U svemirskoj kapsuli putujem i spuštam se na Zemlju.
Skidam svoje svemirsko odijelo i navlačim na sebe zemaljsku odjeću.
U blizini sam ljudi, a u srcu miljama daleko.
Ponovo udišem Zemaljski zrak.
Iznova učim hodati i govoriti jezikom ljudi.
Osjećam da ne pripadam ovdje i znam da je ovaj Planet samo moj privremeni Dom.
Kada završim svoju misiju ovdje, ponovo ću sjesti u svoje svemirsko vozilo i vratiti se beskrajnim prostranstvima Svemira.
Ja sam ipak samo Kozmički putnik.
Milan Troskot, Živi trenutak
