Slabi ljudi su okrutni. One istinske vrijedne stvari možeš očekivati samo od jakih.
Poštovanje. Iskrenost. Nježnost. Suosjećanje.
Kad vidiš da te netko pita kako si i istinski ga to zanima.
Kad je nekome stalo do tvoje sreće i uvijek pronalazi nove razloge da se raduješ.
Kada nekome nije bitno kako izgledaš, već kako se osjećaš.
I shvatiš da bira riječi da te ne bi povrijedio i sve čini da vidi tvoj osmijeh na licu.
Tada znaš da se radi o jakoj osobi.
Slabi ljudi povrjeđuju, pretvaraju se, dokazuju, uzdižu nad druge. Jer ne mogu drugačije. Jer ne znaju drugačije.
Ne znaju da ona prava snaga izlazi iznutra.
A onda naizvan glume neke snagatore, bildaju mišiće, podižu ton, pokazuju grubost.
A iza svega toga ne ostaje ništa. Kolika je samo snaga potrebna da bi se nekoga voljelo. Bilo tu za nekoga.
I ne mogu to svi. Samo istinski jaki ljudi.
Samo ljudi koji razumiju jezik duše. I svoje i tuđe.
Mario Žuvela/savjetnikuspjeha
