Nismo jednom ustuknuli pred naprednim tehnološkim otkrićima drevnih civilizacija… Pomnim istraživanjem povijesnih tekstova i zapisa otkrivaju se zapanjujuće informacije koje potvrđuju arheološki dokazi.
Atomski rat
Ramayana, Mahabharata i drugi tekstovi govore o užasnom ratu koji se zbio prije 10.000 – 12.000 godina između Atlantide i kralja Rame i u kojem je korišteno oružje razorne snage o kojoj se nije moglo ni sanjati sve do druge polovine ovoga stoljeća. Drevna Mahabharata, jedan od izvora podataka o vimanama, govori nam o zastrašujućoj razornosti rata: “… (oružje je bilo) jedan projektil napunjen čitavom snagom svemira. Zasljepljujući stup dima i vatre sjajan poput tisuću sunaca… Željezni grom, gigantski vjesnik smrti, koji je spaljivao u pepeo čitavu rasu Vrishnija i Andhaka… tijela su bila tako spaljena da su bila neprepoznatljiva. Kosa i nokti su otpali; posude su se razbile bez vidljiva uzroka, a ptice su pobijelile… Nakon nekoliko sati sva je hrana bila onečišćena… kako bi pobjegli od te vatre vojnici su se bacali u potoke kako bi isprali sebe i svoju opremu…”
Izgleda da Mahabharata opisuje atomski rat. Tekstovi poput ovog nisu rijetkost. Bitke u kojima se koristio fantastični arsenal oružja i zračna vozila uobičajena su stvar u svim epskim indijskim knjigama. Jedna čak opisuje rat letjelica na Mjesecu. Gornji odlomak vrlo precizno opisuje izgled atomske eksplozije i učinak radijacije na populaciju. Skakanje u vodu bila je jedina odgoda njenog djelovanja.
Tragovi atomske eksplozije
Arheološke iskopine grada Mohenjodaroa otkrile su kosture kako leže po ulicama, neke sa sklopljenim rukama, kao da ih je snašla iznenadna sudbina. Ti kosturi spadaju medu najradioaktivnije ostatke ikad nađene, poput onih u Hiroshimi i Nagasakiju.
Drevni gradovi, čije su zidine od cigala i kamenja doslovce bile postakljene i rastopljene, mogu se pronaći u Indiji, Irskoj, Škotskoj, Francuskoj, Turskoj i drugim mjestima. Nema logičkog objašnjenja za postakljenost kamenih zidina i gradova osim atomske eksplozije jer je za tako nešto potrebna ogromna temperatura.
Nadalje, u Mohenjodaru, dobro planiranom gradu koji je posjedovao vodovodni sustav superiorniji od onoga koji se danas koristi u Pakistanu i Indiji, po ulicama bili su razbacani “crni stakleni grumeni”. Kasnije se ispostavilo kako ti grumeni stakla nisu ništa drugo već glinene posude rastopljene pod intenzivnom temperaturom.
Iz knjige “Vedska kozmologija – hijerarhija svemira” autora Krunoslava Đurđevića
