Mi ne vidimo stvari onakve kakve one jesu, nego unosimo našu svjesnost o tome tko mi jesmo u svaku situaciju. Kakva je naša svjesnost u ovom času, takav je i svijet kojeg vidimo oko sebe. Ono što ja jesam utječe na način kako vidim stvari. Svatko od nas je odgovoran za svoje misli. Možemo odabrati misli koje želimo imati. Možemo zadržati one koje imamo sada, ili ih promijeniti – bitno je znati da imamo izbor. Ako to ne znamo, nastavljat ćemo misliti iste misli kao i do sada, i imat ćemo istu realnost kao i do sada.
Ljudi često temelje svoj osjećaj vrijednosti na izvanjskim stvarima. Jedini način da osvijestimo na čemu temeljimo svoj osjećaj vrijednosti jest da sami sebe promatramo, iz trenutka u trenutak.
Neki ljudi misle da biti duhovan znači biti bez posjedovanja, ali prava duhovnost znači da ništa ne posjeduje vas!
Ako investiramo dio sebe u neku ulogu u smislu da na tome gradimo svoj identitet, bit ćemo žalosni kada ta uloga prestane.
Proces žalovanja je proces ponovnog zadobijanja onog svog dijela kojeg ste dali u identitet vezan uz taj odnos.
Ako želimo izbjeći utemeljenost svog osjećaja vrijednosti na mislima, to ne znači da ne bismo trebali imati misli, nego da misli ne bi trebale upravljati nama.
Znamo ili vjerujemo?
Znate li doista da nešto ne možete napraviti, ili samo vjerujete u to? Uvjerenje je misao za koju mislimo da je istinita. Postoje ljudi koji nisu uzeli tuđe misli, suprotstavili su se tome – i oni su postigli najveći napredak. Svi modeli su krivi/neistiniti, ali neki su praktični. Nisam zainteresiran da modeli budu istiniti, nego da budu praktični.
Koristim one modele koji su mi najkorisniji/najpraktičniji (u datoj situaciji). Svatko od nas je odgovoran za svoje misli. Možemo odabrati misli koje želimo imati. Možemo zadržati one koje imamo sada, ili ih promijeniti – bitno je znati da imamo izbor. Ako to ne znamo, nastavljat ćemo misliti iste misli kao i do sada, i imat ćemo istu realnost kao i do sada.
Što nam omogućuje da izaberemo jedne misli umjesto drugih? To su neke tendencije da mislimo određene misli radije nego neke druge (= osobnost). Ako je ova osobnost , koja je iza misli i emocija – glumčeva maska – što je onda iza maske? Glumac.
Kao glumac stavljam svoju masku, izlazim na pozornicu i igram svoju ulogu, ali ja nisam ta uloga – ja sam glumac iza maske. Glumac je onaj koji oživljava/animira karakter-lik (anima = duša). Kada sam duboko u svjesnosti da sam glumac (duša), a ne uloga, onda i druge ljude i svijet promatram s istom vizijom – svjestan da su drugi također glumci (duše).
U meditaciji povećavam snagu onoga što ja uistinu jesam. Najvažnije putovanje na koje možete poći je unutarnje putovanje. To je putovanje prema istini o tome tko vi stvarno jeste. To je mjesto iznad svakodnevne svjesnosti, gdje počinje duhovno osnaženje.
Duhovnost vam daje snagu da odlučite misliti kreativno umjesto da mislite automatski, da izaberete odgovor umjesto reakcije, te mir, ljubav i sklad umjesto stresa, sukoba i kaosa. Ja mogu misliti svoje misli, ili ih promatrati. Jesam li ja mislilac ili promatrač? Uvijek mogu usvojiti poziciju promatrača.
– Kada negativne misli dođu – borite li se s njima, ili ih propuštate? Ako ste u identitetu “ja sam mislilac”, ne možete se odmaknuti od njih. Treba biti u identitetu promatrača svojih misli. – Kada počnem promatrati što se događa iznutra, to me održava u poziciji promatrača. Inače, skliznem u poziciju mislioca.
Pred vratima
Znanje je jedino što vas vodi do vrata. Da biste prošli kroz vrata, potrebna je hrabrost i primjena. Iza tih vrata je iskustvo. Mnogi dođu do vrata, ali ne uđu i ne prođu kroz njih – priđu iz ovog ugla, pa iz onog ugla, ali nikad ne prođu kroz vrata (tj. nikad ne počnu primjenjivati znanje.)
Potrebna je hrabrost da se prođe kroz vrata, tj. da se napravi prvi korak i krene u iskustvo. Nakon prolaska kroz vrata, ono što slijedi jesu iskustvo i mudrost.
Zašto ljudi odustanu? Želimo biti perfektni odmah. Nakon što 2-3 puta ne uspiju, ljudi kažu:”Ja nisam u tome dobar, neću uspjeti, nije to za mene.” I onda odustanu. Ali to je prepreka – želimo biti perfektni prije nego uopće započnemo.
To se zove “kletva inteligencije” – što smo inteligentniji, to više želimo shvatiti kako nešto funkcionira prije nego uopće započnemo. Ljudi koji nisu toliko inteligentni lakše naprave prvi korak i imaju više iskustva.
“Bog je zadovoljan s čestitim srcem.” Ja Mu govorim cijelo vrijeme gdje sam pogriješio; kad Mu to kažem, mogu se odmaknuti od toga.
Bog me voli, i kad Mu iskreno kažem o svojim iskustvima, On me voli još više. Suština duhovnosti je biti ono što istinski jesmo – i onda smo najsnažniji.
Osnovne kvalitete duše jesu mir, ljubav i mudrost. Te kvalitete izviru iz duše. Za vrijeme meditacije vizualiziramo sebe kako zračimo te kvalitete. Najlakši način da se potakne to iskustvo je biti u kontaktu s Vrhovnom Dušom. Da bi se ostvario taj kontakt, treba ukloniti sve vezanosti za imovinu, uloge itd. Kad se ustabilimo u tome, ništa ne može utjecati na nas.
Vježba
Sjetite se osobe koja je imala važan utjecaj na vas u životu, koja vas je duboko dodirnula. (Prva osoba koja vam dođe u misli je ona prava.) – Pitajte sebe koja je bila posebna kvaliteta osobe koja vas je veoma snažno dodirnula? “Koju ja kvalitetu vidim u toj osobi?
Zašto je to mene dodirnulo?” – Ta vam osoba prenosi važnu poruku: otkriva vam koja je kvaliteta za vas posebno važna, ali s njom niste povezani. To je ono što vi istinski jeste, ali s time niste u kontaktu. Trebate otkriti kako postati ono što vi istinski jeste, i to postepeno učiniti.
Objašnjenje: Postoje ljudi/situacije za koje osjećamo da ih trebamo da bismo doživjeli neku kvalitetu. Ta posebna osoba izvlači mi taj osjećaj na površinu. U meditaciji trebam istražiti koja je to kvaliteta koja uzrokuje da doživljavam to iskustvo. To je kvaliteta koja je za mene posebno važna, ali s njome nisam povezan.
Tako mi ta osoba daje poruku – da trebam otkriti kako postati istinski ono što ja jesam, tj. povezati se s tom kvalitetom u sebi. To se dešava u odnosu s Bogom – izranja ono što ja uistinu jesam i postepeno to postaje moje iskustvo.
Da, ja znam da sam ja duša. Ali, što je moja posebnost? Što me čini da se osjećam živom? To je ono što trebam otkriti – što je moja posebnost ili Bogom dani talent ili svrha postojanja na ovom planetu? Možda postoje ljudi koji su “okidači”, ali važno je da sami što prije otkrijemo što je to u nama i da unosimo to u život. Tada se događa da nam je život lakši, ljudima je lakše s nama, Univerzum nam pruža sve što želimo, i imamo više energije.
Srce ima razloge koje glava ne može razumjeti. Mudrost je razlikovati – koje su stvari za razumijevanje glavom, a koje su za srce.
”Koje su to točke znanja koje moje srce mogu učiniti uistinu sretnim?” Ono što dodirne moje srce, to ću pamtiti. Znači, naći točke koje mi dodiruju srce, koje povećavaju razinu moje ljubavi.
Kada je naša svjesnost pozitivna, uvijek čujemo nešto pozitivno. Kada doživljavamo nešto negativno, poruka je: Okrenuti prekidač svoje svjesnosti. Ako to učinimo, maya nestaje. Ako ne – završimo u negativu. Znači, maya je tu da nas podsjeti da okrenemo prekidač svoje svjesnosti i upalimo svjetlo. U konačnici, svjetlo je neprekidno upaljeno.
Svijet reflektira moju svjesnost. Ako se ja promijenim, i svijet će se promijeniti.
Ne postoji jedan način gledanja na stvari.
Ako imamo naviku da mislimo: “Način na koji ja vidim stvari je kompletna istina”, tada prilazimo drugim ljudima s nepovjerenjem, sa sumnjom.
Ako stalno mislimo iste misli, vjerujući da su istinite, kreiramo uvjerenja. Uvjerenja utječu na naše izbore. Uvjerenja su ta koja utječu na izbor nekih informacija i ignoriranje drugih. Već jedno neugodno iskustvo stvara uvjerenje, kojeg se teško osloboditi kada jednom uđe u sustav.
“Prije nego prosudite čovjeka, prođite milju u njegovim cipelama.” Kada se zainteresiramo za tuđe stajalište, ta osoba će spontano biti zainteresirana za naše stajalište (jer pokazivanjem interesa za njeno stajalište, osobi iskazujemo poštovanje.)
Što više živite iz svoje istine, to će vam manje riječi trebati da biste druge ljude uvjerili u svoj stav.
Jedino što trebam pamtiti jest da sam Božje dijete – kada to zaboravim, preuzimam terete na svoja leđa.
Izvor: meditacijabk.hoola
