– Vjeruješ li u život poslije rođenja?
– Naravno, sigurno postoji nešto nakon rođenja. Možda smo ovdje baš zato da se pripremimo na život poslije rođenja.
– To je glupost! Nema života poslije rođenja. Kako bi taj život uopće izgledao?
– Ne znam točno, ali uvjeren sam da će biti više svjetla i da ćemo moći hodati i jesti svojim ustima.
– To je potpuna glupost. Znaš da je nemoguće hodati, pupčana vrpca je prekratka. I nemoguće je jesti svojim ustima; pa zato imamo pupčanu vrpcu! Kažem ti – poslije rođenja nema života.
– Uvjeren sam da postoji nešto poslije rođenja. Nešto posve drugačije nego ovo što živimo sada.
– Ali, nitko se nije vratio od tamo. Život se poslije rođenja završava. Osim toga život nije ništa drugo nego postojanje u uskoj i mračnoj okolini.
– Pa ne znam baš točno kako izgleda život poslije rođenja, ali ćemo u svakom slučaju sresti našu mamu. Ona će zatim brinuti za nas.
– Mama!? Ti vjeruješ u Mamu!? Pa gdje bi po tvome ta mama bila?
– Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujući njoj smo živi, bez nje ne bismo uopće postojali.
– Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji.
– Da moguće, ali ponekad, kada smo potpuno mirni, možemo je čuti kako pjeva i miluje naš svijet. Znaš, uvjeren sam da život poslije rođenja zapravo tek započinje…
