Trifecta romantične veze – intenzivna ljubav, seksualna želja i dugotrajno vezivanje – mogu djelovati nedostižno, ali ne moraju biti nešto neobično ili nedostižno u brakovima kao što su nas uvjetovali da mislimo.
Widget not in any sidebars
“Rođeni smo da volimo”, piše antropolog i autorka Helen Fisher. “Osjećaj zanesenosti kojeg nazivamo romantična ljubav duboko je ukorijenjen u našim mozgovima. Ali može li trajati?“
Znanost nam govori da romantična ljubav može trajati – i duže nego što joj često dajemo za pravo. Kao kultura, imamo tendenciju biti prilično cinični kada govorimo o mogućnostima romantične ljubavi (suprotno „drugim“ ljubavima – požudi i dugoročnom vezivanju) koja traje tijekom vremena i kroz prepreke, a zbog dobrog razloga. Približno 50% brakova završi se razvodom, a podaci govore da se u SAD 2012. godine rastavilo 2,4 milijuna parova. Među onima koji su ostali zajedno, bračno nezadovoljstvo je uobičajeno.
U dugotrajnim partnerstvima koja uspiju, romantična ljubav ima tendenciju preći u druženje i ljubav sličniju prijateljstvu nego kada je par zaljubljen.
Ali bez obzira na to koliko smo cinični u odnosu na budućnost dugotrajne ljubavi, ona je još uvijek ono što većina Amerikanaca želi. Romantična ljubav se sve više vidi kao osnovna komponenta braka, s 91% žena i 86% američkih muškaraca koji kažu da ne bi sklopili brak s nekim tko ima sve kvalitete koje žele kod partnera, ali u koga nisu zaljubljeni.
Ova vrsta ljubavi dobra je i za naše brakove i za naše zdravlje. Romantična ljubav – oslobođena zahtjeva i opsesije ranih stupnjeva zaljubljenosti – može i često%ji u dugoročnim brakovima, istraživanja su pokazala, i u vezi je s bračnim zadovoljstvom, i dobrim stanjem pojedinca, kao i samopouzdanjem.
Iako nam je znanost pružila poneki uvid u prirodu ljubavi i romantičnih veza, ova temeljna domena ljudskog%janja ostala je gotovo misterija. Ljubav, posebno ona dugovječna, nosi naziv “najproučavanije i najmanje razumijevane oblasti psihologije.”
Možda ima više pitanja nego odgovora u ovom trenutku, ali sa sigurnošću znamo da su i zaljubljivanje i brak dobri za naše fizičko i mentalno zdravlje. A psiholozi koji proučavaju ljubav, brak i veze su izdvojili izvjestan broj faktora koji doprinose dugoročnoj romantičnoj ljubavi.
Evo šest tajni parova koji su uspjeli zadržati snažnu romantičnu ljubav živom, tijekom desetljeća i čitavih života.
1. Romansa do kraja života JE moguća.
Usprkos visokom postotku razvoda, nevjernosti i bračnog nezadovoljstva, nije sve beznadežno – daleko od toga, u stvari. U studiji iz 2012. godine o parovima koji su u braku desetljećima, objavljenoj u zborniku “Socijalna psihologija i znanost osobnosti”, otkriveno je da je 40% ispitanika izjavilo da su “snažno zaljubljeni”. Ista studija otkrila je da je među parovima koji su bili u braku 30 godina ili duže, 40% žena i 35% muškaraca izjavilo da su bili snažno zaljubljeni.
Ali neka vas ne uvjeri samo ono o čemu su govorili ovi parovi – istraživanje neuroznanosti također je dokazalo da intenzivna romantična ljubav može trajati čitav život.
Studija iz 2011. objavljena u zborniku “Socijalna kognitivna i afektivna neuroznanost” promatrala je regije mozga koji se aktiviraju kod pojedinaca u dugotrajnim romantičnim partnerstvima (koji su u braku u prosjeku 21 godinu), i usporedili ih s pojedincima koji su se u skorije vrijeme zaljubili. Rezultati otkrivaju sličnu aktivnost u mozgu u obje grupe, s visokom aktivnošću u centrima za motivaciju i nagrade u obje grupe, prije svega u ventralno tegmentalnoj oblasti (VTA). Ono što smo otkrili nagovještava da parovi ne samo da mogu voljeti jedno drugo tijekom dugih perioda vremena – oni mogu ostati zaljubljeni.
Održavanje romantične ljubavi tijekom dugog niza godina, ima pozitivnu funkciju u mozgu, koji razumije i nastavlja tražiti potvrde romantične ljubavi kao ponašanja koje ubire kognitivne nagrade, i u skladu je s istraživačem pozitivne psihologije Adore Durajapa.
“Ključ u razumijevanju kako održati dugotrajnu romantičnu ljubav je da je razumijemo na znanstven način”, Durajapa je napisao u Psihologiji danas. “Naši mozgovi vide dugotrajnu strasnu ljubav kao ciljano ponašanje kako bi se ostvarile nagrade. Nagrade mogu obuhvatiti smanjenje anksioznosti i stresa, osećaje sigurnosti, stanje smirenosti i jedinstva jednog s drugim.”
2. Parovi održavaju stanje “ljubavnog sljepila”.
Kada se u nekog zaljubimo, imamo tendenciju obožavati tlo kojim gaze i vidjeti ih kao najprivlačniju, najpametniju i najispunjeniju osobu u sobi. I iako bismo mogli naposlijetku svog partnera skinuti s ovog pijedestala nakon godina i mjeseci koje smo proveli zajedno, održavanje osećaja “ljubavnog sljepila” zapravo je ključno za dugoročnu strasnu ljubav.
Izvještaj Sveučilišta iz Ženeve koji obuhvaća oko 500 studija o kompatibilnosti nije mogao izdvojiti bilo koju kombinaciju dvije crte osobnosti u vezi koja bi podrazumijevala dugoročnu romantičnu ljubav – osim jedne. Sposobnosti pojedinca da idealizira i održava pozitivnu iluziju o svom partneru – da ga vidi kao zgodnog, inteligentnog, zabavnog i brižnog, ili uopće kao “ulov”- činila je da parovi budu sretni jedno s drugim po skoro svim mjerilima tokom vremena.
3. Uvijek zajedno isprobavaju nove stvari.
Dosada može biti glavna prepreka dugotrajnoj romantičnoj ili partnerskoj ljubavi, a uspješni parovi će uvijek naći načine da stvari održe zanimljivim.
Psihološka istraživanja su predočila da su parovi koji imaju najintenzivniju ljubav oni koji ne samo kušaju snažnu psihičku i emotivnu povezanost jedno s drugim, nego također uživaju kada sudjeluju u novim ili izazovnim “samo-otkrivajućim” aktivnostima zajedno, izvještava Psihologija danas.
“Nove i uzbudljive aktivnosti su, pa uzbudljive, što ljudi mogu pomiješati s privlačnošću prema partneru, što ponovo raspaljuje početnu iskru”, piše Emi Gordan u Naučnom pregledu Berklija.
4. Izbjegavaju ovisnost o partneru time što čuvaju svoju neovisnost.
Zavisnost od partnera je neprijatelj dugotrajne želje (važna komponenta romantične ljubavi), ističe psiholog i autor Parenja u zatočenosti Ester Perel. U popularnom TED razgovoru, Perel pita, “Zašto seksualna želja ima tendenciju blijediti tokom vremena, čak i u vezama punim ljubavi?
Zavisnost od partnera i briga u dugoročnim partnerstvima – koje lako mogu biti rezultat traženja sigurnosti, bezbjednosti i stabilnosti u partnerstvu – guše erotsku iskru, objašnjava Perel. Ali ukoliko parovi mogu održati nezavisnost i svedočiti kako i jedan i drugi sudjeluju u pojedinačnim aktivnostima u kojima su vješti, mogu nastaviti vidjeti svog partnera u uvijek novom svjetlu.
“Kada vidim svog partnera kako samostalno radi stvari koje ga ispunjavaju, gledam osobu i u trenutku mijenjam perspektivu”, kaže Perel. “Ostajemo (otvoreni) za misterije koje stoje jedna uz drugu… ono što je najinteresantnije nema vezanosti u želji. Nema brige u želji.”
Tako da ukoliko želite održati strast, dajte svom partneru prostor da radi ono u čemu je dobar – i pobrinite se da dobijete mogućnost da ih promatrate u njihovom elementu, kada “zrače i puni su samopouzdanja”, kaže Perel.
5. Njihova strast prema životu prenosi se i u vezu.
Psiholozi su otkrili da snažna strast prema životu može pomoći u održavanju strasti u dugim vezama. Studija Stony Brook Univerziteta iz 2012. godine u kojoj se ispituju odlike osobnosti koje predviđaju dugoročnu strasnu ljubav pokazale su da pojedinci koji pokazuju strast prema svemu što nudi život imaju više šanse da postignu uspjeh u svojim romantičnim partnerstvima.
“Ljudi koji prilaze svojim dnevnim aktivnostima s uzbuđenjem i jakim emocijama imaju više šanse da ove snažne osjećaje prenesu i na svoj ljubavni život” dr Susan Krauss Whitbourne, napisala je u Psihologiji danas. “Ukoliko želite da vam veza bude ispunjena strašću, stavite emocionalnu energiju u svoje hobije, zanimanja i čak svoje političke aktivnosti.”
6. Vide svoju vezu kao zajedničko putovanje prema samoispunjenju.
Dok se u prošlosti gledalo na brak kao izvor sigurnosti i bezbjednosti, socijalni standard se pomjerio na takav način da više muškaraca i žena ulazi u brak tražeći samo-ostvarenje i osobno ispunjenje, takav brak može biti ispunjavajući za oba partnera, ali zahtjeva da svaki partner uloži više vremena i energije u partnerstvo kako bi bilo uspješno.
“Prosječan brak danas slabiji je od prosječnog braka u prošlosti, i u pogledu zadovoljstva i stope razvoda, ali najbolji brakovi danas su mnogo snažniji, i u pogledu zadovoljstva i u pogledu dobrog osjećaja, od najboljih brakova u prošlosti”, Eli J. Finkel, profesor socijalne patologije na Univerzitetu Northwestern napisao je u uvodniku New York Timesa, opisujući ovo prebacivanje iz partnerskih u samo-ekspresivne brakove.
Umjesto gledanja na brak koji nam služi da zadovoljimo osnovne potrebe za održanjem i partnerstvom, sada vidimo brak kao podsticaj za samoispunjenje. Ova nova direktiva može pomoći dugotrajnoj romantičnoj ljubavi, dokle god je svaki partner voljan i u mogućnosti da više svojih resursa uloži u vezu.
“Kako se očekivanja od braka povećavaju po Maslovoj hijerarhiji, potencijalne psihološke nagrade su veće”, bilježi Finkel, “ali postizanje ovih rezultata postaje i sve zahtjevnije.”
Napisao: Žarko Petrović, psihoterapeut
psiholosko-savetovaliste.com
YouTube kanal
