Danas se mnogi priklanjaju kulturi gužve i vjeruju da je za uspjeh u poslu, karijeri ili kreativnom pothvatu potrebno dugo raditi, žrtvovati slobodno vrijeme, odmor i san. Ali mnogi koji slijede ovaj životni stil neumoljivog rada postaju pod kroničnim stresom te mentalno i fizički iscrpljeni.
U ovom članku nudimo zdraviji i održiviji pristup uspjehu koji ne zahtijeva žrtvovanje odmora i slobodnog vremena. Jer kao što ćemo istražiti, odmor je pratilac produktivnog rada, a ne njegova suprotnost, a kada naučimo kako iskoristiti snagu odmora, moguće je raditi manje sati svaki dan, a opet biti produktivniji od naših vršnjaka radoholičara.
U svojoj knjizi Odmorite se: zašto možete učiniti više kada radite manje, Alex Soojung-Kim Pang piše:
“Mnoge od nas zanima kako bolje raditi, ali ne razmišljamo puno o tome kako se bolje odmoriti… Ali to je pogreška… Podcjenjujemo koliko nam dobar odmor može donijeti. A također podcjenjujemo koliko možemo učiniti ako odmor shvaćamo ozbiljno.”
Godine 1899. veliki američki psiholog William James primijetio je da se njegovi sunarodnjaci navikavaju na dugi rad. Umjesto da ima pozitivan učinak na ekonomski učinak i blagostanje pojedinca, James je predvidio da će ovakav način života ne samo povećati “učestalost i težinu naših [mentalnih] slomova”, već će dovesti i do manje produktivnosti. Ili kako je napisao u svom eseju Evanđelje opuštanja:
“Kad bi nam dugotrajno radno vrijeme i uzbuđeno i užurbano življenje samo omogućilo da učinimo više… postojala bi neka kompenzacija, neki izgovor za to. Ali upravo je obrnuto.” – William James, Evanđelje opuštanja
James je identificirao istinu koja se u današnje vrijeme uglavnom izgubila – broj sati provedenih na poslu nije dobra mjera produktivnosti. Kao što svatko tko je radio u uredu može potvrditi da je moguće “raditi” cijeli dan, ali postići vrlo malo, a postoje dokazi koji sugeriraju da nakon određenog broja sati više raditi postaje kontraproduktivno.
Početkom 21. stoljeća, kanadska zdravstvena služba proučavala je više od 30.000 Kanađana u javnom i privatnom sektoru kako bi stekla uvid u to kako ljudi provode svoje vrijeme na poslu, i kao što Johann Hari primjećuje u Stolen Focusu, njihova su otkrića otkrila “da kako radno vrijeme raste i raste, ljudi postaju sve rastreseniji i manje produktivni, i oni su zaključili: “Ova radna opterećenja nisu održiva.”” (Johann Hari, Ukradeni fokus)
Početkom 1950-ih, profesori psihologije Raymond Van Zelst i Willard Kerr pitali su kolege koliko sati provode u uredu, a zatim su ucrtali te sate u odnosu na broj znanstvenih članaka koje su objavili. Umjesto prikazivanja linearnog odnosa gdje se više sati prevodi u više rezultata, podaci su formirali krivulju u obliku slova M. Znanstvenici koji su radili između 10 i 20 sati tjedno objavili su više članaka od onih koji su radili manje od 10.
Ali nakon toga grafikon je dobio neočekivani obrat jer su znanstvenici koji su radili 35 sati tjedno proizveli samo upola manje članaka od onih koji su radili 25 sati, a oni koji su radili 50 sati proizveli su isti broj članaka kao znanstvenici koji su radili 5 sati. Takozvani radoholičari – oni koji provode 60 ili više sati tjedno u uredu – bili su najmanje produktivni od svih.
Prošlim generacijama ova otkrića ne bi bila iznenađujuća. Prije Prve industrijske revolucije bilo je zdravorazumsko da se dobro odmarati treba za dobar rad i da ljudski um može podnijeti samo određenu količinu koncentriranog rada svaki dan. U svojoj knjizi Slobodno vrijeme: Osnova kulture, njemački filozof iz 20. stoljeća Josef Pieper objasnio je da su antički i srednjovjekovni filozofi uzimali zdravo za gotovo da je dokolica, ili ono što je Pieper opisao kao “stav neaktivnosti, unutrašnje smirenosti” , jednako važna za intelektualni rad kao aktivan i discipliniran fokus. Ili kako Alex Soojung-Kim Pang piše:
“U prethodnim su stoljećima vodeći autori, znanstvenici, političari i poslovni ljudi stvarali remek-djela, pobjeđivali na izborima i upravljali industrijama dok su nalazili dovoljno vremena za duge šetnje i redovite drijemke, vikende, čak i višetjedne odmore.”
“Mnogi uspješni pojedinci radeći na različitim poljima u različitim vremenima, svi su dijelili strast za svojim poslom, nevjerojatnu ambiciju za uspjehom i gotovo nadljudsku sposobnost da se usredotoče. Ipak, kada pomno pogledate njihov svakodnevni život, provodili su samo nekoliko sati dnevno radeći ono što smatramo najvažnijim poslom. Ostatak vremena su planinarili planinama, drijemali, šetali s prijateljima ili samo sjedili i drugim riječima, njihova kreativnost i produktivnost nisu rezultat beskrajnih sati rada. – Alex Soojung-Kim Pang, Odmorite se: zašto možete učiniti više kada radite manje
Razlog zašto se neki ljudi mogu isticati dok rade samo nekoliko sati dnevno nije nužno zato što su pametniji od svih ostalih – to je zato što su naučili iskoristiti snagu odmora. Mnogi misle da kada se odmaramo nismo produktivni, ali to je zabluda. Jer ne samo da odmor obnavlja um i tijelo, već također aktivira dio mozga koji radi izvan svjesne svijesti i koji je sposoban obraditi ideje, zadatke i probleme vezane uz posao.
Glavni znanstvenici vjerovali su da je mozak potpuno aktivan samo kada je svjesno uključen u zadatak ili niz misli. Ali s pojavom fMRI tehnologije, neuroznanstvenici su otkrili mrežu nesvjesnih i međusobno povezanih regija mozga koja postaje aktivna kada se odmaramo i pustimo svoj um da luta. Ovo su nazvali mrežom zadanog načina rada, a studije su otkrile da je ova mreža uključena u obradu iskustava, konsolidaciju sjećanja i generiranje kreativnih rješenja za zadatke koji nas okupiraju tijekom našeg svjesnog radnog vremena. I kao što Alex Soojung-Kim Pang objašnjava:
“Mozak automatski uključuje mrežu zadanog načina rada čim se ljudi prestanu koncentrirati na vanjske zadatke… Studije sugeriraju da je mreža zadanog načina rada izvor sirove kreativne energije… jasno je da kreativni rad mozga nikada nije gotov, da se čak i u stanju mirovanja mozak uključuje u probleme, ispituje i izbacuje moguće odgovore, traži novost. To je proces koji zapravo ne možemo kontrolirati. Ali ako naučimo bolje se odmarati, možemo ga podržati; pustimo ga da radi i obratimo pažnju kada se pronađe nešto što zaslužuje našu pažnju.” – Alex Soojung-Kim Pang, Odmorite se: zašto možete učiniti više kada radite manje
Većina nas voljela bi imati dvojnika koji bi nastavio raditi naš posao dok se mi opuštamo, igramo, drijemamo ili bavimo hobijima. Ono što većina nas ne shvaća je da je naš nesvjesni um vrsta dvojnika, ali caka je u tome da se baci na posao tek kada naš svjesni um otpusti stisak posla i kada uzmemo vrijeme za odmor.
Ernest Hemingway, na primjer, savjetovao je da bismo trebali ograničiti vrijeme koje provodimo radeći na zadatku ili projektu svaki dan, jer “ako o tome svjesno razmišljate ili brinete [predugo], ubit ćete to i vaš će mozak biti umoran.” Nakon što smo potrošili dovoljno vremena na radni zadatak, Hemingway je preporučio da se odmaknemo od posla i odmorimo, jer će “vaša podsvijest nastaviti raditi na tome cijelo vrijeme”.
Ali ovo postavlja pitanje: Koliko sati trebamo raditi svaki dan? Nakon istraživanja dnevnih navika nekih od najproduktivnijih pojedinaca u povijesti, Alex Soojung-Kim Pang primjećuje da su se mnogi od njih ograničili na rad od tri do pet sati dnevno. Anthony Trollope, engleski romanopisac iz 19. stoljeća koji je napisao 47 romana, objasnio je sljedeće: “Svi oni za koje mislim da su živjeli kao književni ljudi, radeći svakodnevno kao književni radnici—složit će se sa mnom da će tri sata dnevno proizvesti onoliko koliko bi čovjek trebao napisati.”
William Osler, profesor na Medicinskom fakultetu John Hopkins i tvorac prvog specijaliziranog programa za liječnike, savjetovao je svojim studentima da ne uče više od četiri ili pet sati dnevno. GH Hardy, jedan od najvećih britanskih matematičara u povijesti, napisao je da je: “Četiri sata kreativnog rada dnevno otprilike granica za matematičara.” Ili kako Soojung-Kim Pang piše:
“Obrazac napornog rada četiri sata [dnevno] s povremenim pauzama nije ograničen samo na znanstvenike, pisce ili druge ljude koji su već uspješni, dobro etablirani i imaju slobodu postavljanja vlastitih rasporeda. Možete ga vidjeti i među studentima koji postaju lideri u svojim područjima.” – Alex Soojung-Kim Pang, Odmorite se: zašto možete učiniti više kada radite manje
Ako je moguće, najbolje je da svoj fokusirani posao obavimo prvo ujutro, jer je naš um ujutro najsvježiji i kreativniji jer još uvijek prelazimo između stanja nesvjesnog sna i svjesnog budnog stanja. Irska spisateljica Edna O’Brien, na primjer, napisala je da se ujutro osjećala “bliže nesvjesnom, izvoru inspiracije”. Dovršavanje solidnog bloka posla ujutro također nam omogućuje da se odmorimo i uživamo u ostatku dana, bez osjećaja krivnje, a ovaj odmor aktivira dio našeg nesvjesnog uma koji nastavlja raditi na zadacima i idejama na koje smo se fokusirali ujutro.
“Svijet nam ne daje vremena za odmor, moramo ga uzeti. Rani početak daje mjesta u danu za odmor. Daje nam pravo na odmor. Također može potaknuti vašu kreativnost tijekom tih radnih sati i pripremiti vašu podsvijest da nastavi raditi čak i kada svoju pozornost usmjerite na druge stvari.” – Alex Soojung-Kim Pang, Odmorite se: zašto možete učiniti više kada radite manje
Trebali bismo jednako razmišljati i paziti na to kako se odmaramo kao i na to kako radimo, budući da su neki oblici odmora bolji i više oporavljaju u pripremanju našeg nesvjesnog uma da nastavi s radom. Štoviše, jedna od glavnih aktivnosti koja zaokuplja ljude kada ne rade – listanje društvenih mreža – nije opuštajuća jer preplavljuje um podražajima, a studije su pokazale da je stalno prebacivanje pozornosti između objava, slika i videa psihički iscrpljujuće.
Umjesto da buljimo u telefon, jedan od najboljih oblika odmora je buljiti u prazno i pustiti um da luta. Studije su pokazale da puštanje uma da luta nije gubljenje vremena, već kritična kognitivna aktivnost koja nam pomaže shvatiti svijet, probaviti iskustva, obraditi ideje i uspostaviti nove veze između stvari – što je osnova kreativnosti. “Lutanje uma je tajna kreativnosti”, napisao je psiholog Michael Corballis. Ili kao što Johann Hari piše:
“Što više dopustite svom umu da luta, to ste bolji u organiziranju osobnih ciljeva, kreativniji ste i donosite strpljive, dugoročne odluke. Moći ćete bolje raditi te stvari ako pustite svoj um da luta… Mislio sam da je lutanje uma suprotno od pažnje i zato sam se osjećao krivim što to radim. Shvatio sam da sam bio u krivu. To je zapravo drugačiji oblik pažnje – i neophodan.” – Johann Hari, Ukradeni fokus: Zašto ne možete obratiti pozornost
Možemo pustiti svoj um da luta kada se fizički odmaramo ili kada hodamo ili planinarimo, što je još jedan od omiljenih oblika odmora najproduktivnijih ličnosti u povijesti.
Thomas Mann svoja je jutra posvetio pisanju i primijetio da su “poslijepodneva za čitanje, za planinsko dopisivanje i za šetnje”. Ne samo da je hodanje fizički zdravo jer potiče protok krvi, već kad hodamo u okolno okruženje pasivno zaokuplja našu pažnju, potiče lutanje uma i stavlja naš svjesni um u ugodno sanjarenje koje potiče kreativnost i aktivaciju našeg kreativnog nesvjesnog. Paul Dirac, poznati teorijski fizičar sa Sveučilišta Cambridge, objasnio je da u svojim svakodnevnim šetnjama “ne bih namjerno razmišljao o svom poslu… smatrao sam da su ove prilike najprofitabilnije za nove ideje.” Ili kako je napisao filozof Friedrich Nietzsche: “Sve istinski velike misli začete su u hodu.”
Popodnevno drijemanje još je jedan moćan oblik odmora. Švedski psiholog Anders Ericsson posvetio je svoju karijeru proučavanju pojedinaca koji postaju elita u svom području. Njegov rad temelj je dobro poznate ideje da je potrebno 10 000 sati fokusirane prakse ili rada da bi se postalo stručnjakom.
Ono što se često zanemaruje u Ericssonovim istraživanjima je da pojedinci s najboljim učinkom spavaju, u prosjeku, sat vremena više dnevno od svojih manje uspješnih vršnjaka i da taj dodatni san dolazi u obliku dnevnog drijemanja. “Drijemanje je bitno za moj [radni] proces.”, napisao je pisac znanstvene fantastike William Gibson. Ili kako Soojung-Kim Pang piše:
“Izvedba svjetske klase dolazi nakon 10 000 sati namjernog vježbanja, 12 500 sati namjernog odmora i 30 000 sati sna.” – Alex Soojung-Kim Pang, Odmorite se: zašto možete učiniti više kada radite manje
Tjelesna aktivnost, bilo da se radi o vježbanju ili bavljenju sportom, još je jedan oblik odmora kojim se visokoproduktivni pojedinci bave kako bi ispunili svoje dane. U 1950-ima, sociologinja s UCLA Bernice Eiduson pokrenula je studiju kako bi istražila što razlikuje uspješne znanstvenike od njihovih manje uspješnih kolega. Pronašla je grupu mladih znanstvenika na UCLA-i i pratila njihovu životnu putanju više od 20 godina.
Nakon što je Eiduson preminuo, njezin je suradnik nastavio studiju i otkrio da su znanstvenici koji su imali najuspješnije karijere pokazali “neobičan poriv za sportskim i znanstvenim eksperimentiranjem”. Nasuprot tome, znanstvenici koji su imali prosječne ili ispodprosječne karijere izvijestili su o slabom sudjelovanju u sportu i tjelovježbi. Jedan očiti razlog zašto atletske aktivnosti pridonose uspjehu u karijeri je taj što zahvaljujući povezanosti uma i tijela snažno i zdravo tijelo podržava oštar i fokusiran um.
Manje očit razlog je taj što intenzivna tjelesna aktivnost čini gotovo nemogućim svjesno razmišljanje o poslu. Ovaj mentalni odmor priprema nesvjesni um da nastavi stvarati uvide i rješenja za zadatke i probleme u pozadini.
“Ne trebamo biti iznenađeni što ljudi uspijevaju biti fizički aktivni i obavljati posao svjetske klase. Trebali bismo priznati da rade posao svjetske klase jer su fizički aktivni.” – Alex Soojung-Kim Pang, Odmorite se: zašto možete učiniti više kada radite manje
Bavljenje hobijima ili zabavama koje nisu povezane s poslom, bilo da se radi o igranju šaha, vrtlarstvu, sviranju instrumenta ili čitanju beletristike, također su izvrsni oblici odmora. Winston Churchill je, primjerice, pronašao opuštanje i prijeko potreban bijeg od složenosti i pritiska političkog rada tako što je svako poslijepodne posvetio vrijeme slikanju. I kako je oštroumno primijetio:
“Njegovanje hobija i novih oblika interesa politika je od prvenstvene važnosti za javnog čovjeka. Nije dovoljno samo ugasiti svjetla koja igraju na glavnom i običnom polju interesa. Novo polje interesa mora biti osvijetljeno… umorni dijelovi uma mogu se odmoriti i ojačati, ne samo odmorom, već korištenjem drugih dijelova.” – Winston Churchill, Slikanje kao razonoda
Rad ujutro i odmaranje u ostatku dana daleko je izvediviji za one koji imaju fleksibilan raspored i nisu vezani uz tradicionalnu uredsku rutinu od 8 ili 9 sati. Međutim, ako imamo dovoljno slobode organizirati svoje dane na ovaj način, to je vrijedan eksperiment koji može povećati produktivnost, omogućiti vrijeme za odmor i hobije te u konačnici podržati zdravu ravnotežu između posla i privatnog života koja sprječava rano sagorijevanje koje mnogi ljudi doživljavaju u svojoj karijeri.
Davanje prioriteta dnevnom odmoru također kleše izvrstan karakter. Preopterećenost rađa tjeskobu da nikada nema dovoljno vremena da postignemo sve što želimo ili trebamo učiniti. Bez obzira gdje se nalazimo ili što radimo, osjećamo se užurbano i zarobljeni u krugu hitnosti. I kao što je engleski povjesničar iz 19. stoljeća JR Seeley primijetio:
“Vrhunska kvaliteta velikih ljudi je moć odmora. Tjeskoba, nemir, nervoza znakovi su slabosti.” – JR Seeley
Academy of ideas/ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
