Nije posao ljudskih bića da samo jedu, spavaju, imaju spolne odnose i brane se. To je možda posao mačaka i pasa, ali ljudski život ima višu svrhu. Ljudska civilizacija treba biti oblikovana tako da ljudima pruža priliku trijeznog promišljanja o životnoj istini: da se raspituju o Bogu, ovoj materijalnoj prirodi, našem odnosu s Bogom i prirodom i tako dalje. To se naziva tattva-jijnasa, raspitivanje o Apsolutnoj Istini.

kamasya nendriya-pritir
labho jiveta yavata
jivasya tattva-jijnasa
nartho yas ceha karmabhin

“Želje u životu nikada ne smiju biti usmjerene za ugađanje osjetilima. Trebamo željeti samo zdrav život i samoodržanje, jer je ljudsko biće namijenjeno raspitivanju o Apsolutnoj Istini. Ništa drugo ne bi smjelo biti cilj njegova djelovanja.” Srimad-Bhagavatam 1.2.10.

Potpuno zbunjena materijalistička civilizacija pogrešno je usmjerena na ispunjavanje želja za ugađanje osjetilima. Krajnji je cilj takve civilizacije, u svim područjima života, ugađanje osjetilima. U politici, socijalnim službama, altruizmu, filantropiji i u religiji, čak i u spasenju, sve više prevladava taj duh ugađanja osjetilima. Na polju politike vođe se međusobno bore kako bi ugodili vlastitim osjetilima. Glasači podupiru takozvane vođe samo ako im obećavaju ugađanje osjetilima da bi ih, čim postanu nezadovoljni ugađanjem vlastitim osjetilima, svrgli s položaja. Vođe gotovo uvijek razočaravaju glasače jer ne zadovoljavaju njihova osjetila. To vrijedi na svim poljima; nitko ne shvaća ozbiljno životne probleme. Čak se i osobe na putu spasenja žele sjediniti s Apsolutnom Istinom i počiniti duhovno samoubojstvo radi ugađanja osjetilima.

Međutim, Bhagavatam ovdje izjavljuje da čovjek ne bi smio živjeti samo za ugađanje osjetilima. Osjetila treba zadovoljavati samo onoliko koliko je potrebno za održavanje na životu, a ne da bi im se ugodilo. Budući da je tijelo sastavljeno od osjetila koja zahtijevaju određeno zadovoljstvo, postoje upute koje su propisane za njihovo zadovoljavanje. Međutim, osjetila nisu stvorena za neobuzdano uživanje. Primjerice, brak, ili veza muškarca i žene, potreban je radi potomstva, ali nije namijenjen uživanju u osjetilima. Zbog nedostatka takva dobrovoljnog suzdržavanja, propagira se planiranje obitelji. Nerazumni kakvi jesu, oni ne znaju da je planiranje obitelji prirodna posljedica traganja za Apsolutnom Istinom.

One koji tragaju za Apsolutnom Istinom nikad ne privlači nepotrebno ugađanje osjetilima, jer su ozbiljni učenici u toj potrazi uvijek zaokupljeni istraživanjem Istine. Stoga krajnji cilj u svim područjima života treba biti traženje Apsolutne Istine koje će svakome donijeti sreću, jer da smanjuje zaokupljenost različitim vrstama ugađanja osjetilima.

Nije posao ljudskih bića da samo jedu, spavaju, imaju spolne odnose i brane se. To je možda posao mačaka i pasa, ali ljudski život ima višu svrhu. Ljudska civilizacija treba biti oblikovana tako da ljudima pruža priliku trijeznog promišljanja o životnoj istini: da se raspituju o Bogu, ovoj materijalnoj prirodi, našem odnosu s Bogom i prirodom i tako dalje. To se naziva tattva-jijnasa, raspitivanje o Apsolutnoj Istini. Raspitivanje o Apsolutnoj Istini je dužnost svakog pojedinca. Nema govora o tome da je to dužnost hindusa, ali ne i muslimana i kršćana. Istina je istina. Da su dva puta dva četiri prihvaćaju i hindusi, i muslimani, i kršćani i svi ostali. Znanost je znanost. Stoga svatko treba biti ljubopitljiv u pogledu znanosti o Apsolutnoj Istini.

Gdje istraživati Apsolutnu Istinu?

Srimad Bhagavatam (11.3.21.) kaže: tasmad gurum prapadyeta jijnasun sreya uttamam “Oni koje zanima znanje o Apsolutnoj Istini moraju prići guruu.” Riječ jijnasa, “ljubopitljiv”, jednako je upotrijebljena i u ovoj strofi Bhagavatama kao i u strofi iz Jedanaestog pjevanja. Ta se riječ koristi kad se netko u podređenom položaju raspituje kod sebi nadređenog. Na primjer, kad se dijete raspituje kod oca, to je jijnasa. Inteligentno dijete uvijek pita: “Oče, što je ovo? Što je ono?” Otac mu objasni, pa dijete tako stječe znanje.

Kod koga se trebamo raspitivati o Apsolutnoj Istini?

Krišna odgovara u Bhagavad-giti (4.34.): upadeksyanti te jnanam jnaninas tattva-darsinah. “Oni koji su uistinu vidjeli Apsolutnu Istinu (tattva-darsiji) mogu nam pružiti znanje o njoj. Prema vedskim spisima, tattva-darsi mora biti vrlo čist. Zato se radi raspitivanja o Apsolutnoj Istini uglavnom treba prići kvalificiranom brahmani. Odlike brahmane su navedene u Bhagavad-giti (18.42.):

samo damas tapah saucam
ksantir arjavam eva ca
jnanam vijnanam astikyam
brahma-karma svabhava-jam

“Smirenost, samoovladanost, askeza, čistoća, snošljivost, poštenje, znanje, mudrost i religioznost prirodne su osobine koje u svom djelovanju očituje brahmana.”

Dakle, prva kvalifikacija gurua po vedskom sustavu jest da mora biti brahmana. Ne mora biti iz obitelji brahmana, ali mora imati osobine brahmane. No, čak i ako ima osobine brahmane, ne može postati guru ako nije vaisnava. To je uputa Sastre (svetih spisa):

sas-karma-nipuno vipro
mantra-tantra-visaradan
avaisnavo gurur na syad
vaisnavan Sva-paco gurun

“Čak i ako je brahmana vrlo učen u vedskim spisima i poznaje šest propisanih dužnosti za zvanje brahmane, a to su:

  1. postati vrlo učen na polju vedske literature,
  2. podučavati tom znanju,
  3. vješto obožavati Gospodina i polubogove,
  4. podučiti druge obožavanju,
  5. prihvatiti milostinju i
  6. dati milostinju

ne može postati duhovni učitelj ako nije posvećenik Svevišnje Božanske Osobe. Međutim, ako se osoba čak rodi u obitelji ljudi koji jedu pse, ali je čisti Gospodinov posvećenik, može postati duhovni učitelj.”

Dakle, guru mora biti vaišnava, posvećenik Svevišnje Božanske Osobe, jer inače ne može uistinu poznavati Apsolutnu Istinu. Kao što Krišna kaže Arjuni u Bhagavad-giti (4.3.): bhakto `si me sakha ceti rahasyam hy etad
uttamam, “Dragi moj Arjuna, ovo tajno znanje koje ti govorim možeš shvatiti zato što si Moj posvećenik i prijatelj.” Guru stoga mora biti posvećenik Boga ili, drugim riječima, Njegov predstavnik.

Služeći kvalificiranog gurua i raspitujući se kod njega, možemo doći do toga da nas Bog prosvijetli iznutra. U Vedama, Krišna, vrhovni guru, prvo je prenio znanje u srce Brahme, izvorne osobe u svemiru (tene brahma hrda adi-kavaye). Bog se nalazi u svakom srcu kao Nadduša i kako se pročišćavamo, tako nam On govori iznutra. Zapravo, On nam uvijek govori, ali Ga u svom nečistom stanju ne čujemo. U Bhagavad-giti (15.15.) Krsna potvrđuje da je On izvor našeg znanja: sarvasya caham hrdi sannivisso mattan smrtir jnanam apohanam ca. “Nalazim se u svakom srcu i sve sjećanje, znanje i zaborav dolazi od Mene.” Tako je Bog kao Paramatma, Nadduša, uvijek spreman pomoći svakome od nas, ukoliko Mu služimo i prihvatimo Njegovu uputu. U Bhagavad-giti (10.10.) On kaže:

tesam satata-yuktanam
bhajatam priti-purvakam
dadami buddhi-yogam tam
yena mam upayanti te

“Onima koji Me uvijek služe s velikom ljubavlju i posvećenošću dajem razumijevanje zahvaljujući kojem mogu doći Meni.”

Ako želimo znati Apsolutnu Istinu, moramo slijediti pravi proces, a taj je da se zaokupimo služenjem Gospodinu s ljubavlju. To će nam omogućiti da jednog dana neposredno opazimo Apsolutnu Istinu. Tupim materijalnim osjetilima koje trenutno imamo ne možemo opaziti Apsolutnu Istinu, Svevišnju Božansku Osobu. Na primjer, tupim nožem ništa ne možete odrezati, nego ga prvo morate naoštriti da bi lijepo rezao. Slično tomu, da bismo shvatili Apsolutnu Istinu, moramo izoštriti i pročistiti svoja osjetila zaokupljajući ih služenjem Gospodinu. Sad ne vidite Boga. Ali ako pročistite oči i druga osjetila, bit ćete u stanju vidjeti Boga, čuti Boga, govoriti s Bogom ─ sve. To je moguće zahvaljujući procesu bhakti.

Narada-paccaratra na sljedeći način definira bhakti:

sarvopadhi-vinirmuktam
tat-paratvena nirmalam

hrsikena hrsikesa-
sevanam bhaktir ucyate

Sad nas zavode mnoga materijalna određenja (upadhiji), pa pogrešno koristimo svoja osjetila. Primjerice, mislimo ovako: “Ova je ruka moja ruka i upotrijebit ću je za vlastite ciljeve” ili “Upotrijebit ću ovu ruku za svoju obitelj, svoju zajednicu ili svoju naciju.” Ruka zapravo pripada Bogu i stoga se treba iskoristiti u svrhe vezane uz Njega, ni za što drugo. Zbog toga je jedno od Božjih imena Hrisikesa (Hrišikeša), gospodar osjetila. Kad osjetila uistinu zaokupimo služenjem Bogu, oslobađamo se materijalnih određenja, a osjetila nam se pročiste. To je bhakti, ili kako je Bhagavad-gita naziva – svjesnost Krišne.

Svatko bi trebao osvijestiti tu svjesnost, počinjući s tattva-jijnasom, raspitivanjem o Apsolutnoj Istini. Odgovore na vaša pitanja Bog je dao u tolikim knjigama znanja: Srimad-Bhagavatamu, Bhagavad-giti i tako dalje, te bismo trebali iskoristiti tu riznicu znanja. No umjesto da korisno upotrijebe to znanje, ljudi čitaju hrpe beskorisnih novina. Novine se ujutro dostavljaju i za sat vremena odbacuju. Na taj se način pažnja ljudi svrne na silnu besmislenu literaturu, a nikoga ne zanima raspitivanje o Apsolutnoj Istini u pravoj riznici znanja, Srimad-Bhagavatamu.

Zato ova strofa Bhagavatama upozorava: jivasya tattva-jijnasa nartho yas ceha karmabhin – “Vaš jedini posao jest raspitivanje o Apsolutnoj Istini.”

Prethodna objavaDnevni Jyotish Horoskop za 17.05.2013.
Slijedeća objavaČudotvorno voće: Samo 20 trešanja je 10 puta djelotvornije od aspirina!
A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada
Učenjaci i duhovni vođe diljem svijeta cijene ga kao jednog od najistaknutijih učitelja indijske kulture i filozofije suvremenog doba. 1965-te godine, u svojoj 70-toj godini života, putuje na zapad kako bi proširio poruku Bhagavad Gite i Srimad Bhagavatama. Za samo 12 godina, usprkos svojoj poodmakloj dobi, proputovao je svijet četrnaest puta, održavajući predavanja na šest kontinenata. Usprkos tako intenzivnom programu, nastavlja s plodonosnim spisateljskim radom. Njegova djela sačinjavaju pravu biblioteku vedske filozofije, mudrosti, književnosti i kulture.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.