Prepuštanje svega što pronalazimo unutar sebe Božanskome vodstvu, jedini je način da se oslobodimo robovanja vlastitome egu i njegovim potrebama da nešto postiže. U svome izvornome obliku mi jesmo izvor svega što se postaje ! Što je onda to što mi moramo postići kako bi bili sretni ili uspješni!? I sreća i uspjeh su samo misao, koncept koji postoji u našemu umu ali ne i u izvornoj kreaciji, u njoj je sve satkano u jednostavnom Bivanju, sve je Jedno.
Najveće postignuće je oslobođenje od želje i potrebe da se nešto postigne, da postanemo netko i nešto samo kako bi sami sebi dokazali svoju vrijednost. Sve je to samo misao, igra našega egoističnoga uma koja nam tako krade istinsku radost i jednostavnost bivanja, onoga trenutka kada u nama nestane svake potrebe sa postizanjem određenih ciljeva mi dobivamo uvid kako sve to što smo tražili jeste već tu u nama.
U tome trenutku sve postaje dostupno no naša potreba za svim tim više nije prisutna, mi jesmo sve, to postaje naša duboka spoznaja koja nas oslobađa vezanosti za misaone koncepte o uspjehu i neuspjehu.
Može vam se činiti kako ovakav način razmišljanja vodi ka siromaštvu, jer u ovome materijalnome svijetu je neophodno da se nešto postiže ako želimo živjeti u udobnosti. No pitanje je što je to siromaštvo i što je to udobnost!?
Vjerujte da neudobnost koju osjeća vaša Duša boli mnogo više od neudobnosti koje može osjećati vaše tijelo, no također znajte da onoga trenutka kada vaša Duša pronađe svoju ‘udobnost’ jednostavno je nemoguće da vaše tijelo više ikada prebiva u neudobnosti. Ukratko; onaj koji njeguje svoju Dušu boravi u zdravom i zadovoljnom tijelu, to je vječna istina.
Možete biti prosjak koji prosi samo kako bi imao za vodu i kruh koji su mu potrebni da preživi svoj dan, tijelo vam može biti neuredno i pregaženo vremenom, no ako ste pronašli mir unutar sebe i prihvatili trenutak u kojemu boravite, vi bivate oslobođeni svake neudobnosti, ispunjeni radošću bivanja. Vjerujte, nije rijedak slučaj da bogataš umire izjeden svojim nezadovoljstvom a da prosjak slavi život svakodnevno pjevajući dok luta ulicama bosonog. Čovjekova vanjština ne govori ništa o njemu, to zna onaj koji je spoznao ljepotu Duše.
Strah od gubitka tjelesne udobnosti nas tjera da trčimo za skupljanjem materijalnih dobara, rezultat je nedostatak vremena da živimo život. Naša svjesnost je dakako svjesna toga a upravo ta spoznaja stvara duboko nezadovoljstvo koje osjećamo unutar sebe. Mi tada postajemo nezadovoljni sa svojim postojanjem što aktivira ‘neudobnost’ koju osjećamo na svojoj Duhovnoj razini postojanja, a sami time i na intelektualnoj.
Rezultat je da trošimo svoje Bivanje kako bi stekli udobnost tijelu, da bi na kraju izgubili udobnost na svim razinama našega bivanja, a sve to zbog iracionalnog straha od neudobnosti. Upravo to nam govori kako nikada ne živimo ono za čime trčimo (želja) nego isključivo ono od čega bježimo (uvjerenje), stoga znaj da i ono za čime trčiš a i ono od čega bježiš je samo misao koja ti ne dozvoljava da Bivaš.
Samo onaj koji se utemelji u jednostavnom Bivanju i prepusti se prisutnosti Božanskoga u sebi dobiva uvid kako je izvor svega u njemu te da nema smisla da se išta postiže ili postaje. Sreća nije uvjetovana uspjehom i dostignućima, ona je prisutna u nama neovisno o okolnostima koje živimo izvana. Mnoge želje zahtijevaju mnoge uspjehe kako bi bili sretni dok onome koji je bez želja preostaje samo sreća.
Razmislite iskreno o ovome i ne dopustite da vas vaš um prevari uvjeravajući vas kako su želje i njihovo ispunjavanje neophodne za sreću i uspjeh u životu te kako su one nešto što vas čini živim. Vi ništa ne trebate postizati, vi trebate jednostavno Biti… Pronađite u sebi ovu istinu i biti ćete oslobođeni najveće laži koju živite, a koja vas uči kako se sreća mora ‘zaraditi’…
Namaste
Anđelko Katinić, zivottosamja.blogspot.hr
Pratite Vitae Est i na Facebook stranici
