U nekim se trenucima čovjek slomi i jednostavno poželi zaplakati.
Sve je to u redu. U redu je da čovjek plače.
Onda, opet iznova, on će pokupiti te djeliće sebe, malo po malo.
Dovesti se u red. Najbolje kako zna.
Nema smisla odustajati, svi mi imamo “dobre” dane kao i one “loše” dane.
Svakome od nas um umre draga osoba, poneki preživi bolest, poneki nasilje.
Bitno je uzdignuti se iznad toga.
Osvijestiti da smo mi na ovom svijetu samo putnici.
I u apsolutnom je redu da plačemo.
Ovdje smo da učimo, da proživimo što više iskustava kako bismo nešto izvukli iz toga.
Nemojte se bojati vlastitih emocija, prihvatite ih, ali se ne poistovjećujte sa njima.
Proći će, sve zaista prođe. Dajte si samo malo vremena.
Ako trebate pomoć, zatražite pomoć, u redu je da čovjek ima potporu na svom putu.
Ono što je važno je da nikad ne odustajete i uvijek idete dalje.
Čak i u najtežim trenutcima, s vjerom srcu.
Jer zaista, proći će…
Marina Knüsel,
Facebook grupa – Za empate, duhovnjake i sve vrste svjetlosnih ratnika