Ponekad je potrebno jednostavno presjeći ovisnost, nevezano uz koji odnos ona bila.
To može biti ovisnost o partneru, o roditelju, o djetetu.
To može biti ovisnost i o stanjima u kojima se nalazimo i stalno ih ponavljamo.
O ulogama koje tako dobro igramo.
Ovisnost o bilo čemu zapravo, jer, biti ovisan na bilo koji način nije dobro za nas.
Niti jedna ovisnost nije laka. Sve dok se mi vežemo uz nju i dalje upadamo u istu rupu, ponavljamo se.
I tako ponavljamo iste događaje, ista stanja, iste situacije.
Ponavljamo i iste ili slične ljude, opet iznova.
Do onog trenutka dok se ne odlučimo presjeći.
Dok ne skupimo snagu i jednostavno napravimo rez.
Presijecanje boli. Ono nije nimalo lagodno. Ono je nepoznato.
Zato se možda i hvatamo za tako poznate nam ovisnosti.
Ponekad nam djeluje kao da gubimo tlo pod nogama bez tih ovisnosti jer sve ono što je bilo, više nije.
No, i dalje, u redu je presjeći.
Izabrati sebe, stvarnog neovisnog sebe.
Proći će vrijeme, bol će isto proći, ovisnost će isto proći, samo trebamo raditi na tome.
U strpljenju i disciplini.
Pogledati unutar sebe. Potruditi se uvidjeti našu ovisnost.
Pokušati uvidjeti da nam nije potrebna i da nas samo koči.
Realizirati ju i prihvatiti. Potražiti pomoć ako nam je potrebna.
Sve što trebamo učiniti je pokrenuti se jer uvijek sve kreće od nas.
Napraviti prvi korak jer nakon prvog će i drugi i treći korak biti nekako lakši.
Shvatiti da nije važno tko smo bili jučer jer danas možemo biti netko drugi.
I truditi se, uvijek se truditi, sve više i dalje.
Ne zaboravite uz sve to i prije svega, voljeti sebe.
Ja vas volim, zaista. Svima šaljem puno potpore.
Lp, Marina Knüsel
https://www.facebook.com/groups/658367227966079
