Artwork by Daniel B. Holeman

Svaka osoba koju ste voljeli ili volite je prava i bila je tu kao vaš učitelj. Zahvalite se svima koje ste voljeli, jer su vas baš oni učinili ovakvim kakvi danas jeste. Zahvalite se i toj osobi koja je sada pored vas, cijenite sadašnji trenutak, pažljivo otvorite oči i učite.

atma.hr – 52




“Tako je malo ljubavi među ljudima. Tko umije voljeti, taj ne bi trebao ništa drugo raditi.” Duško Radović

Ljubav. Svi je tražimo. Svi mislimo da znamo voljeti. Svi volimo. Svi zbog ljubavi prije ili kasnije patimo. Ljubav = Patnja, ali … Ljubav = Sreća.

Između patnje i sreće je tanka nit, ali rizik da patimo svi nesvjesno preuzimamo zaslijepljeni ljepotom trenutka i uvjereni da smo mi nešto posebno i da je baš ta, naša ljubav, najveća na svijetu, da takva nikada nije ni postojala i da postoji samo sreća , koju ništa ne može narušiti, da je osoba koju smo pronašli upravo za nas savršena.

U takvoj postavci misli – razočaranje je neminovno, nekad prije, nekad kasnije … i tu se krug zatvara … počinje patnja.

Za one koji su dovoljno mudri, ta patnja može postati uvod u osobni rast, u neku novu vrstu ljubavi, kroz spoznaju i prihvaćanje objekta ljubavi onakvim kakav jest.

Za one malo slabije razočaranje postane preveliko, izgube povjerenje u kompletan muški ili ženski rod, jer zaboga, ako je ljubav nestala, onda nije ni postojala, a ako baš to što smo mi mislili da je ljubav, nije bila ljubav, onda ljubav neminovno i nema.

Često, odmah poslije prvog razočaranja, ljudi odustanu od ljubavi. Trude se da je zaborave, da uvjere sebe da ljubav ne postoji i da je ljubav samo neka iluzija, precijenjena riječ.

atma.hr – 52




Ne shvaćaju da odustajanjem od ljubavi, odustaju od sebe samih, odustaju od sreće. A nema potrebe, sve je daleko jednostavnije nego što se čini.

Nažalost, nigdje ne postoji škola ljubavi. Učimo je kroz život, svatko na svoj način i od različitih učitelja, manje ili više vještih. Pogrešno nas uče da se samo jednom u životu voli, pogrešno interpretiramo ljubav, pa zaljubljenost i strast podvede pod ljubav.

Pogrešno nas uče da postoji samo ta jedna savršena osoba koja baš tamo negdje samo sjedi i nas čeka. Postajemo žrtve iluzija i očekivanja koje smo sami stvorili, pa su nas razočarale. I onda kao prave kukavice … odustanemo …

A zašto da ljubav ne promatramo kao vještinu? Vještinu koja se kroz život stječe.

Nešto kao vožnja automobila .. Zamislite da svi odustanu od vožnje kada prvi put sjednu za volan i pogriješe … Ili kao plivanje … zamislite štetu da ne naučite plivati nikad u životu jer niste uspjeli u prvom pokušaju.

I ljubav se uči … i u ljubavi se odrasta … i polako se shvaćaju njezini različiti oblici …

Sva iskustva koja ste imali ili imate, čine jedno predivno putovanje, jednu potragu za iskrenom i pravom ljubavi, koja postoji i koja će jednog dana, ako ste dovoljno hrabri, strpljivi i ne posustanete u svojoj potrazi, baš u onom trenutku kada naučite voljeti i biti za nju spremni, donijeti sve one prekrasne darove o kojima sanjate.

Svaka osoba koju ste voljeli ili volite je prava i bila je tu kao vaš učitelj. Zahvalite se svima koje ste voljeli, jer su vas baš oni učinili ovakvim kakvi danas jeste.

Zahvalite se i toj osobi koja je sada pored vas, cijenite sadašnji trenutak, pažljivo otvorite oči i učite.

Što prije naučite sve lekcije škole ljubavi, bit ćete sretniji, voljeniji, ispunjeniji i sa osmijehom u srcu i duši sjećati ćete se svih iskustava koja su vas do tog trenutka dovela.

I ne zaboravite: “Sretan je samo onaj tko umije voljeti!” ~ Herman Hesse.

Autor: Željka Tomić / novasvest.com