Svako ljudsko biće teži povezanosti s drugom osobom. To je biološki mehanizam koji omogućava preživljavanje. Privrženost je odnos između dvoje ljudi koji imaju jake emocionalne veze. Njezin razvoj počinje u djetinjstvu i to u kontaktu sa majkom (ili primarnim skrbnikom koji najviše brine o djetetovim potrebama u prvim godinama života). To je posebno isticao britanski psihoanalitičar John Bowlby koji je najznačajniji u području istraživanja privrženosti.
Ovisno o tome kako su djetetove potrebe od strane majke zadovoljene u njegovoj najosjetljivijoj i najovisnijoj dobi utjecati će na razvoj različitih stilova privrženosti. Da li se pravovremeno odgovaralo na djetetove potrebe, na njegov plač, hranjenje, pružalo mu se zaštitu, sigurnost, nježnost. Sve to ovisi o osobi koja je za dijete najbitnija, a to je njegova majka, otac ili primarni skrbnik koji zadovoljava njegove potrebe. Što su potrebe bolje zadovoljene, dijete će razvijati sigurniju privrženost na tu osobu. Njegov mozak će kroz ta rana iskustva usvojiti da je okolina u koju je došlo pouzdana i sigurna te da je ono voljeno i prihvaćeno.
“Želim da me zagrli nakon svađe, ali kada mi se približi, postanem nervozna i ljuta.”
(klijentica)
Privrženost je urođena, smisao je da su se ljudi tokom evolucije uvijek vezivali makar za jednu osobu koja bi im u kriznim, stresnim situacijama bila sigurna baza kojoj se mogu vratiti. Tim povezivanjem osoba je jača za preživljavanje nego što bi bila da je sama. Osobe koje su privržene imaju jaku emocionalnu vezu te kada se jednoj nešto događa, druga strana se poistovijeti s time te počinje zaštitnički nastupati kao da se njoj samoj to događa. Upravo to je i svrha privrženosti koja se razvijala tokom evolucije da nas zaštiti oslanjanjem makar na jednu značajnu osobu u životu. Tako je od začeća do smrti.
Zanimljiva činjenica je da stil privrženosti kakav ste imali u djetinjstvu u odnosu sa svojom majkom (primarnim skrbnikom) nastavljate ponavljati u ljubavnim vezama u odrasloj dobi. A svaka osoba ima jedan stil privrženosti koji joj je najdominantiji što se posebno vidi kada se nađemo u stresnim i/ili novim, izazovnim situacijama.
Vaš stil privrženosti u ljubavnoj vezi utjecati će na to:
- kako doživljavate bliskost i zajedništvo
- kako izlazite na kraj sa konfliktom u vezi
- vaš stav prema seksu
- vašu sposobnost da iskomunicirate partneru svoje želje i potrebe
- kakva očekivanja imate od partnera i veze
Stilovi privrženosti su:
sigurni, anksiozni, izbjegavajući i anksiozno-izbjegavajući.
U djetinjstvu stilovi privrženosti najbolje se mogu prepoznati po načinu na koji dijete reagira kada je majka u blizini. Ulazi li u nepoznate situacije, uzima li nove igračke, udaljava li se polagano i sigurno od majke prateći ju povremeno pogledom ili se s druge strane grčevito drži majke, plače u strahu od svega novog i nepoznatog te se teško smiruje čak i kada mu se majka približi. Na sličan način se ponašamo u prisutstvu partner/ice, pogotovo u stresnijim i neočekivanim situacijama.
1. Sigurni stil privrženosti
Ovaj stil se razvija kada majka zadovoljava djetetove primarne fiziološke potrebe (poput hrane, prematanja, sna i sl.) na odgovarajući način. No bitnije od toga je način na koji to čini. Ako strpljivo, smireno, nježno i pravovremeno to čini tada dijete polako usvaja da je okolina u kojoj se nalazi sigurna te da može vjerovati osobi koja brine o njemu. Važnije od toga je da dijete odnošenjem majke prema njemu uči da je voljeno, prihvaćeno, poželjno te da je svijet zapravo sigurno mjesto. Kod beba sigurni stil privrženosti se može vidjeti po uznemirenosti djeteta kada majka odlazi iz prostorije, nakon toga se smiruje fokusom na druge stvari u okolini te pri povratku majke dijete ju prihvaća, brzo se smiruje te nastavlja sa svojim aktivnostima i istraživanjem okoline. Najbitnije u ovom stilu je da dijete zna po prethodnim iskustvima sa majkom da će ona doći te da joj se može vjerovati.
2. Anksiozni stil privrženosti
Kod anksioznog stila privrženosti, beba postaje vrlo rastresena kada objekt privrženosti napušta prostoriju te pri njezinom povratku dijete reagira ambivalentno-u isto vrijeme je sretno i ljuto. U ovom slučaju majka zadovoljava sve djetetove potrebe, ali ga pritom manje grli, manje iskazuje ljubav te joj je najbitnije da su “tehničke” stvari obavljene, dok su nježnost, pažnja, igranje stavljeni u drugi plan.
U odrasloj dobi osoba sa ovim tipom privrženosti će u ljubavnoj vezi željeti bliskost i intimnost, ali i imati puno nervoze od istog. Također ove osobe će se lako uzrujati, teško vjeruju partneru, nemaju općenito povjerenje u ljude te imaju strah od bliskosti.
Neka od obilježja kod osobe anksioznog tipa privrženosti u ljubavnoj vezi su:
- puno razmišlja o partneru/ici
- stavlja partnera na prvo mjesto
- želi biti sa partnerom cijelo vrijeme
- boji se da će ju partner jednom prestati voljeti (odnosno kako se to osobi čini čim partner “shvati” kakva je ona zapravo, tada ju više neće voljeti)
- misli da nikada više ovakvog partnera neće upoznati
- može ostati u vezi iako joj veza ne odgovara te nije u njoj sretna
- čim nije u vezi, osjeća se anksiozno i nepotpuno
- može “skakati” iz veze u vezu upravo zbog tog osjećaja nepotpunosti dok je sama
“Nikada nisam sigurna voli li on mene.”
“Stalno imam osjećaj da će otići.”
Ove osobe burno reagiraju čak i na male promjene ponašanja kod partnera. Ako im se čini da je u odnosu neka “prijeteća” situacija, ne mogu se smiriti dok to ne riješe, odnosno dok se opet ne uspostavi privrženost sa partnerom. Jako žele ugoditi partneru te zaključuju da je problem uvijek u njima. Mogu donijeti brze i neutemeljene zaključke čim nešto nije “u redu”.
“Znala sam da će na kraju tako biti.” je rečenica koju često puta znaju izgovoriti. Strah od napuštanja kod ovih osoba zna biti jače izražen te se zbog toga znaju “držati” za drugu osobu.
3. Izbjegavajući stil privrženosti
Kao što i sam naziv kaže, glavno obilježje ovog tipa privrženosti je izbjegavanje, odnosno zadržati osobu na distanci. Korijeni ovog ponašanja nalaze se u iskustvima sa majkom (primarnim skrbnikom). Majka teško ili nikako ne pokazuje emocije (osmijeh, zrcaljenje djetetovih osjećaja) prema djetetu, nema zagrljaja, dijete joj je više poput obaveze, tereta. Beba sa ovim stilom privrženosti ne pokazuje nikakvu reakciju pri odlasku majke iz sobe, a kada se skrbnik vrati, ono ga ignorira te se naizgled nastavlja baviti svojom početnom zanimacijom. No to je samo naizgled, unutar djeteta vlada velika konfuzija. U odrasloj dobi ovim osobama sloboda je najvažnija, dok im se veza čini poput zatvora.
Neka od obilježja kod osobe izbjegavajućeg tipa privrženosti u ljubavnoj vezi su:
- nakon prekida lako nastavljate dalje
- ne volite da netko ovisi o vama
- teško vam je dati emocionalnu podršku kada je drugoj strani to potrebno
- neovisnost vam je bitnija od veze
- puno puta u vezi osjećate ljutnju i nervozu, ne znajući zašto
- nervozni ste ako vam se partner previše približi
- ponekad kada uđete u neku vezu, zaključite da to ipak nije to, iako se činilo kao idealno
“Puno mi je bolje kada sam sam.”
“Nisam ja za vezu.”
“Da je ona ona prava, ne bi ovako završili.”
“Previše je emocionalna. Ne mogu ja to.”
Iako nije pravilo, pokazalo se da muškarci većinom imaju izbjegavajući tip privrženosti, dok žene imaju anksiozni. Kod ovih osoba strah od sputavanja i gušenja je izrazito jak te upravo to i izbjegavaju.
4. Anskiozno-izbjegavajući stil privrženosti
On je kombinacija anskioznog i izbjegavajućeg stila, što znači da ovakve osobe imaju problem sa bliskošću, ali su istovremeno i jako fokusirane na partnera. Ovaj stil se najčešće razvija kod osoba koje su imale jako stresno, traumatizirano djetinsjtvo poput fizičkog i/ili psihičkog zlostavljanja.
Stilovi privrženosti koji se privlače u ljubavnoj vezi
Ako imate sigurni stil privrženosti, znači da se uglavnom osjećate ugodno sa intimnošću te da nemate problema sa primanjem i davanjem topline i ljubavi u vezi. Ovo bi bio najbolji tip privrženosti s kojim najlakše možete ostvariti blizak ljubavni odnos. To bi značilo da ste imali dostupnu majku koja je pravovremeno zadovoljavala vaše potrebe te da niste imali osjećaj da će vas ostaviti ili da za vas uopće nema ljubavi na ovom svijetu. Idealna opcija bi bila da oba partnera imaju sigurni tip privrženosti, no to ipak u stvarnosti nije uvijek tako. Druga opcija koja je također dobra je da barem jedan od partnera ima siguran tip privrženosti. Na taj način druga strana može učiti od partnera te si polako dopuštati isprobavati nove obrasce ponašanja koji razvijaju bliskost i približavanje partneru.
Widget not in any sidebars
Ostala tri stila privrženosti smatraju se toksičnima te zbog njih možete imati poteškoća u ostvarivanju bliskih odnosa.
Od svih stilova najviše problema može biti kod ulaska u ljubavnu vezu dviju osoba koje imaju anksiozni i izbjegavajući stil privrženosti. Dok osoba sa anksioznim stilom silom želi dobiti od partnera tu povezanost i privrženost koju nije imala od primarnog skrbnika, osoba sa izbjegavajućim stilom privrženosti upravo to ne može podnijeti te bježi od toga. Kod izbjegavajućeg tipa privrženosti osoba samo želi potvrditi svoje uvjerenje da je jaka i neovisna te da ne treba drugog, a anksiozni tip upravo privlačenjem takvih osoba uvijek iznova nesvjesno želi potvrditi svoje uvjerenje da njezine potrebe za bliskošću, privrženošću i ljubavlju nikada neće biti ostvarene te da će na kraju ostati sama. Kako to biva u ljudskoj prirodi, najčešće u ljubavnim vezama želimo ponoviti poznatu priču, dobiti sve ono što nismo dobili pa upravo zbog toga odaberemo osobu s kojom ćemo imati iste osjećaje, reakcije tijela i misli kao u djetinjstvu. Kada se u cijelu ovu priču sa privrženošću uključi i imago, nesvjesna slika sa pozitivnim i negativnim osobinama naših roditelja prema kojoj biramo svog ljubavnog partnera, stvari postaju jasnije, ali u ljubavnoj vezi i kompliciranije (više o temi Imaga pisala sam u tekstu Faze ljubavnog odnosa). Iako dominatni stil privrženosti ostaje trajan, na njemu se može raditi te ga oslabiti i naučiti nove obrasce ponašanja. Puštanjem starih povreda, izlaskom iz zone poznatog ponašanja, ostajanjem s novim i drugačijim obrascima u vezi te radom sa unutarnjim djetetom malo po malo, možete stvoriti u sebi nove osjećaje te bolju povezanost sami sa sobom pa potom i sa partnerom.
Literatura:
Levine, A. & Heller, R. (2010): Attached: The New Science of Adult Attachment and How it Can Help You FInd-and Keep Love
Napisala: Marta Kravarščan, neurolingvistička praktičarka, life savjetnica.
Za sva pitanja, dogovor savjetovanja/psihoterapije možete me slobodno kontaktirati na mob:091/935-6942 ili na mail:[email protected]
Ukoliko smatrate da bi ovaj tekst mogao još nekome koristiti, slobodno ga podijelite :).
Facebook stranica: Put Promjene – centar osobnog i poslovnog uspjeha
Web stranica: http://psihoterapijasavjetovanje.com
67 STVORITE NOVO JA
