Ponekad ljudi odluče otići bez pozdrava, iako se još do jučer činilo da će zauvijek ostati tu, uz nas. No odjednom su se okrenuli bez objašnjenja. Prestanite iščekivati odgovor zašto. Danas više nisu dostupni. I to je tako!
Kad naučimo biti neovisni u svojem umu, kad smo dobro sami sa sobom, bit ćemo dobro i kad nas napuste. Nećemo zamjerati, pokušavati ih vratiti natrag. Nećemo postavljati emocionalne stupice „obrati pozornost na mene, trebaš me“.
Kad pronađemo sebe, nemamo praznine koje bi nam netko drugi trebao popunjavati. Sasvim smo u svjetlosti svoje potpunosti. Takvu svjetlost ne zaklanja odlazak, napuštanje ni tuđe zbogom.
Odlasci ne stvaraju crne rupe praznine u nama jer je toliko divnih poruka koje možemo uputiti odlazećima. Zahvaliti im što su nam poklanjali svoju prisutnost, riječi, pažnju, ljubav. Zahvaliti im na svim sumnjama koje su pobuđivali u nama, u vlastitu vrijednost i smisao života. Shvatili smo da je naša vrijednost ostala kad su oni otišli.
Ponekad ljudi odluče otići bez pozdrava, iako se još do jučer činilo da će zauvijek ostati tu, uz nas. No odjednom su se okrenuli bez objašnjenja. Prestanite iščekivati odgovor zašto. Danas više nisu dostupni. I to je tako!
Zatvorili su svoja vrata pred vašim licem. Kako sad ne misliti na tu osobu?
Kad nešto potiskujemo, tada nas to još više proganja
Kad si kažemo „nemoj na to misliti“, samo ćemo na „to“ i misliti. Ovo je stoga što tražimo odgovore. No, možda su jednostavno bili hrabriji od nas kad su odlučili otići.
Za to je sigurno trebalo puno hrabrosti i snage. Možda i nije greška zvati ih natrag, ali u ljubavi se dostojanstvo ne smije izgubiti. Inače nije ni bila ljubav, već požuda i opsesija. Na prava vrata ljubavi ulazi se bez kucanja.
Odlazeći nam mogu poljuljati osjećaj u vlastitu vrijednost
Zar vrijedim i dalje sad kad me više ne trebaš? Sad se ta ista ljubav može događati samo u tišini. Stoga, voljet ću te i kad izgubiš interes za mene.
Voljet ću te i kad prestaneš samnom komunicirati, kad me prestaneš trebati i zvati. Voljet ću te kroz zahvalnost što postojiš, što prerastaš u bezuvjetnu ljubav jer ljubav jedino tako jest i može biti.
Samo tako ljepota koju vidim u tebi može biti i moj odraz.
Sanja Vuković Grbac
