Sve velike nesreće i prirodne katastrofe na Zemlji trebaju nas potaknuti da više razmišljamo o mjestu na kojem živimo, da počnemo više cijeniti zemlju, vodu kao i sve druge vrste živih bića te da počnemo osjećati bliskost s Majkom Zemljom. Mi smo “gosti” na ovom prekrasnom svjesnom biću, koje već jako dugo trpi različite vrste bolova, ranjavanja i uništavanja. Hoćemo li se osvijestiti, pomoći, poduzeti korake? Jer, sve je bolje od šutnje. “Zlo napreduje kada dobri ljudi šute i ne poduzimaju ništa”.
Bez obzira što ili tko je uzrok tih nesreća, iza svega stoji ispit za ljude koji nastanjuju ovu planetu. Ispit se sastoji u našem reagiranju na kolektivnu nesreću. Hoće li ljudi masovno ispoljiti suosjećanje za one koji stradaju, hoće li poduzeti konkretne akcije da pomognu i spriječe slične daljnje nesreće, hoće li osvijestiti na duhovnoj osnovi zašto se to dogodilo, itd… Jer, sve je bolje od šutnje. “Zlo napreduje kada dobri ljudi šute i ne poduzimaju ništa”.
Svaki veći događaj na planeti nikada nije “slučajan”. Čak i kad ga izazovu tamne sile, bilo ljudske ili neke druge, i tada je to “planirano”: Naime, kao što svako od nas ima vlastite vodiče i čuvare, tako ih ima i planeta Zemlja kao svjesno biće. Niti naši, niti Zemljini čuvari i vodiči nikada neće pustiti u naš život nemio događaj, a da nam on ne pomaže da rastemo u Svjesnosti.
Kada smo svjedoci vlastite ili tuđe nesreće, jako nam je teško da tako razmišljamo jer nas to pogodi i smatramo to nepravdom ili nečim što se nije moralo dogoditi. U takvom trenutku trebamo se sjetiti da se zaista ništa, ali baš ništa na ovom svijetu ne događa bez razloga, tj. slučajno.
“Slučajnost” ne postoji. Univerzum/Tvorac/Život kako god ga nazvali, puno je kompleksniji, veći i drugačiji od onog što mi mislimo da jeste. Sve stvari su multidimenzionalne, počevši od duše, tj. čovjeka koji živi ovaj život do same prirode života i događaja oko nas.
Kada je prije 10tak i više godina zemljotres pogodio područje na granici između Turske i Grčke, objašnjenje vodiča je bilo da je taj zemljotres trebao potaći ljude s obje strane granice da pomognu jedni drugima i na taj način da prestane međusobna višestoljetna netrpeljivost.
Kad su u pitanju požari, trebamo osvijestiti nešto drugo. Naime, treba potaći sve veći broj nesvjesnih u svijetu da shvate da je planeta Zemlja zaista živo biće i da se ona sada čisti i preoblikuje. Tope se glečeri i led na Zemljinim polovima, kiša je počela padati u pustinjama, sva područja na planeti doživljavaju ekstremne vremenske uslove suprotne onima na koje su naviknuti.
Sve ovo treba nas potaći da više razmišljamo o mjestu na kojem živimo, početi više cijeniti zemlju, i vodu kao i sve druge vrste živih bića te početi osjećati bliskost s Majkom Zemljom. Mi smo “gosti” na ovom prekrasnom Svjesnom biću koje već jako dugo trpi različite vrste bolova, ranjavanja, uništavanja, ali planeta baš kao i čovjek najbrže uči kroz patnju i bol, na žalost.
Takva je “priroda Života” postavljena na ovoj planeti da bi kroz milenije prošla proces od tame do svjetlosti i ponovno postala biser naše galaksije, prekrasni raj te galaktička biblioteka što i jeste bila njena prvobitna namjena.
No, znate li gdje se skriva Zemljina biblioteka? Ona je u vidu znanja pohranjena u našoj DNK, te u memorijskim stanicama zemlje, kristala, drveća i svega ostalog što raste na njoj. Te biblioteke se sada “bude” i izlaze polako na površinu kroz njeno i naše tijelo, kroz njene i naše DNK zapise te se polako počinjemo prisjećati naše prave prirode i porijekla.
Zato, iskreno hvala svakome od vas koji radi na sebi da bi se probudio, koji budno živi i osvještava kroz svoj fokus sve ono što se događa oko njega, jer Svijest je ključ. Radeći na sebi, povećavamo osobnu, a time i kolektivnu vibraciju i razinu Svjesnosti.
Time polako dolazimo do točke u evoluciji kada i planeta i mi dosežemo tu razinu postojanja na kome više nema drame, nesreće, zla i patnje. Stižemo Kući!
Zato, želim nam svima što brži, bezbolniji i lakši daljnji hod do Pune Svjesnosti!
