„Duhovna duša, živo biće, ne umire, jer je vječna i neiscrpna. Budući da je oslobođena materijalne okaljanosti, može ići svuda po materijalnim ili duhovnim svjetovima. Potpuno je svjesna i potpuno različita od materijalnog tijela, ali kako je zloupotrijebila svoju sićušnu nezavisnost, mora prihvatiti suptilna i gruba tijela koja stvara materijalna energija i tako se podvrgnuti takozvanoj materijalnoj sreći i nesreći. Prema tome, nitko ne bi trebao jadikovati što je duhovna duša napustila tijelo.“
Stari Egipćani bili su također upućeni u to znanje, a prije njih i Sumerani. Znanje je postojalo od davnina, milijune godina unatrag. Povijest ne počinje s pojavom kršćanstva.
Navest ćemo prikaz koncepcije čovjeka kao bića iz Egipatske knjige mrtvih koju je obradio Gerald Massey:
- KHAT – Fizičko tijelo.
- KHABIT – Načelo koje određuje formu. Povezano je s elementom ankh – dahom, onime što stvari održava živima; ono što je na Istoku prana ili ki.
- KA – Sjena ili dvojnik.
- AB – Kama – manas Vedante, razum, nasljedna duša. U povezanosti je sa srcem te je tako sjedište razuma i osjećaja.
- BA – Čista inteligencija ili čisti razum. Ba je prikazan kao ptica s ljudskom glavom i označava vječnu dušu, dakle, načelo čovjeka neovisno o svojoj fizičkoj podlozi.
- AKH – Duhovno načelo čovjeka. Simbolizirano je pticom ibis. To je intuicija, sposobnost jasnog viđenja u mraku, poznavanje budućih događaja.
- SAHU – Istovjetno je onome što sljedbenici Veda nazivaju atma; najviše načelo čovjeka. Odgovara duhovnom ili voljnom načelu.
Iz prikazanog se ne vidi bitna razlika između ovih učenja, razlika je u simbolima. Kasnija učenja koja su uzela za osnovu ovo učenje napravila su najgrublja odstupanja. Tu prvenstveno mislimo na kršćanstvo koje je na najgrublji način pokušalo skriti i staroegipatske korijene svoga nastanka.
U učenju iz Egipatske knjige mrtvih govori se o uskrsnuću duše, a nikako tijela koje je podložno razgradnji. Egipatska riječ sahu označava duhovnu bit, to jest, duhovnu bit umrlog u nebu. Priziva se u postojanje ceremonijom koja se izvodi nad pokojnikom. Sahu je istovjetan inkarniranom egu. U tom smislu predstavlja duhovnu bit, razvitak zemaljskih iskustava monade (duhovnog entiteta, jednostavno, duhovnog bića), sjedinjenog trojstva.
Za ljudsku dušu razvijenu na Zemlji, nakon života na Zemlji, slijedi uskrsnuće u Amenti, zemlji vječnosti. Svaki član i dio Manesa u Amenti trebao je iznova biti oblikovan u novo biće. Za novo srce kaže da ga oblikuju novi bogovi u donjem svijetu prema djelima učinjenim u tijelu dok je osoba živjela na Zemlji. Za novo tijelo ne postoji mogućnost dolaska na Zemlju, jednako kao što ne postoji mogućnost ponovnog ulaska u staru mumiju. Tako je rečeno: „Duša nije vezana za svoje tijelo na vratima Amente.“ (Pog. 26. E. k. m).
Egipćani su veliku pažnju posvećivali učenju i praksi drugih dimenzija postojanja. Nažalost, znanje je posjedovalo samo visoko svećenstvo koje ga je i zlorabilo, što je ukupno djelovalo i na samu propast egipatske države. Ostali su očuvani detaljni opisi inicijacija, dizanja svijesti na više razine. Za jednu od tih svrha služile su i piramide, gdje je u samom središtu vršen obred prosvjetljenja, za napredne i odabrane. To je mjesto korišteno i za prevođenje duša faraona na viša odredišta uz kontrolu iskusnih duhovnih vodiča. Nakon tih obreda tijelo nije ostavljano u samim piramidama, već je prenošeno u skrivene grobnice, koje su i pronađene. Piramide su imale višestruku praktičnu primjenu. Nisu bile grobnice, kao što je do sada sugerirano da bi se skrilo vrlo visoko duhovno i tehničko znanje koje je tada postojalo, a ni danas nije razjašnjeno.
Tomislav Prašević, iz knjige “Tijelo – Kavez za dušu”
