Priroda današnjeg dana je “ponos”.
Ponos može biti dobra, ali i loša značajka osobnosti. Kao i sve drugo, u pretjeranoj količini ponos je svakako znak naglašenog ega. U tom smislu on predstavlja prepreku na našem duhovnom putu, Ipak, određena mjera ponosa uvijek je dobrodošla. Zapravo, ponos je znak dostojanstva koje bi moralo biti dijelom života svakog čovjeka.
Mnogo je toga izvan nas na što možemo biti ponosni. Naša djeca primjerice. Možemo biti ponosni na svoje vlastite sposobnosti ili postupke. Ali, najveći izvor ponosa morala bi biti naša čovječnost. Mi bismo trebali biti milosrdni prema drugima, morali bismo drugima pomagati, davati i svakako razumjeti potrebe svojih bližnjih. Međutim, tek će duhovno razvijen čovjek biti u mogućnosti u potpunosti slijediti ove sklonosti. Njegova će mu djela tada biti izvor dostojanstva i ponosa.
Mario Piškur, psihoterapeut
terrajungiana.hr
