Ima poslovica koja kaže da samo dvije vrste osoba mogu biti sretne u ovom svijetu. U prvu kategoriju spada totalni luđak nesvjestan svega, a druga vrsta je rijetka, a to je transcendentalist odnosno duhovnjak koji je nadišao sve dualnosti.
Nadam se da niste u prvoj kategoriji, a drugu definitivno nije tako lako dostići pa eto da se osvrnemo malo na svijet 2012-te. Danas u svijetu ne možemo zatvoriti oči pred očiglednom gomilom kaosa. Ovaj planet je u nevolji; ljudi i životinje se ubijaju na milijune, pojavljuju se nove i nove bolesti, uništava se priroda, sjeku se šume, zagađuje voda, zrak je pun smoga, toksični i ini otpad je počeo viriti na sve strane, hrana nam je „obogaćena“ pesticidima, kojekakvim E-ovima, emulgatorima, stabilizatorima, a sve potpomognuto GMO uzgojem (ali tako lijepo zapakirano u šarene kesice i kutijice), a kad tome pridodamo poveću ozonsku rupu i globalno zagrijavanje, eto lijepe tempirane bombice.
Naravno, spomenuli smo samo mali dio cijele priče jer bi inače, nažalost, mogli napisati stotine strana… Jedan veliki filozof je dobro rezonirao kada je izjavio da takva zagađena okolina proizlazi iz zagađene svjesnosti i eksploatatorskog mentaliteta, čiste sebičnosti i pohlepe.
„There’s enough on Earth for everyone’s need but not for everyone’s greed!“
Većina ljudi pokušava riješiti ove probleme na materijalnom nivou nekakvim površnim, rekli bi kozmetičkim zahvatima, ali takvi pokušaji, iako dobrodošli, su samo dio slagalice i odgađanje bolne operacije jer ne uzimaju u obzir dublji uzrok krize, a taj je ogromno neznanje (i shodno tomu, krivo djelovanje) o našem pravom identitetu, istinskoj dobrobiti, o misiji i cilju života.
Kvaliteta Vs kvantiteta
Teško je priznati, ali mislimo da smo se uvjerili kako nismo kontrolori niti neki uživatelji prirode. Česte vremenske i ljudske katastrofe i nesreće te opake bolesti nas ponekad i surovo uvjeravaju u to. U cijelom našem napretku, 21. stoljeće je predviđeno kao stoljeće mentalnih bolesti. Ljudi u najbogatijim zemljama svijeta su oni s najvišom stopom samoubojstava. Koji paradoks! A mnogi još uvijek uporno misle da će im materijalni komfor i standard donijeti sreću (bacite pogled na stanje u bogatoj nam Finskoj, ekipa vrši samoubojstva k’o u priči).
Da, materijalne blagodati možda donose neko trenutno olakšanje, ali ne i dubinsko ispunjenje za kojim čezne svako u svojoj nutrini. Inače bi ameri bili najsretnija nacija (a oni gle čuda, imaju oružje u svakom drugom kućanstvu)… Ali svi i dalje misle: „Ma ne znaju oni uživat’ u tome kako treba! Da vidiš kako bi ja lijepo u tome uživao, meni bi bilo baš super…“ Nama bi uspjelo, against all odds.
I tako su Ivica i Marica ili ako hoćete, Romeo i Julija, vječno živjeli u sreći… Vječno bi značilo zapravo do smrti (ili razvoda?!). E sad, u ovoj iskrivljenoj svjesnosti, pošto je naša težnja (i pravo) da tražimo uživanje, sreću i ljubav, mi to pokušavamo ostvariti kroz kontrolu i uživanje prirodnih resursa, bilo osoba ili različitih predmeta koje novac može kupiti. Činjenično stanje je dokazalo da je rješenje miljama daleko od takvog bezumnog utapanja u potrošačko društvo, eksploataciju i dominaciju. U svakom slučaju, bit ljudskog života nije u kvantiteti već u kvaliteti, a ta kvaliteta očigledno nije recipročna s povećanjem konzumerizma našeg svagdašnjeg.
Gdje je rješenje?!
Mislite li da je to uopće važno ili pak mislite da je sve ok i zanima vas samo vaš mali svijet tipa “pos’o – kuća – birtija”? Jeste li možda postali ogorčeni pojedinac koji je odustao od svega, razočaran… Jeste li osjetljivi na patnje drugih i na bolesno stanje cijelog planeta ili lijeno odmahujete smatrajući da je to nešto na što vi ne trebate i ne možete utjecati? Ako svi tako razmišljamo, promjena se sigurno neće dogoditi jer prava promjena počinje od nas samih postajući primjer svima i vršeći moćan utjecaj na okolinu. Mislim da su u pravu oni koji tvrde da rješenje leži u korjenitoj promjeni stava i svjesnosti. Mudri kažu da je rješenje u jednostavnijem i prirodnijem, duhovnom život po principu „Simple living- High thinking!“ Danas se, nažalost, masovno živi po onoj „Complicated living – no time (and brain) for thinking!“
Uvijek je bila potrebna samo šačica jakih i odlučnih individua koji su bili u stanju pokrenuti cijeli svijet. Zašto uvijek čekati da to uradi netko drugi?! Dragi čitatelji ovih redaka, možda smo to upravo vi i mi…
Atma
