Ono što razlikuje manipulativnu šutnju od spontane je namjera. Oni koji se oslanjaju na ove strategije šutnje čine to s ciljem kontroliranja sugovornika. Oni vrlo dobro znaju da to stvara obeshrabrenje, da projicira nesigurnost i to je upravo svrha. Skrivajući se iza tišine, ostavljaju sugovornika bez alata za rješavanje situacije.
Dozirana šutnja može biti oblik pasivne agresije. Definira se kao proračunata manipulacija komunikacijom, u kojoj šutnja igra temeljnu ulogu jer se koristi kao oblik kontrole nad drugom osobom. Ne možete uvijek manipulirati riječima, ponekad morate pribjeći šutnji. Ovo je vrlo štetna taktika, koja omogućuje onima koji je koriste da se oslone na mnogo više kameleonsku masku.
Zove se dozirana šutnja jer nije stalna, kao kad nas netko ignorira ili prestane razgovarati s nama. U ovom obliku manipulacije susret se miješa s neslaganjem, izražavanje s njegovim poricanjem. Sve se to odvija na potpuno proizvoljan način. Manipulator je taj koji odlučuje o tempu komunikacije u ostvarivanju svojih interesa, dok se sugovornik doživljava samo kao sredstvo za postizanje cilja.
“Najokrutnije laži se često izgovaraju u tišini.” -Robert Stevenson
Budući da je šutnja vrlo dvosmislen oblik izražavanja, rezultat je zbunjivanje ili zabrinutost žrtve. Ne zna što bi mislila i gubi puno vremena, ali i emocionalne energije, pokušavajući shvatiti zašto. Osjeća se nesigurno i počinje sumnjati u sve. Mnogo puta je uvjerena da je ona problem, ne zna kako protumačiti te šutnje i na kraju im pridaje pretjeranu važnost.
Kako se manifestira dozirana šutnja?
Dozirana šutnja očituje se na mnogo načina. Jedan od najčešćih događa se kada manipulator čeka da druga osoba progovori. Ovo nije ljubaznost, razgovarajmo jednostavno da bismo istražili, dobili informacije o nama i proučavali nas.
Isto tako budite oprezni, ne pokušavaju manipulirati svi koji nas puste da prvi progovorimo. Da bi bio manipulacija, ovaj se stav mora manifestirati dosljedno, namjerno i neuzvraćeno.
Manipulator ima tendenciju malo govoriti o sebi ili to čini na izbjegavajući način.
Još jedan način na koji se manifestira dozirana šutnja je iznenadni prekid komunikacije, a potom nastavak s istom nepredvidljivošću. U tom slučaju manipulator prestaje, bez ikakvog objašnjenja, odgovarati na telefonske pozive ili poruke, a zatim se iznenada ponovno pojavljuje kao da se ništa nije dogodilo. Ako ga pitamo za razlog njegove udaljenosti, reći će nam da je sve u redu, da je to samo naš dojam.
Isto tako, dozirana šutnja postoji kada se na određene teme uvodi cenzura, bez davanja objašnjenja. Jednostavno, kada se dotakne određena tema, sugovornik izbjegava razgovor ili ne želi iznositi detalje. Ovaj stav se primjenjuje na teme od značaja za obje strane. Loša strana je što se ova cenzura događa sustavno i bez objašnjenja.
Na kraju, još jedan vrlo čest oblik odmjerene šutnje je neprogovaranje o određenoj temi jer se smatra da je bolje da sugovornik za to ne zna. Ova se tehnika primjenjuje na teme koje se izravno tiču druge osobe, s namjerom skrivanja informacija od nje. Ovu tehniku često nazivaju “učiniti se zanimljivim”, ali ovo je pogrešna definicija.
Riječ je moć, šutnja također
Ono što razlikuje manipulativnu šutnju od spontane je namjera. Oni koji se oslanjaju na ove strategije šutnje čine to s ciljem kontroliranja sugovornika. Oni vrlo dobro znaju da to stvara obeshrabrenje, da projicira nesigurnost i to je upravo svrha. Skrivajući se iza tišine, ostavljaju sugovornika bez alata za rješavanje situacije.
Manipulativnu šutnju ne treba brkati sa sramežljivošću. Nemaju svi sposobnost spontane komunikacije: postoje oni kojima je potrebno vrijeme i razumijevanje da izraze svoje osjećaje zbog sramežljivosti, nesigurnosti ili nedostatka samopouzdanja. Ipak, njegova svrha nije kontrolirati druge, već zaštititi sebe.
Dozirana tišina razlikuje se po učinku koji ima na sugovornika. Izmjenjuje se s naizgled “normalnom” komunikacijom. Nedostatak riječi daje osjećaj da se nešto skriva. Budući da je neizravan, teško ga se može istaknuti, kako bi se izbjegao rizik da ispadnete paranoični ili maštoviti. Međutim, to može biti izuzetno štetno na razini odnosa i, prije svega, za dotičnu osobu.
Ovaj oblik šutnje može biti agresivan, posebice zbog svoje sklonosti guranja komunikacije u ‘blatnjav’ teren. U takvom kontekstu nesporazumi i nagađanja su na dnevnom redu.
Zlouporaba šutnje, u ovom slučaju, jedva dolazi do izražaja, osim u izazvanim učincima. Ako oni koji to provode, unatoč tome što su ukazivali na svoj stav, ustraju na provođenju ove opasne prakse, nema izlaza osim jasnog odbijanja i distanciranja.
ATMA/lamenteemeravigliosa/Pripremila: Suzana Dulčić
