Ljutnja i/ili bijes same po sebi nisu realne emocije. One su zapravo produkt neke jake boli i povrijeđenosti. Dakle, kada netko dugo u sebi akumulira neku bol, patnju ili slično stanje, najčešće se može dogoditi da te emocije počinje ispoljavati ljutnjom.
Kada naletite na nekoga tko je konstantno eksplozivan, na neke sitnice, ta osoba u sebi nosi duboku povrijeđenost, koju nije uspjela s nikim podijeliti ili je naučila drugačije ispoljiti.
Takve se stvari mogu primijetiti u vezama, bilo ljubavnim, bilo obiteljskim ili pak prijateljskim. Ukoliko netko stalno je bijesan i ljut. Da li baš na vas ili ga ljute svakojake sitnice, ta osoba samo zapravo traži pažnju i pomoć.
Traži pomoć oko stvari koje ne može sama riješiti, a već su u njoj duboko zakopane. Nekako ljutnjom i agresivnim pristupom je zapravo navikla na neki način izazivati pozornost. Pozornost da se obrati pažnja, na tu osobu, jer je ispod maske hladne, agresivne, ljute i bjesne osobe, zapravo povrijeđenost i bol koju nosi i ne zna je se otarasiti.
Ali ljudi to ne prepoznaju na vrijeme. Ni oni koji su se ljutnjom odlučili obračunavati okolinom. Ni oni koji primaju ljutnju od bijesne osobe. Prije će se svi povući od takve osobe, nego pitati, a što te zapravo muči?
U čemu je izvor tvojeg svakodnevnog bijesa na život oko tebe? Zar je zaista toliko loš ili te muči nešto sasvim drugo? Da većina nas će se odmaknuti od ljutitih ljudi i ostaviti ih same, a oni će još više i jače osjećati povrijeđenost, bol i napuštanje. I pošto su ljutnju izabrali kao ekspresiju samih sebe, postat će još ljući, hladnokrvniji i bjesniji.
Najčešće će se otresati na ljude oko sebe, jer su oni najbliži u tom trenutku. I tako nastaje začarani krug, kod kojeg mnoge obitelji, veze i prijateljstva mogu stalno biti na samom rubu. Na rubu patnje, nove boli i povrijeđenosti. Ima ljudi koji će reći što ih muči i naljutit će se ponekad, ali to je nešto prolazno i kratkotrajno.
Ali ima i onih ljudi čiji umni obrasci im ne dopuštaju izražavanje emocija, jer su tako naučeni. I onda ih akumuliraju u umu, duhu i tijelu. I nauče biti ljuti i agresivni i time postizati ciljeve, kako ne bi opet bili povrijeđeni.
Od te duboke boli i povrijeđenost, kasnije mogu nastati narcisoidne ličnosti, emotivni manipulatori i razne ličnosti s kojima ne volimo imati kontakta. Tako se mogu rađati i nasilja o vezama, obiteljima i sl.
Ukoliko primijetite da je netko stalno ljut, pitajte što ga muči. Jednom, dvaput. Možda vam netko otvori dušu. Ako ne otvori dušu i dalje nastavi birati ljutnju i bijes koji će ispoljavati pored vas, na vama i ne želi pogledati u sebe, najbolje je spasiti sebe. Spasiti se na vrijeme od povrijeđenosti bijesne osobe, prije nego takav obrazac ponašanja postane i nama normalan, pa ga nastavimo širiti dalje.
Dakle ljutnja je naučeni obrambeni mehanizam koji nas štiti od novih povrijeđenosti. Ako se netko tako ponaša već 40 godina zaredom, vi mu najvjerojatnije niste adekvatna pomoć.
No ukoliko primijetite nekoga tko je do jučer imao drugačije reakcije na svijet oko sebe i sada ih naglo promijenio. I na sve se ljuti i na sve je bijesan. Pitajte što ga izbacuje iz takta i zašto je toliko ljut na svijet oko sebe.
Nera Crnčić