudi ulogu izvršnog direktora mozga dali samokritičnom ovisniku, nekome tko neprestano inzistira na istim ograničavajućim idejama i stavovima, kao da je hrčak koji stalno vrti svoj kotačić – igračku.
Nekoliko stručnjaka za ljudsko ponašanje ovu tendenciju naziva “dječjom logikom”. To su trenutci u kojima dopuštamo da nas “zarobe” naše negativne emocije sve dok ne dosegnemo krajnost apsolutne nezrelosti. Da biste bolje razumjeli, razmislite o ovom jednostavnom primjeru: zamislite da ste pogriješili na poslu i da vaša pogreška također uključuje štetu trećim osobama.
Vaš um vam stalno govori “ti si idiot, nisi stvoren za ovaj posao”; mozak, pak, pojačava to stanje podsjećajući vas na pogreške iz prošlosti i svaki put vam dajući do znanja koliko ste bili neugodni.
Vaše emocije su podčinjene ‘hrčkovim kotačem’ i negativan osjećaj se povećava dok vas ne blokira, dok vas ne svede u stanje potpune slabosti. Umjesto da si kažete “pogriješio sam, sada sam naučio i sutra će biti bolje”, odlučili ste sebe nazvati nesposobnim.
Ove crte negativnosti, tako prisutne u određenim trenutcima naših života, pokreću specifični procesi. Naša su raspoloženja ta koja preuzimaju potpunu kontrolu.
Da bismo se transformirali u prave izvršne direktore našeg mozga, moramo preuzeti kontrolu nad tim mentalnim procesima kao da smo vođe, a ne samo zaposlenici koji dopuštaju da budu podjarmljeni.
Ponašajte se kao da ste sretni i zaista ćete biti
Neuroznanost nam daje priliku da shvatimo zašto nas ponekad toliko ponesu negativne emocije. Na primjer, preaktivna amigdala također nas voli satjerati u kut kroz strah. Zapravo, prema nedavnim studijama provedenim na Sveučilištu Harvard, mali mozak, povezan s našom motoričkom aktivnošću, također može biti povezan s emocionalnom regulacijom.
“Kada si dopustite ono što zaslužujete, privlačite ono što vam je potrebno.”
Kao što vidite, mozak je entitet u kojem emocije imaju određenu moć i u kojem se mentalni procesi često odvijaju na temelju njih. Usvajanje pasivnog ponašanja u tim slučajevima znači nemogućnost preuzimanja odgovornosti za vlastitu sreću.
Sada ćemo vam reći kako promovirati pozitivnu i korisnu neuroplastičnost, koja vam može pomoći u postizanju vaših ciljeva.
Četiri pitanja za jačanje mozga
Misleći da ste sretni, zapravo ćete postati sretni. Je li ovo fantazija? O utopiji koju izazivaju knjige za samopomoć? Zapravo ne: ova rečenica sadrži duboke unutarnje mehanizme o kojima je dobro razmisliti kroz četiri pitanja.
1. “Jesam li stvarno sretan/na?”
Svaki put kad za sebe kažete da ste nezgrapni, neuspješni, da sami sebi kažete da ne zaslužujete biti voljeni, da niste sposobni ostvariti taj san, zapitajte se je li sve to istina.
Kako biste preuzeli potpunu kontrolu nad svojim mislima, nema ništa bolje od toga da si kažete ” trenutačno se osjećam nespretno, ali sposoban/na sam pobijediti sebe i biti ono što zaslužujem”.
2. “Tko ili što me sprječava da postignem ono što želim?”
Kada postavite ovo pitanje, morate biti potpuno iskreni. Većinu vremena ste jedini odgovorni zbog svojih ograničavajućih stavova.
3. “Kakve emocije sada osjećam?”
4. “Pomaže li mi ova emocija da dobijem ono što želim?”
Ova zadnja dva pitanja su povezana jedno s drugim. Ako cijeli dan osjećate strah i nesigurnost, jasno je da nećete moći izaći iz crne rupe u kojoj ste se našli.
Međutim, pokušate li sami sebe uvjeriti da ste jaki i sposobni i da s čvršćim mislima zaslužujete dobiti ono što želite, dan za danom uvidjet ćete kako vam se vrata druge šanse sve više otvaraju pred očima.
ATMA/lamenteemeravigliosa.it/Pripremila: Suzana Dulčić
