Zapanjuje nedavna izjava dr Sama Parnie koji nakon opširnog istraživanja NDE („iskustva stanja bliskih smrti“) tvrdi: Stvar je u tome da ti ljudi nisu bili „bliski smrti“ nego su umrli i vratili se natrag u život! Nikada znanost i mistika nisu bili bliži…
Danion Brinkley je “umro” čak četiri puta, od udara groma, infarkta, operacije na mozgu i otvorenom srcu. Bio sam licem u lice s Bogom, tvrdi.
Ova je tema puno važnija za žive ljude nego one koji se približavaju kraju svog života na Zemlji. Brinkley je u hospiciju pomagao više od 2000 umirućih ljudi za koje kaže da nisu imali razloga brinuti jer smrti nema, samo je to prijelaz u jedan bolji svijet. Prepun svjetla i ljubavi. Negdašnji Navy Seal i nasilnik iz Akrona najdramatičniji je primjer povratka nakon fizičke smrti, a posebno su zanimljivi neki manje uočljivi detalji njegova opisa.
Primjerice, on kaže da „onaj tko napušta fizičko tijelo prolazi kroz panoramska iskustva osoba kojima je nanosio zlo ili ih volio KROZ NJIHOVE OČI“. To implicira postojanje zajedničkog Polja informacija s kojim smo svi povezani, onog što se dijelom uklapa u pojam „akaše“, a u konačnici upućuje na ono što sam već opisivao kao dio vlastitih uvida – da neprekidno kroz vanjski svijet zapravo komuniciramo sami sa sobom, „ja“ s „Višim Ja“. Vanvremenskom Inteligencijom.
Trenuci su to kada čak i iz usta naših neprijatelja dobivamo poruke koje su značajne za nas, a slobodne volje naizgled uopće nema, kako kaže Sapolsky. Jer smo u svijetu uzročno-posljedičnih događaja potpuno određeni od početka, genima i bezbroj raznih utjecaja kojih ni nismo svjesni.
Samo smo jedan složeni Program i događaji se u Vremenu i Prostoru vrte tako da nema onog što zovemo pravdom, humanošću, ljubavi ili srećom. Odnosno, ima – za one kojima je sve u životu pošlo za rukom, nisu s 20 godina samljeveni ispod zgrade u kakvom ratu, umrli od karcinoma kao mladi, bankrotirali i ostali na cesti, bili nesretno zaljubljeni. Oni su cijeli život krali, lagali, varali, ubijali, a da se Bog nikada nije sjetio kazniti ih i poneki je doživio lijepu i ugodnu starost.
Dakle, evolucijska ideja da ljudi nisu stvoreni kao dobri i savršeni već kao strojevi za preživljavanje kojima je sve dopušteno jasna je od samih početaka povijesti. U ovom svijetu su mane vrline, ne uvijek, ali uglavnom jesu, a pozivanje na moral u pravilu je manipulacija za postizanje nekih ciljeva. Osim, naravno, kod nekih uglavnom rijetkih ljudi. Svece su razapinjali, zločince nagrađivali, ubojice plaćali, a djecu puštali da umiru od gladi. Ljudi.
Sigmundu Freudu se pripisuje jedna zanimljiva misao: „Ne biramo jedni druge slučajno. Nailazimo na one koji su već u našoj podsvijesti…“. Ima li išta bliže ideji Programa? Koji je izvan naše svjesne volje.
To je intrigiralo i Junga, u početku Freudova učenika. Koji je shvatio da možda postoji i neka druga veza među događajima i iskustvima osim one uzročno-posljedične.
Tako je došao do otkrića fenomena poznatog kao s i n k r o n i c i t e t. Kada dva događaja povezuje ZNAKOVITA, ali ne i uzročno-posljedična veza. Možemo je prepoznati samo intuicijom i često je vrlo važno upozorenje koje lako možemo previdjeti.
Upravo bi ta neočekivana anomalija mogla značiti da NIJE sve određeno Programom, da ga nešto i zaobilazi. To je možda samo „glitch“ u Matrici nalik onima u legendarnom filmu. Ima jedna tajna mreža koja povezuje te događaje. Viši oblik komunikacije preko podsvijesti. Kojim se jedino može utjecati na Program.
Po meni je jedini put do jezgre našeg bića, Izvora, preko podsvijesti, izravno ili neizravno. Samo ponekad je to put do zdravlja i produljenja životnog vijeka. U razumnim granicama. Nije ni čudo ako znamo ono što dobro govori Matthias Alexander, a to je da su naše akcije u 95-98% slučajeva plod naših naučenih navika. Mi JESMO kontrolirane biološke mašine.
Dvije stvari treba, iz praktičnih razloga, posebno istaknuti. Iskustva kliničke smrti i najveće religije od Europe prema Aziji kao kršćanstvo, Islam i judaizam opisuju svijet poslije smrti u kojem ne mijenjamo identitet. Isti „ja“ smo.
Kako se krećemo prema Istoku, paradigma se mijenja od koncepta da se stapamo s nečim Višim do onog da je naše postojanje iluzija, Maja. Nesreće i loši ishodi se tumače karmom koja je posljedica reinkarnacije. Ako smo bili dobri u ovom životu dobivamo bonus.
Iz brojnih se drevnih spisa i legendi naslućuje da su ljudi davno živjeli stotinama čak tisućama godina. Biblija upozorava da je vijek čovjeka nakon Velikog Potopa skraćen na maksimalnih 120 godina. Uz sve napore genetike, sirtuine, telomere i najnovija otkrića u genomu dugovječnosti Aškenazija, još smo daleko.
Nešto se, po meni, dogodilo, a i to možemo naslutiti u zakržljalih organa kao Jacobsenov organ, ono što se u jogi naziva subčakra „kalpa vriksha“ i nedavno otkriveni organ, navodno neki oblik žlijezde slinovnice u prolazu između sinusa i grla. No, što je izazvalo takovu degeneraciju ne zna nitko. Ako ona nije samo mit.
Problem je današnjeg čovjeka stalna žurba. Mora postići sve, odmah, što brže i vječnoj je potrazi za prečacima. Tik Tok verzijama znanja. Jer mora postići sve ono o čemu mašta u materijalnom svijetu, a usput biti i duhovan.
Živi u budućem trenutku kada će… ali u većini slučajeva neće. Sam je izvor svoje patnje.
Recept je jednostavan – učini svaki napor da postigneš pošteni cilj i uvid, a onda se predaj toj Inteligenciji da ti izruči ono što ti pripada. Ma što to bilo – zahvali.
