Postoji jedna legenda Cherokee Indijanaca o obredu u kojem dječak postaje odrasla osoba.

Otac bi odveo svog sina duboko u šumu, stavio mu povez preko očiju, popeo ga na posječeno stablo i ostavio ga tu samog!

Od dječaka se zahtijevalo da cijelu noć nepomično sjedi na tom stablu te da ne skine povez s očiju sve dok ne osjeti prve zrake sunca na svom licu. Nije smio plakati, niti zvati pomoć. Kada preživi noć, postat će čovjek.

Zabranjeno mu je bilo da priča drugim dječacima o svom iskustvu, jer je svaki od njih morao ući u zrelo doba na svoj način. Dječak je naravno bio strašno uplašen. Mogao je oko sebe čuti sve vrste zvukova. Od krikova divljih zvijeri, raznih ptica pa do udaljenih glasova ljudi koji bi ga isto tako mogli povrijediti ili možda ubiti. A neprestano je osjećao i huk vjetra koji mu je nosio u lice travu i pijesak. Ali ipak mladi indijanac sve je to hrabro podnosio. Znao je da je to bio jedini načini da se postane zreo čovjek.

Konačno, nakon užasno proživljene noći, izašlo je sunce i on je mogao skinuti povez s očiju.

Tek u tom trenutku mladi je indijanac otkrio da je njegov otac sve vrijeme sjedio pored njega na drugom posječenom stablu i pazio da mu se nešto loše ne dogodi!

Na sličan način mi nikad nismo sami….