Raga je po učenim osobama ona glazbena kompozicija koju glazbene note obožavaju nekim osebujno nepomičnim, silaznim, uzlaznim ili pokretnim vrijednostima ili varnama koje “bojaju” srca ljudi. Raga je zvučna kompozicija glazbenih nota (svara) koja ima sekvencu, oblik ili strukturu vrlo specifičnog sadržaja. Raga (Vulgo Rag) se obično krivo prevodi kao arija, melodija ili ključ. To je zapravo poseban pojam budući da nema nikakvu određenu paralelu ni u kojem drugom sustavu glazbe.
Koncepcija raga je jedan od osnovnih principa sustava indijske glazbe. Raga (Vulgo Rag) se obično krivo prevodi kao arija, melodija ili ključ. To je zapravo osebujan pojam pošto nema nikakvu određenu paralelu ni u kojem drugom sustavu glazbe. Doslovce, raga je nešto što boji ili nijansira um s nekim određenim osjećajem – val strasti, ili emocije (ranjayati iti ragah, ono što boji je raga). Na poseban način, raga je zvučna kompozicija glazbenih nota (svara) koja ima sekvencu, oblik ili strukturu specifičnog značaja. Neke od njenih nota su u posebnom odnosu budući da jedna drugoj daju karakter rage. Na primjer, početna ili uvodna nota (graha svara), premoćna ili izražajna nota (amsa svara) i konačna ili posljednja nota (nyasa svara), svaka ima poseban značaj u kompoziciji rage. Početna nota (graha) i posljednja nota (nyasa) su sada već skoro izgubile svoj značaj. Ali amsa (premoćna nota) je od velike važnosti. Također se zove i vadi (doslovno “govornik” ili “koji najavljuje”), to jest nota koja očituje, pokazuje ili izražava osebujan karakter rage i dobija najveći naglasak u strukturi rage. Još se zove ijiva ili duša rage.
Note u ragama
Kao što vadi nota određuje osnovni karakter rage, vivadi ili neskladna nota, razlikuje i odvaja ragu od drugih oblika raga izbjegavanjem vivadi note. Ta neskladna nota uništava karakter melodije. Vivadi nota daje negativan element, a ostale tri pozitivno određene elemente rage. U sanskritskim knjigama o glazbi (koje je Sir S.M. Tagore zgodno sažeo u svojoj Sangitasangraha , str.27) su izložene vrlo živopisne definicije i opisi o karakterističnim sastavnim notama rage: vadi, samvadi, anuvadi i vivadi (sonant, konsonant, asonant i disonant) note. Nota vadi se tako naziva po obilnom korištenju od kojeg se raga jasno razlikuje. Samvadi nota ima četvrtinske tonove (shruti) slične vadi noti ili je prema nekima jednaka petoj noti. Vivadi je nota smještena na udaljenosti od dva shrutija od vadi note, npr. gandhara i nikhada. Druge note su anuvadi. Slijedeći stihovi sažimaju tu vezu: “Od nota, vadi je kralj, samvadi je predstavnik, vivadi je neprijatelj, a anu vadi je položaj podanika.”
Vadi notu neki prevode kao “vladajuću” notu. Svaka raga ima svoje posebne tipove serijskih noti za penjanje (aroha) i silaženje (avaroha) koje određuju njenu strukturu ili that. Stupanj upornosti ili važnosti određenih nota pruža meso, krv, boju i život ljestvici i stvara ragu. Neke definicije o prirodi rage su dali drevni autoriteti. Najranija potječe od Matange (oko 5.st.), prilićno drevnog autoriteta, koji je živio poslije mudraca Bhatare, ali mnogo prije slavnog Saringadeva. Njegovu definiciju su ponavljali svi kasniji autori. Prema Matangi, raga je po učenim osobama ona glazbena kompozicija koju glazbene note obožavaju nekim osebujno nepomičnim, silaznim, uzlaznim ili pokretnim vrijednostima ili varnama koje “bojaju” srca ljudi. U toj definiciji se koristi čarobna tehnička riječ varna (vrijednost).
Postoje četiri vrste varni ili vrijednosti:
- vrijednost trajanja (sthayt)
- vrijednost silaska (arohana)
- vrijednost penjanja (avarohana)
- vrijednost pokreta (sanchart)
Ta definicija rage može parafrazirati i kao kompozicija nota koja ima osebujan glazbeni značaj u svojim vrijednostima trajanja, silaska, penjanja ili pokreta i u mogućnosti je utjecati na ljudski um s posebnim osjećajima. Druga definicija pripisana Bharati i citirana u Sangita Narayani (oko 1750.god.) je više subjektivna i neodređena. Bharata i drugi mudraci zovu ragama ono čime su srca svih bića u sva tri svijeta “obojana” i zadovoljena. Treća verzija je takoder kombinacija dviju prijašnjih, izrečena na drugačiji način: “Raga je ono čime su svi ljudi “obojani” i oduševljeni čim je čuju jer pruža svima zadovoljstvo.”
That ili polje
U svim tim definicijama se riječ raga izvodi iz korijena ranja (čit. randža) što se prevodi kao “obojati” ili “nijansirati”. Rečeno je da su rage potekle od nečeg što se tehnički naziva that (doslovno “polje” ili “okvir”). Ti thatovi predstavljaju ljestvice ili vrste nekih grupa nota od kojih se mogu dobiti određeni oblici, ljestvice ili neki slični sastavi. Razlika između thata i rage se sastoji u nedostatku estetske vrijednosti u thatu koji je samo silazan i uzlazan bez određenih asonantnih i konsonantnih nota (vadi, anuvadi ili samvadi) i bez mogućnosti buđenja bilo kakvih osjećaja.
That je tehnički korišten u instrumentalnom glazbenom sustavu Sjeverne Indije za označavanje pragova žičanih instrumenata (sitar, vina, surbahar) u svrhu sviranja datog uzorka ljestvica jer će jedna postava poslužiti za više ljestvica istog tipa, npr. Bhairavi that, Kafi that. Tako se that koristi za određenje. Južna ili karnatička riječ za that je mela-karta, “stvaratelj jedinstva”, tj. ono što grupira zajedno nekoliko srodnih raga. Zato bismo mogli točnije osloviti ragu kao “kalup melodije”, “tip melodije” ili “glazbeni uzorak”. Osim osnovnog stanja da neke note trebaju biti posložene na određen način, nema drugih zabrana nametnutih pjevanju određene rage. Kao što je učenjak Fox Strangways primijetio: “Raga dobija svoj posebni okus ne toliko od toga što ustvari jest, nego od toga što nije nešto drugo njoj vrlo slično, a to je uvijek prisutno u svjesnosti glazbenika.” (Fox Strangeways “The Music of Hindoustan “, str. 170.)
No ipak postoji ta određena osobnost rage koja stvara za svjesnost razlike, a ne razliku koja stvara osobnost koja se predlaže izrazom Strangewaysa. Ona ponekad zahtjeva dugo školovanje i treniranu stručnost da bi se razlikovalo između dvije naočigled iste, no suptilno različite, rage koje manje istrenirana uha neškolovanog glazbenika često zamijene. Učenjak S.G. Kanhere promatra: “U jeziku glazbe se poredak nota koje bojaju ili utječu na određenu emociju uma, zove raga. Definicija rage data u sanskritskim knjigama jest ta da se posebna kombinacija ili veza nekoliko nota koja godi uhu zove raga. Mnoga suprotna objašnjenja rage data od različitih učenjaka se dotiču u jednoj točki koja govori da je raga ugodan efekt dobiven rasporedom nota.” (S.C. Kanhere, “Some remark s on Indian Music’; Bulletin of the School of Oriental Studies, svezak 4., str. 105-120.)
Clements u svom izvrsnom proučavanju temelja indijske glazbe ovako opisuje ragu: “Ime rage uključuje ljestvicu koja trpi učvršćeni odnos do bezizražajnosti sa svojom harmonijskom strukturom određenom s vadijem i samvadijem, glavnom notom (amsa svara), koja se pojavljuje češće od drugih, donjom granicom opisanom kao murchana, a ponekad također i s gornjom granicom, određenim karakterističnim preokretima melodije, frekventnim vraćanjem, određenim pravilima o djelovanju i ukrašavanju, te trenutkom izvođenja. Uobičajeno je da se nakon pjevanja arije u ragi improvizira serija slobodnih odlomaka fantazija od kojih se svaki nakon nekog vremena vraća na dio karakterističan za melodiju, samo da bi se ponovno odlutalo u još šire varijacije. Cijeli nastup mora biti ‘unutar rage’, to jest, bez kršenja opširnih pravila koja vladaju njenom strukturom.” (E. elements, “Introduction to the Study of Indian Music’; “Uvod u proučavanje indijske glazbe”, London 1913., str.3-4.)
Philippe Stern (“La Musique Hindoue”, La Revue Musicale, Svibanj 1923., str.31) ovako definira ragu: “To je produbljenje ideje ljestvice .. . ono što daje, ne samo ljestvicu, već također i izbor glavnih nota, stupnjeva koji se trebaju izbjeći, razliku silaznih i uzlaznih pokreta, propisane sekvence, pokrete, tu okolinu, tu obojenost, tu neobičnu fiziognomiju, tu osobnost koja gradi ragu.” Kad je raga prevedena u note, treba sadržavati uspon, pad i često pripisane sekvence te tako može biti uzeta za melodiju.
Krunosav Đurđević
