Granica između djetetova izazovnog ponašanja i njegovog potencijala za visoku darovitost često je izuzetno tanka – i u mnogim slučajevima gotovo nevidljiva. Ponašanja koja se na površini čine kao bunt, impulzivnost ili teškoće s autoritetom, mogu zapravo biti manifestacija intenzivne emocionalne osjetljivosti, visoke inteligencije ili kreativnog mišljenja koje ne podliježe konvencionalnim okvirima. Ključno pitanje koje se pritom nameće jest: promatramo li dijete kroz prizmu vlastitih nesvjesnih uvjerenja i reakcija ili smo spremni sagledati njegovo ponašanje u kontekstu dubljih unutarnjih potreba i potencijala?
Upravo to je središnja nit vodilja u učenjima E. Tararine – obrazovne art terapeutkinje i psihologinje najviše kategorije, čiji webinar o odgoju djece služi kao temelj ovom članku. Njene poruke korisne su ne samo roditeljima, već i psiholozima i pedagozima koji rade s obiteljima.
“Problematično” dijete ili “problematičan” roditelj?
Društvo često koristi etiketu “problematično dijete”, no Tararina jasno ističe da iza svake takve etikete stoji zapravo – “problematičan roditelj”.
Ne nužno u smislu loše osobe, već u smislu roditelja koji nije svjestan vlastitih emocionalnih obrazaca, nesvjesnih uvjerenja i automatiziranih ponašanja. Takvi roditelji, nehotice, oblikuju djecu koja im postaju ogledalo unutarnjih konflikata.
Sedam ključnih obilježja takvog roditeljstva su:
-
Roditelj koji djetetu postaje bankomat
Kada dijete pozdravi majku s “Što si mi kupila?” umjesto “Zdravo, mama!”, jasno je da je emocionalna povezanost zamijenjena materijalnim darivanjem.
Dijete je počelo poistovjećivati roditeljsku pažnju s poklonima, što ukazuje na duboku disbalansiranost u obiteljskim odnosima. U tom trenutku, roditelj se mora zapitati: pokušavam li podmititi dijete jer mu ne nudim dovoljno svog prisustva?
-
Roditelj koji stalno žuri
Ako se roditelj sjeti djeteta samo ujutro i kasno navečer, a ostatak dana provede u “autopilotu”, dijete ostaje emocionalno neviđeno.
Djeca ne trebaju mnogo vremena, ali trebaju kvalitetno, prisutno vrijeme.
-
Roditelj koji se mora “ponavljati 30 puta”
Ako dijete reagira tek nakon desetina ponavljanja, roditeljska riječ je izgubila svoju težinu.
Učestalo ignoriranje roditeljskih zahtjeva zapravo govori o narušenom autoritetu koji ne proizlazi iz ljubavi i poštovanja, već iz pasivnog konflikta.
-
Roditelj koji vjeruje da je dijete lijeno
Lijenost nije osobina – ona je simptom. Djeca postaju “lijena” kada im se ne nudi smisleno okruženje.
U uvjetima koji potiču znatiželju i strast, dijete pokazuje zapanjujuću sposobnost koncentracije i rada.
-
Roditelj koji je emocionalno iscrpljen
Kada roditelj kaže: “Nemam više snage za dijete”, on zapravo zaboravlja da je dijete izvor vitalnosti, a ne potrošač energije.
Iscrpljenost proizlazi iz neznanja kako emocionalno upravljati sobom, ne iz samog roditeljstva.
-
Roditelj koji voli mehanički
Ako dijete svakodnevno čuje iste riječi pohvale ili poziva, kao što su “Ajde, jedi!” ili “Bravo!”, tada ljubav postaje rutinska, mehanička.
Autentična ljubav traži prisutnost i raznolikost u izražavanju nježnosti i podrške.
-
Roditelj koji “misli na djecu kad ih vidi”
Prisjetimo se: prisutnost nije samo fizička. Prisutnost je i emocionalna budnost.
Ako roditelj “nestane” mentalno čim napusti dom, dijete to osjeti.
Kako nas dijete uči kako ga trebamo odgajati?
Tararina predlaže da pogledamo svoje dijete kroz metaforičku “Zvijezdu” s pet krakova – svaka predstavlja jedan važan aspekt njegovog unutarnjeg svijeta.
Na taj način možemo dublje razumjeti što nam dijete poručuje svojim ponašanjem.
-
Točke ljutnje
Kada se dijete ljuti, to je poziv da prepoznamo vlastitu potisnutu ljutnju.
Ono što nas kod djeteta iritira, često je upravo ono što i sami nosimo u sebi, ali ne prepoznajemo. U tim trenucima dijete pokazuje čime ga opterećujemo i gdje gubi vlastitu autentičnost.
-
Točke radosti
Što djetetu donosi iskreno veselje? Igranje u parku? Piknik? Glazba? U tim trenucima ono pokazuje gdje se osjeća potpuno živo. A upravo tada najbolje uči.
Tada su mu srce i um otvoreni – i to je idealan trenutak za učenje, povezivanje i stvaranje zajedničkih uspomena.
-
Hobiji i interesi
Dječji interesi često su odraz neostvarenih snova roditelja.
Kada dijete strastveno nešto istražuje, to može biti trag koji roditelju pokazuje gdje je sam sebe zaboravio. Dijete tako postaje vodič natrag prema izvoru unutarnje radosti.
-
Točke suosjećanja
U kojim situacijama vaše dijete pokazuje suosjećanje? Kada želi pomoći životinji, podržati prijatelja ili pokazati brigu za stariju osobu? Te točke otkrivaju kapacitet djetetove duhovne zrelosti.
Dijete koje osjeća duboko suosjećanje ima izgrađenu unutarnju jezgru – onu koja će ga držati snažnim u životnim izazovima.
-
Točke uključivanja
Kada je dijete potpuno “u zoni”? Kada uči, igra se ili stvara pa se u potpunosti izgubi u aktivnosti? U tim trenucima pokazuje nam kako izgleda “život s punim plućima”.
Roditelji koji se žale na iscrpljenost mogu u tom entuzijazmu pronaći model kako ponovno pronaći sebe.
Gledamo li genija ili problem?
Percepcija mijenja sve. Tablica u nastavku prikazuje kako se isti odnos može razvijati u potpuno različitim smjerovima – ovisno o tome gledamo li dijete kao “problem” ili kao dar.
Pet konkretnih koraka: Put od problema do genijalnosti
-
Odgoj je duhovna praksa
Odgoj nije zadatak – to je prilika. Kroz odnos s djetetom, roditelj ima šansu za vlastiti rast, iscjeljenje i ostvarenje.
Dijete nije smetnja, već najčišći katalizator našeg napretka.
-
Promatrajte dijete kroz “Zvijezdu”
Analizirajte dijete kroz pet smjerova: ljutnja, radost, interesi, suosjećanje i uključivanje. Zapišite što primjećujete.
U tim točkama krije se pravi dragulj djetetove prirode.
-
Neugodna ponašanja kao signal rasta
Svaka ljutnja, svaka hirovitost, svaki strah – sve to nisu problemi, već pozivi na prepoznavanje nesvjesnih dinamika unutar obitelji.
Na primjer, ako se dijete boji mraka, možda u obitelji postoji “nevidljiva laž” o kojoj se ne govori.
-
Jutarnja duhovna rutina
Svaki dan započnite jednostavnom zahvalnošću:
– “Hvala ti što si u mom životu.”
– “Hvala ti što si baš takav kakav jesi – (navedi nekoliko osobina).”
– “Znam da je tvoja prisutnost čudo.”
Ove riječi usklađuju roditelja s njegovom pravom vibracijom.
-
Roditelj mora učiti
Najvažniji roditeljski zadatak nije “naučiti dijete”, već stalno učiti – o sebi, o djetetu, o ljubavi, granicama i prisutnosti.
Dijete postaje ogledalo našeg odnosa sa životom.
Zaključno
Dijete koje naizgled “stvara probleme” često je samo biće koje ima drugačiji pogled na svijet – dublji, širi, slobodniji.
Ne pokušavajte ga ukalupiti. Umjesto toga, postanite roditelj koji vidi genijalnost i u najizazovnijim trenucima. Jer, upravo tada počinje čudesna transformacija – kako za dijete, tako i za vas.
Anna Mirtsalo
ATMA/econet.ru/Prevela: Suzana Dulčić
