U staroegipatskoj kulturi, žlijezde su bile najvažnije značajke ljudskog bića. Jedan od tjelesnih sustava koji je pretrpio najviše pogrešnih shvaćanja jest naš endokrini ili žljezdani sustav. Žlijezde proizvode hormone koji služe kao okidači reprodukcije. A plodnost i prokreacija imali su veliku vrijednost u egipatskoj ideologiji. Drevni Egipćani vrlo su dobro znali kako su energetski sustavi ili čakre, kako ih se naziva u istočnjačkim sustavima, povezani sa žlijezdama. Drevna učenja govore o sedam energetskih središta u tijelu koja se nazivaju čakre. Postoje paralele između koncepta čakri ili energetskih centara u tijelu i naših žlijezda. Čini se da su oni zapravo dva načina opisivanja iste stvari – kroz prizmu spiritualnosti i kroz prizmu znanosti.
Drevni su Egipćani imali holističko razumijevanje važnosti žlijezda i njihovoj središnjoj ulozi u reprodukciji i razvoju svjesnosti. Ako dekodiramo simbole, vidimo da je svetost prokreacije vrlo uočljiva u drevnoj egipatskoj umjetnosti. Kada vidite dječaka ili muškarca, vidite neku vrstu ‘boce’ na njegovoj glavi. To nije boca, niti je Bijela kruna koja simbolizira gornji Egipat. To je zapravo žlijezda u ljudskom tijelu poznata kao timus, smještena u stražnjem dijelu pluća. Timus je najaktivniji kada je dijete u maternici. Nastavlja biti aktivan do puberteta, a onda se počinje
skupljati i atrofira kada prestanemo biti plodni. On je bio kritični aktivator svjesnosti. Kruna zemlje ima drugo značenje, ona predstavlja maternicu i posteljicu. Timus i maternica međusobno su povezani u ciklusu života. Kada vidite dvostruku krunu, crvena kruna su maternica i posteljica, a bijela kruna je timus koji utječe na maternicu.
U ranim 1900-ima, alkemičar Schwaller de Lubitz predstavio je djelo “Hram čovjeka”. U njemu je pokazao kako su arhitekti koji su gradili hram u Luksoru koristili svetu geometriju koja je odražavala točne proporcije ljudskog tijela. Kao i u svim egipatskim hramovima, najsvetiji prostor bio je smješten u stražnjem dijelu hrama, ‘najsvetijem od najsvetijih’ mjesta, koje korespondira pinealnoj žlijezdi. Kada je aktivirana, pinealna žlijezda stimulira razvitak viših stanja svjesnosti. Ako su hramovi bili metafore ljudskog tijela, pinealna žlijezda je korespondirala najsvetijem od najsvetijih mjesta u hramu.
Na ulazu u najsvetiji dio hrama stoje visoki stupovi koji predstavljaju žensku i mušku energiju – plavi lotos i papirus. Papirus i lotos odražavaju ravnotežu između ženskog i muškog načela te su prikazani zajedno u staroegipatskoj umjetnosti. Plavi je lotos simbol života i raste u vodi. Drevni su narodi vjerovali da život počinje u vodi, u tom obliku lotosa. U drevne egipatske simbole uvijek su ugrađeni višestruki slojevi značenja. Postoji li i drugi razlog zašto je plavi lotos važan u egipatskim ceremonijama?
U drevnoj egipatskoj umjetnosti vidimo bezbroj prikaza polu-životinje i polu-čovjeka. Što su Egipćani time pokušavali izraziti? Postoji tehnički naziv za takva bića – theriantrophos (kombinacija zvijeri i čovjeka). Nije slučajnost da je većina egipatskih bogova theriantropička, npr. Horus koji ima tijelo čovjeka i glavu sokola, Sekhmet – lavica s ljudskim tijelom, ili pak Anubis, predvoditelj duša, koji je dijelom šakal, a dijelom čovjek. No, takvi prikazi ne pojavljuju se samo u Egiptu. Gotovo na drugom kraju svijeta, nalazimo ih u šamanskim kulturama Južne Amerike. Tamošnji šamani koriste moćni vizionarski napitak ayahuasca te često nakon svojih vizija, kada se vrate u normalno i budno stanje svijesti, crtaju i slikaju ono što su vidjeli u vizionarskom stanju. Najučestaliji motiv u tim theriantropičkim vizijama je upravo su bića koja su dijelom životinje, a dijelom ljudi. Ova specifična karakteristika staroegipatskih bogova upućuje na to da su Egipćani poznavali izmijenjena stanja svijesti u kojima su istraživali predjele duha.
Promjena svijesti postizala se različitim metodama, a najčešće je obuhvaćala upotrebu biljaka koje su mijenjale frekvenciju moždanih valova i omogućavale uključivanje u druge stvarnosti. I druge stvari kao što su položaji tijela i energije određenih prostora također imaju utjecaj na našu svjesnost. No, u drevnom Egiptu postoje brojni dokazi da se često koristio napitak spravljen od plavog lotosa i korijena mandragore, a nekad i od crvenog maka. Takav se napitak koristio za ulazak u vizionarsko stanje i u tom vizionarskom stanju se istraživalo i učilo o stvarnostima koje postoje s druge strane. Egipćani su imali vrlo konkretne ideje o tome, koje su zapisane u drevnoj Knjizi mrtvih.
Nije se radilo o pukom zamišljanju od strane svećenika, već o dokumentiranju njihovog izvantjelesnog istraživanja stvarnosti koje postoje s onu stranu fizičkoga. Kako danas naučiti pristupiti drugim stvarnostima? Možemo li proširiti svoju sposobnost opažanja? Jesu li nam potrebni novi načini opisivanja tih fenomena? Jesu li drevni Egipćani poznavali načine ovladavanja urođenih ljudskih sposobnosti koje smo mi zaboravili?
Zdravi ljudi koriste potpuni kapacitet svih svojih osjetila. Pet osjetila, kakvima ih danas poznajemo, simbolizirani su skarabejem. Kada vidite skarabej, gledate ljudsku lubanju koja je podijeljena u tri dijela. Prednji dio simboliziran je brojem 7, sedam otvora na licu koji primaju podražaje iz okoline (dva nosna, dva očna, dva ušna i jedan usni). Lijeva strana simbolizira probuđeni, svjesni um, a desna podsvjesni um, stvari koje nismo u mogućnosti objasniti. Čini se očitim da su drevni Egipćani bili upoznati s podsvjesnim umom. Imali su moć opažanja izvan 5 osjetila, čega smo mi tek počeli postajati svjesni pojavom Freuda i psihologije u ranim 1900-ima.
Današnje ljude ne bismo trebali uspoređivati s drevnim ljudima. Drevni su ljudi bili zdravi, imali su sposobnost korištenja svih svojih osjetila. Mi opažamo stvari kao bogalji, koristimo samo 5 osjetila. No, prema staroegipatskoj znanosti, trebali bismo imati 360 osjetila. Od tih 360, mi danas prepoznajemo samo 5. Imamo žlijezde u tijelu koje nam daju mogućnost korištenja drugih osjetila, ali ih ne koristimo. A sve ono što se ne koristi s vremenom atrofira.
Kako se danas odmaknuti od korištenja samo 5 osjetila? Osjetila su se evolucijski razvijala kako bi nas povezala s fizičkim svijetom, no u svojim umovima imamo nešto nalik tajnim vratima koja se mogu otvoriti u izmijenjenim stanjima svijesti i omogućiti nam da svoju svjesnost projiciramo u druge stvarnosti i time ih učinimo pristupačnima. Ljudi današnjice koji su uglavnom u probuđenom stanju svijesti koje se povezuje s rješavanjem problema, a koje je posebno cijenjeno u zapadnjačkom industrijskom društvu, teško mogu doživjeti duhovna ili nadnaravna iskustva. To ne znači da duhovne i nadnaravne stvarnosti nisu tu, one nas neprestano okružuju, no naša osjetila ne mogu se uskladiti s njima. Čini se, pak, da stari Egipćani jesu bili usklađeni s nečim što im je omogućavalo gradnju svetih građevina korištenjem monumentalne arhitekture. Mi se danas smatramo visoko obrazovanima, no inženjeri doživljavaju poraz kada pokušaju izgraditi čak i malenu piramidu. Je li nas naš sustav obrazovanja odvratio od onoga što je bilo široko rasprostranjeno znanje u drevnim vremenima?
Izvor: dokumentarac “Pyramid Code”
Tekst pripremila: Nika
