Važno je razumjeti odakle želja dolazi i kakvu posljedicu može ostaviti. Neke želje je bolje uopće ne slati u svijet ako ne želite privući dodatni stres, razočaranje, unutarnju napetost i energetski težak teret.
Nisu sve želje dobre za Vas, iako na prvi pogled mogu zvučati sasvim opravdano. Ljudi često misle da je svaka želja vrijedna pažnje samo zato što je snažna, iskrena ili emotivna. Ali upravo tu nastaje problem. Neke želje ne vode prema olakšanju, nego prema dodatnom pritisku, zbunjenosti i unutarnjem iscrpljivanju.
Želja je vrlo osoban impuls. Ona otkriva što Vam nedostaje, što priželjkujete, čega se bojite izgubiti i što povezujete sa srećom. U jednoj jedinoj želji često se vidi cijelo unutarnje stanje osobe. Ponekad se u njoj krije nada. Ponekad usamljenost. Ponekad rana koja još nije zacijelila. Ponekad umor. A ponekad potreba za kontrolom, i to toliko jaka da čovjek više ni ne primjećuje što zapravo traži.
Ezoterici, psiholozi i ljudi koji se ozbiljnije bave moći misli često upozoravaju na jednu važnu stvar: svaka želja ne nosi istu energiju i svaka ne vodi prema dobrom ishodu.
Postoje želje koje su u svojoj srži opterećene ogorčenošću, zavišću, strahom ili odustajanjem od sebe. Postoje i one koje zvuče uredno i smisleno, ali iza njih stoji pokušaj da se upravlja tuđim životom ili da neko vanjsko čudo riješi nešto što čovjek sam u sebi još nije raspleo.
Zato stručnjaci skreću pozornost na to da nije dovoljno samo poželjeti. Važno je razumjeti odakle želja dolazi i kakvu posljedicu može ostaviti. Neke želje, upozoravaju, bolje je uopće ne slati u svijet ako ne želite privući dodatni stres, razočaranje, unutarnju napetost i energetski težak teret.
Kada u želji postoji tuđa bol
Jedno od najvažnijih pravila odnosi se na želje koje drugoj osobi donose štetu. To su situacije u kojima čovjek, nakon izdaje, povrede ili velikog razočaranja, u sebi nosi misli poput: neka pati, neka izgubi, neka bude kažnjen. Takve reakcije mnogima su poznate jer se javljaju u trenucima kada je osoba duboko ranjena i kada u njoj više nema mira.
Ipak, upravo se takve želje smatraju posebno teškima. One u sebi nose destruktivnu energiju i ne završavaju na onome kome su usmjerene. Vrlo često ostaju živjeti u samoj osobi koja ih nosi.
Umjesto rasterećenja dolazi nova napetost. Umjesto zatvaranja rane, događa se produžavanje unutarnjeg sukoba. Čovjek ostaje vezan uz ono što ga je povrijedilo i nastavlja hraniti vlastiti bijes.
To je jedan od razloga zbog kojih se želja za osvetom ne smatra putem prema olakšanju. Ona ne unosi svjetlinu u život. Ona ne vraća mir. Drži Vas blizu istog događaja, iste povrede i iste emocionalne težine. Što dulje takva želja ostaje u čovjeku, to više truje njegovo vlastito stanje.
Želja koja zadire u tuđu slobodu
Postoje i želje koje ne izgledaju grubo, ali u sebi nose ozbiljan problem. Najčešće se pojavljuju u ljubavi, prekidima i odnosima u kojima je prisutan strah od gubitka.
Tada osoba poželi da je netko voli samo nju, da se vrati pod svaku cijenu, da ne može biti ni s kim drugim, da izabere baš nju iako to trenutačno ne želi, da jednostavno nema drugog izbora.
Takve formulacije mnogima mogu zazvučati kao snažna ljubavna čežnja. U stvarnosti su vrlo često povezane s kontrolom, unutarnjom nesigurnošću i ovisnošću o drugoj osobi. U njima nema slobodnog odnosa. U njima postoji potreba da se tuđa volja savije prema vlastitoj boli.
Upravo zato se naglašava da se ne bi smjelo željeti ništa što drugome oduzima pravo izbora. Ljubav koja traži slobodu samo za sebe, a drugome ne ostavlja prostor za odluku, nosi težak emocionalni naboj. Dobra želja ne drži čovjeka silom. Ona ne traži da netko ostane zato što mora. Ona ne pokušava zarobiti ono što bi trebalo doći ili ostati slobodno.
Želje koje nastaju iz zavisti ostavljaju prazninu
Neke želje naizgled djeluju sasvim legitimno. Osoba želi ljubav, novac, uspjeh, priznanje, ljepotu ili bolji život. No kada se pogleda dublje, vidi se da želja ne izlazi iz osobne istine, nego iz usporedbe s drugima. Čovjek tada ne razmišlja toliko o tome što njemu treba, koliko o tome što drugi imaju i zašto on to još nema.
Takva želja ima vrlo prepoznatljiv ton. U njoj je puno uspoređivanja. Pogled je češće usmjeren prema tuđem životu nego prema vlastitom. U unutarnjem prostoru raste iritacija jer netko drugi ima ono što se čini poželjnim.
Ponekad osoba više ni ne želi ono što je prvotno zamislila. Želi samo osjećaj da ne zaostaje.
Tu se otvara važna razlika. Jedno je istinski željeti nešto što odgovara Vašem putu. Drugo je pokušavati sustići nečiji tuđi život jer Vas tuđa sreća boli. Želje rođene iz zavisti rijetko donose unutarnje zadovoljstvo. Čak i kada se ostvare, ne ostavljaju mir. Ostaje praznina, jer početna točka nije bila ljubav prema sebi, nego bolna usporedba.
Kada poželite da Vas netko spasi od vlastitog života
Postoje i želje koje se rađaju iz iscrpljenosti. To su one misli koje govore: neka se sve nekako riješi bez mene, neka mi život sam od sebe krene nabolje, neka netko dođe i spasi me od svega, neka svi problemi nestanu, a da ja ne moram ništa učiniti.
Na prvi pogled one zvuče kao potreba za predahom, i to je sasvim razumljivo. Ljudi se umore. Zasite se. Nekad dođu do točke na kojoj više nemaju snage.
Ali kada ovakve želje postanu navika, one počinju slabiti osjećaj osobne moći. Čovjek se sve više odmiče od vlastite odgovornosti i sve se manje doživljava kao netko tko može sudjelovati u promjeni. Tada želja više nije podrška, nego pasivno odustajanje.
Želja bi trebala pomoći da se osoba pomakne u dobrom smjeru. Ona može biti unutarnji signal, poticaj i motivacija. No ako se svodi na maštanje da će život netko drugi srediti umjesto Vas, tada polako nestaje kontakt s vlastitom snagom. Takve želje ne jačaju čovjeka. One ga čine još umornijim i još udaljenijim od osjećaja da može nešto poduzeti.
Najteže su želje koje dolaze iz mržnje prema sebi
Postoje i one misli koje više nemaju veze sa snom, nadom ili ciljem. To su želje nastale iz duboke unutarnje iscrpljenosti, samoprezira i osjećaja da je sve postalo previše. Tada osoba govori ili misli da želi postati bilo tko osim sebe, da želi nestati iz ovog života, da želi prestati osjećati, da želi da je nitko više ne vidi, ne čuje i ne primjećuje.
To nisu obične želje. Iza njih ne stoji prirodna ljudska težnja za boljim. Iza njih stoji slom, težina i odustajanje od vlastite vrijednosti. U takvim trenucima čovjeku ne treba još jedna unutarnje opasna formulacija. Treba mu podrška, briga, odmor, pomoć i prostor za oporavak.
Zato se naglašava da želja rođena iz samoprezira ne može donijeti pozitivan rezultat. Ona ne vodi prema olakšanju, čak ni kad osobi u tom trenutku djeluje kao jedini izlaz iz boli. U pozadini takve želje ne nalazi se rješenje, nego dubok umor koji traži njegu.
Ako se netko prepoznaje u ovakvim mislima, važno je potražiti pomoć i ne ostajati sam s time.
Problem je i kada nešto tražite pod svaku cijenu
Nisu opasne samo želje usmjerene prema drugima ili prema samome sebi. Ponekad problem nastaje u načinu na koji osoba traži ono što želi. Neki ljudi vrlo jasno znaju što žele, ali potpuno zanemaruju cijenu kojom bi do toga mogli doći.
Tada se pojavljuju formulacije poput: želim puno novca pod svaku cijenu, želim se hitno udati ili oženiti, želim dramatično promijeniti svoj život, želim da se sve odmah promijeni.
Ključna težina ovdje leži u izrazima poput pod svaku cijenu, hitno i odmah. U njima se osjeća pritisak, nestrpljenje i grčevita potreba da se ishod dogodi bez obzira na posljedice. Ezoterici upozoravaju da se ne bi smjelo tražiti nešto bez svijesti o tome kako bi to moglo doći. Čovjek može dobiti ono što želi, ali kroz stres, gubitak, bolnu promjenu ili vrlo oštru životnu lekciju.
Zato je važno da želja bude oblikovana smirenije i svjesnije. Kada osoba nešto priziva, dobro je da u tome postoji unutarnji uvjet da to dođe za njezino dobro, iskreno, nježno i bez rušenja onoga što joj je važno. Bez toga, i ostvarenje može biti teško iskustvo.
Strah često glumi želju
Vrlo često ljudi uopće ne izražavaju istinsku želju. Izražavaju strah. To se vidi u rečenicama poput: samo da ne ostanem sam, samo da ne izgubim posao, samo se nemoj razboljeti, nadam se da neće otići.
Sve ove formulacije imaju isti obrazac. Fokus nije na onome što osoba želi graditi, nego na onome čega se užasava.
Prema ezoterijskim tumačenjima, strah je loša osnova za želju jer stalno održava unutarnju napetost. Kada misao ostaje zalijepljena za gubitak, bolest, odlazak ili usamljenost, čovjek ne ulazi u prostor povjerenja. Ostaje u osjećaju prijetnje.
Zato se mnogo prikladnijim smatra preoblikovati takvu želju u nešto mirnije i toplije. Umjesto da fokus ostane na gubitku, može se usmjeriti na sigurnost, podršku, bliskost i tople odnose. Umjesto unutarnjeg grča, tada se polako otvara osjećaj da u život ipak može doći nešto stabilno i dobro.
Ponekad čovjek želi ono što uopće nije njegovo
Jedan od najčešćih, a najmanje primijećenih problema, pojavljuje se kada osoba ne želi ono što doista osjeća, nego ono što misli da bi trebala željeti. Svi žele obitelj pa je želi i ona, iako joj je zapravo potrebniji mir. Svi teže uspjehu i karijernom napretku, pa to poželi i ona, iako joj je u dubini važnije manje pritiska i više života.
Takve želje često ostaju neispunjene ili se, kada se ostvare, pokažu čudno praznima. To je zato što nisu izašle iz unutarnjeg odgovora, nego iz očekivanja, usporedbe i pritiska okoline. Čovjek tada pokušava živjeti nešto što nije njegovo.
Prava želja trebala bi imati unutarnji odjek. Trebala bi biti povezana s Vašim vrijednostima. Trebala bi Vam davati osjećaj usklađenosti, a ne težine. Ne bi trebala služiti dokazivanju drugima.
Kad osoba krene za nečim što ne pripada njezinoj stvarnoj prirodi, lako se udalji od sebe i počne živjeti tuđu mjeru života.
Kakve su želje dobre i zdrave
Sve ovo ne znači da se želja treba bojati. Nije poanta u tome da prestanete željeti. Poanta je u tome da želju pročistite i osvijestite. Dobrima se smatraju one želje koje ne štete drugima, koje ne zadiru u tuđu slobodu, koje ne proizlaze iz zavisti i ne traže tuđu bol kao cijenu vlastite sreće.
Dobra želja podupire čovjeka. Ona ga ne razara. U njoj postoji dobrota, rast, unutarnji mir, zdravlje, iskrena prilika i osjećaj da život može teći smirenije i jasnije. Takva želja ne pritišće, ne guši i ne troši. Ona ne traži čudo koje će izbrisati stvarnost, nego smjer koji će pomoći da osoba ide kroz život s više mira.
Zato se važnim smatra i unutarnja namjera koja prati želju. Mnogi savjetuju da ona bude oblikovana tako da ono što prizivate dođe za Vaše dobro, nježno, iskreno i bez štete za druge. To je mali, ali vrlo važan pomak.
Želje nisu prazne fantazije. One su suptilan i snažan pokret unutarnjeg svijeta. Upravo zato vrijedi paziti što im dajete kao temelj.
Mudro je prije svake velike želje pitati se što se zapravo krije iza nje. Vodi li Vas prema većem miru, većoj jasnoći i zdravijem životu? Ili samo pokušava zakrpati ranu iz mjesta nemira? Odgovor na to pitanje često otkriva više od same želje. A upravo ondje počinje i istinska unutarnja promjena.
ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
