Pojam reinkarnacije provlači se od samog postanka čovjeka; neodvojiva je od njega. Kroz povijest različito je i tumačena, najčešće ovisno o potrebama visokog svećenstva ili politike koja je provođena kako bi se zaštitili interesi vladajuće elite. U negiranju reinkarnacije kao temeljnog pojma duhovnosti išlo se tako daleko da su uništavane kompletne knjižnice kao, na primjer, aleksandrijska, jedna od prvih, a ujedno najveća i najbogatija starim spisima.
Widget not in any sidebars
Najtemeljitije tumačenje reinkarnacije izloženo je u Bhagavad-giti (koju je preveo i komentirao A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada). U starim tekstovima koji datiraju prije samog stvaranja egipatske kulture također je opisan pojam reinkarnacije, ne toliko temeljito jer su tekstovi uništeni. Obrađivan je i u staroj Grčkoj, ali ne tako direktno i jasno. Reinkarnacija se pojavljuje i u ranom kršćanstvu, a kasnije je kao hereza odbačena. U Europi je nakon toga izučavana tajno do pojave ezoterijskog učenja s Ruskinjom Helenom Blavatsky, Rudolfom Steinerom i drugima.
Danas se stidljivo proučava zahvaljujući prodoru učenja iz Indije koje je, zahvaljujući kolonizaciji i nametanju engleskog jezika (što se pokazalo kao prednost za širenje učenja), uspjelo pronaći put do svjetske filozofske misli. U daljnjem tekstu pokušat ćemo objasniti što je reinkarnacija, koja je u uskoj vezi s karmom i neodvojiva od nje.
Ljudsko je tijelo sastavljeno od fizičkog i duhovnog tijela. Duhovno se tijelo nastanjuje u fizičkom tijelu koje mu služi kao vozilo ili sredstvo za stjecanje iskustva. Nakon stečenog iskustva u ovozemaljskom životu, duša napušta tijelo i čeka novu priliku, novo rađanje ili uzdizanje na više razine postojanja. U ovom životu vršimo određene aktivnosti, no kako smo nesavršeni, činimo pogreške. Šrila Prabhupada kaže: „Sve uvjetovane duše zbog svojih nesavršenih osjetila posjeduju četiri nedostatka.
- Uvjetovana duša sigurno čini pogreške. To je jedan nedostatak. Nema čovjeka koji ne griješi (postoji i poslovica: „Ljudski je griješiti.“).
- Uvjetovana duša biva opčinjena iluzijom. To je drugi nedostatak. Biti u iluziji znači smatrati nešto onim što nije, smatrati opsjenu stvarnošću. Svatko od nas ima dojam da je ovo tijelo, ali to ustvari nije. Smatranje tijela jastvom naziva se iluzija, maya (ono što nije).
- Treći je nedostatak uvjetovanih duša sklonost ka varanju. Ova se sklonost može opaziti na toliko mnogo primjera. Ima mnogo učitelja koji ne znaju ništa, ali iznose teorije koristeći riječi ,možda’ ili ,vjerojatno’ (primjer teorije o velikom prasku ili Darwinove teorije o evoluciji vrsta), jednostavno varajući svoje učenike.
- Četvrti je nedostatak uvjetovane duše posjedovanje nesavršenih osjetila. Naš je vid tako ograničen da ne možemo vidjeti ni veoma daleko ni veoma blizu. Oko može vidjeti samo pod određenim uvjetima. Sva naša druga osjetila također su ograničena. Ovim nesavršenim ograničenim osjetilima ne možemo shvatiti neograničeno.
Stoga se u vedskom procesu ne preporučuje da pokušamo spoznati Apsolutnu Istinu sadašnjim osjetilima koja su uvjetovana na toliko mnogo načina. Želimo li steći znanje, moramo ga primiti od višeg izvora koji nije uvjetovan nedostacima. Taj je izvor Krišna. On je vrhovni autoritet za Bhagavad-gitu i mnogi sveci i mudraci Ga prihvaćaju kao savršeni autoritet.“
Widget not in any sidebars
Ovdje je nedvojbeno objašnjeno zašto u ovom životu pravimo pogreške. Priča iz Šrimad-Bhagavatama govori o velikom mudracu Rišabhadevi koji je poučio svoje sinove: „Dragi moji dječaci, u ovom ste životu dobili lijepo tijelo. Sada trebate shvatiti da ono nije stvoreno za udovoljavanje osjetilima, poput tijela svinja i pasa, već za dostizanje duhovne spoznaje.“ Mi ne živimo u skladu s propisima iz svetih spisa, već činimo pogreške, a one se zbrajaju kao i pobožna djela i čine osnovu za izbor sljedeće egzistencije.
U Šri Isopanisadi u 18. mantri kaže se: „O, moj Gospodine, silni kao vatra, o, svemoćni, odajem Ti sada poštovanje, padajući na zemlju pred Tvoja stopala. O, Gospodine moj, molim Te, vodi me pravim putem koji vodi k Tebi. Ti znaš što sam činio u prošlosti i zato me, molim Te, oslobodi posljedica mojih prošlih grijeha, tako da mogu nesmetano napredovati.“ U komentaru Šrila Prabhupada kaže: „Predajući se Gospodinu i moleći Ga za bezuzročnu milost, bhakta može napredovati na putu samospoznaje. Samospoznaja je moguća jedino u ljudskom obliku života. Od 8.400.000 vrsta života, ljudski oblik koji se odlikuje brahmanskom kulturom predstavlja jedinu priliku za stjecanje znanja o transcendenciji. Brahmanska kultura obuhvaća istinoljubivost, vladanje osjetilima, snošljivost, jednostavnost, potpuno znanje i potpunu vjeru u Boga. Slijeđenjem propisanih načela, osoba se uzdiže s nivoa plodonosnog djelovanja na nivo transcendentalnog znanja. Nakon mnogo rođenja, kada dostigne razinu transcendentalnog znanja, predaje se Gospodinu i tako postaje savršena. To je uobičajeni put. Međutim, onaj tko se preda na samom početku, kao što je preporučeno u ovoj mantri, odmah nadilazi sve pripremne stadije, prihvaćajući duh predanosti. U Bhagavad-giti (18.16) je rečeno da Gospodin odmah preuzima brigu o takvoj predanoj duši i oslobađa je posljedica njenih grešnih djela.“
Samospoznata duša ne mora biti brahmana; bitno je kakvo je njeno djelovanje koje mora biti u skladu s brahmanskom kulturom. Reinkarnacija je ponovno rađanje, ponovno fizičko egzistiranje, koje je nemoguće u starom fizičkom tijelu. Fizičko je tijelo podvrgnuto materijalnim zakonima, koje doživljavamo kao vrijeme, koje u sebi sadrži prošlost, sadašnjost i budućnost. Vrijeme isključivo služi kao karmičko iskustvo, koje, kada se podigne na višu razinu, gubi interes za „prošlo“ jer je ono već sadržano u njoj.
Reinkarnacija podliježe zakonu karme. Karma je ono iskustvo koje smo stekli u životu, a može biti osobna, obiteljska, državna itd. Karma se stječe u vremenu koje je, kako smo rekli, iluzorno. To je iluzija koja se ne smije zanemariti, mora se razumjeti. Ako se ne razumije, pogreške dolaze na naplatu, ako ne u ovom životu, onda u drugom, ako ne samoj osobi, onda najslabijima, najčešće djeci. Ukratko, može se reći: „Zakon akcije i reakcije – kako siješ, tako ćeš žeti.“
U Bhagavad-giti (8.3.) Šri Krišna kaže: “Neuništivo, transcendentalno živo biće naziva se Brahman, a njegova vječna priroda adhyatma, jastvo. Djelovanje koje uzrokuje razvoj materijalnih tijela živih bića naziva se karma, ili plodonosne djelatnosti.“ U komentaru ovoga stiha Šrila Prabhupada kaže: „Brahman je neuništiv i vječno postojeći i njegova se priroda nikada ne mijenja, ali Parabrahman je viši od Brahmana. Brahman se odnosi na živo biće, a Parabrahman na Svevišnju Božansku Osobu. Prirodni položaj živoga bića razlikuje se od položaja koji prihvaća u materijalnom svijetu. U materijalnoj svjesnosti pokušava postati gospodar materije, ali u duhovnoj svjesnosti, svjesnosti Krišne, služi Svevišnjega. Kad je obuzeto materijalnom svjesnošću, mora prihvaćati različita tijela u materijalnom svijetu. To se naziva karma, ili raznovrsno stvaranje pod prinudom materijalne svjesnosti.
U vedskoj književnosti živo se biće naziva jivatma i Brahman, ali nikad Parabrahman. Živo biće (jivatma) prihvaća razne položaje – ponekad se stapa s mračnom materijalnom prirodom i poistovjećuje s materijom, a ponekad se poistovjećuje s višom, duhovnom prirodom. Zato se naziva graničnom energijom Svevišnjega Gospodina. Ovisno o tome poistovjećuje li se s materijalnom ili duhovnom prirodom dobiva materijalno ili duhovno tijelo. U materijalnoj prirodi može dobiti tijelo koje pripada bilo kojoj od 8.400.000 vrsta života, ali u duhovnoj prirodi ima samo jedno tijelo. Ovisno o svojoj karmi, u materijalnoj se prirodi očituje katkada kao čovjek, polubog, životinja, zvijer, ptica itd. Da bi se dostigli materijalni rajski planeti i uživalo u njihovim pogodnostima, katkada izvodi yajne (žrtvovanja), ali kada se njihovi rezultati iscrpe, ponovno se vraća na Zemlju u obliku čovjeka. Taj se proces naziva reinkarnacija, a dešava se po zakonima karme.“
Widget not in any sidebars
Nadalje, u Bhagavad-giti Šri Krišna kaže: „Zbunjena utjecajem lažnoga ega, duhovna duša misli da vrši djelatnosti, koje ustvari vrše tri gune materijalne prirode.“ U komentaru Šrila Prabhupada kaže da je osobu s materijalnom svjesnošću lažni ego uvjerio da je vršitelj svih djelatnosti. Ona ne zna da je mehanizam tijela proizvela materijalna priroda, koja djeluje pod nadzorom Svevišnjega Gospodina. Materijalist ne zna da je pod nadzorom Krišne.
Osoba s lažnim egom prisvaja zasluge za sve što čini i to je znak njezina neznanja. Ne zna da je grubo i suptilno tijelo stvorila materijalna priroda po naredbi Svevišnje Božanske Osobe te da zato svoje tjelesne i umne djelatnosti treba upotrijebiti za služenje Krišne, za svjesnost Krišne. Neuka osoba zaboravlja da je Svevišnji Gospodin, poznat kao Hrišikeša, gospodar osjetila materijalnog tijela, jer je zbog dugotrajna zloupotrebljavanja osjetila za osjetilno uživanje zbunjena lažnim egom, koji je prisiljava da zaboravi svoj vječni položaj. U stihu Bg. (3.43) Krišna kaže Arjuni: „…znajući da je transcendentalna prema materijalnim osjetilima, umu i inteligenciji, osoba treba razboritom duhovnom inteligencijom (svjesnošću Krišne) obuzdati um i tako duhovnom snagom svladati tog nezasitnog neprijatelja poznatog kao požuda.“
Šrila Prabhupada u komentaru na ovaj stih kaže da u materijalnom životu živo biće nedvojbeno dolazi pod utjecaj sklonosti požudi i želji za gospodarenjem bogatstvima materijalne prirode. Želja za vladanjem i osjetilnim uživanjem najveći je neprijatelj uvjetovane duše, ali svjesnošću Krišne duša može ovladati materijalnim osjetilima, umom i inteligencijom. U nezrelom stadiju materijalnog postajanja filozofska spekulacija i umjetni pokušaji vladanja osjetilima takozvanim jogičkim vježbama ne mogu pomoći čovjeku da napreduje u duhovnom životu. Osoba mora uz pomoć više inteligencije razviti svjesnost Krišne.
U starom spisu Hermesa Trismegistosa (Egipćani su ga zvali Thoth) Corpus Hermetikum, koji mu se pripisuje kao i izgradnja piramida, rečeno je da je reinkarnacija transformacija kojom se pročišćava nečistoća stvorena rođenjem, a pripada zakonima materijalne prirode koje je postavio sam Gospodin. Nadalje, kaže da je život sjedinjenje Uma (Nousa) i duše, a smrt nije uništenje onoga što je sjedinjeno, već je rastvaranje njihova jedinstva. Život se povlači u neočitovano. Svemir je također podložan promjenama, povlačenju u neočitovano, ali se ne rastvara, što se naziva misterijem. To su njegovi ciklusi i misteriji. Ciklusi su kontinuirano okretanje, a misterij je obnavljanje. U Vedama se to nazva Brahmin dan i noć, kada se vrše obnavljanja, ali ne i uništenja duša.
Za dušu kaže da je nosi sila sklonosti, koja vodi gubitku razuma. Čim se utjelovi, duša je odmah iskvarena ugodom i boli. S obzirom na to da je tijelo sastavljeno od različitih dijelova, i ugoda i bol kipte u njemu kao sokovi u kuhanoj hrani, a kada duša uđe u njih, utapa se. Um uzrokuje bol duši odmičući je od ugode iz koje se rađa svaka bolest duše. Čovjek ima u sebi mučitelje: neznanje, tugu, neumjerenost, požudu, nepravdu, pohlepu, obmanu, zavist, izdaju, ljutnju, nepromišljenost, zloćudnost; oni određuju način i učenje o ponovnom rođenju. Znanje o radosti tjera tugu. Nakon radosti dolazi samokontrola. To je najslađa snaga. Njenim dolaskom odlazi neumjerenost. Nepokolebljivost je suprotna požudi. Pravednosti bez suđenja tjera nepravednost. Velikodušnost je suprotna pohlepi. Odlaskom pohlepe dolazi istina. Obmana odlazi, podiže se dobro. Dobrim odlazi zavist. Uzvišeno Dobro, zajedno sa životom i svjetlom, pridodano je istini, a muke više ne padaju na nas; one su poražene. Time je duhovno rođenje dovršeno.
Tomislav Prašević
Bhagavad-gita Kakva Jest
Istina koju objavljuje je univerzalna i vječna, te je kroz tisućljeća nadahnjivala velike mislioce, teologe i filozofe istoka i zapada; Sokrata, Goethea, Schopenhauera, Einsteina, Junga i mnoge druge.
G.W.F. Hegel: “Bhagavad-gita je sposobna dati nam pravo shvaćanje univerzalnosti i uzvišenost religije.”
Dr. J. Stilson Judah, profesor povijesti religija, (Berkly, California) izjavljuje o ovom izdanju: “A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada je još jednom zadužio svijet učenjaka, premda je Bhagavad-gita prevođena mnogo puta, Prabhupada je svojim komentarima dao prijevod izuzetnog značaja…”
926 stranica, 16 slika u boji, cijena 150kn
Kupite ovdje
