“Moć jednog naroda ovisi o prirodi njegove prehrane.” Herbert Spenser, 1820-1903.
“Neka najbolesniji mornari ostanu na ovom indijanskom otoku”, rekao je kapetan Jacques Cartier. “Oni koji su boljeg zdravstvenog stanja nastavit će sa mnom putovanje; idemo prema ušću rijeke Saint Lawrence.”
Takva je bila odluka Jacques Cartiera, francuskog moreplovca i istraživača, koji je prije tri mjeseca napustio obalu Europe. Njegov cilj bio je istražiti Kanadu ploveći uzvodno rijekom Saint Lawrence. Bila je to 1534. godina i skorbut kojem se nije znao uzrok uništavao je ekspedicije koje su išle preko oceana. Na pučini su se ljudi hranili suhim mesom, suhomesnatim proizvodima, pšenicom i ribom. Zbog nedostatka svježih namirnica, voća i povrća, moreplovci su obolijevali i umirali od te bolesti izazvane nedostatkom vitamina C.
Kada je Cartier odlučio dio svoje posade ostaviti na tom malom indijanskom otoku, 26 mornara je već bilo umrlo od skorbuta. Ne znamo što je pokrenulo Cartiera da ostavi svoje bolesne mornare na otoku nastanjenom, tako je bar izgledalo, neprijateljski raspoloženim domorocima. On se rukovodio mišlju da čini uslugu tim jadnim bolesnicima omogućavajući im da budu sahranjeni na kopnu (što je posljednja želja svih mornara), a ne u hladnim vodama oceana.
Možda ga je želja da mu ekspedicija uspije navela da ostavi ove oboljele ljude, jer bi samo predstavljali teret tijekom putovanja. Ako se tako promatra, bila je to bolna ali neophodna odluka.
“Doći ćemo po vas u povratku. Neka vas Bog čuva!” – doviknuo je kapetan Cartier svojim bolesnim mornarima koji su ostali na obali.“
Mornari koji su ostali na brodu bili su uvjereni da svoje prijatelje nikada više neće vidjeti žive, da ih čeka sigurna smrt. Nekoliko mjeseci kasnije, prilikom povratka sa ekspedicije, Cartier je pristao na otok na kojem je ostavio svoje bolesnike da na miru umru. Bio je vrlo iznenađen: oni su svi bili živi!
Na veliko iznenađenje Cartiera i njegove posade, njihovi prijatelji su bili izliječeni i potpuno zdravi. Indijanci su ih milostivo prihvatili i hranili svježim voćem, povrćem i drugim biljkama. To je idealni režim prehrane protiv skorbuta.
Jednostavna i prirodna prehrana starosjedilaca na otoku povratila je zdravlje i snagu čvrstim mornarima koji su bolovali od skorbuta prouzrokovanim prehranom na bazi mesa i ribe, bogatom proteinima i kalorijama, ali siromašnom vitaminima i drugim hranljivim sastojcima koji se nalaze samo u biljkama.
Postoje, kako u prošlosti, tako i danas mnogi primjeri primitivnih naroda koji su se, zahvaljujući jednostavnoj biljnoj ishrani, odlikovali zdravljem, vitalnošću i dugovječnošću.
Stanovnici Okinawe
Stanovnici otoka Okinawa, otoka na jugozapadu Japana, hrane se biljnom hranom (žitarice, voće, povrće). Njihova dugovječnost i plodnost, kao i odsutnost degenerativnih bolesti, naročito raka, privukli su pažnju znanstvenika.
Za vrijeme II svjetskog rata jedna grupa vojnih liječnika, vršeći autopsiju tijela ljudi s tog otoka poginulih u ratu, utvrdila je da čak i kod starijih osoba nije bilo tumora ni znaka ateroskleroze, artroze niti bilo kakve degenerativne bolesti.
Hunze iz centralne Azije
Dolina Hunza nalazi se na sjeveru Pakistana blizu kineske granice. Ona je okružena najvišim planinskim lancima na svijetu: Hindukušom i Karakorumom. U ovom području ima mnogo rijeka, pritoka rijeke Inda, koje tvore duboke doline. Padine planina pretvorene su u terase za gajenje žitarica i voća, posebno kajsija.
To je udaljeno podneblje poznato po dugovječnosti svojih stanovnika. Zemljopisna izdvojenost omogućila je očuvanje zdravih, prirodnih životnih navika tijekom nekoliko tisuća godina. Dugovječnost i izuzetno zdravlje stanovnika doline Hunza privukli su pažnju raznih istraživača. Dugo se mislilo da je ta neobična dugovječnost posljedica genetskih faktora.
Međutim, istraživanja su pokazala da faktori okruženja imaju još važniju ulogu od naslijeđa. To su sljedeći faktori: prehrana prvenstveno temeljena na namirnicama biljnog porijekla, suha klima, sunce i jednostavan, prirodan način života s mnogo fizičke aktivnosti.
Liječnici Tumi i White, istaknuti američki kardiolozi, posjetili su ovo područje 1964. godine i izvršili različita istraživanja koja su bila objavljena u časopisu American Heart Journal. Oni su iznijeli da narod Hunza ima jednostavan režim prehrane, temeljen na svježem i suhom voću, orasima, povrću, mahunarkama i žitaricama (ječam, pšenica, proso). Oni troše malo kozjeg mlijeka ili jednom do dva puta godišnje malo mesa, samo za vrijeme praznika.
Pošto su ispitali 25 ljudi starosti od 90 do 110 godina, ova dva liječnika došla su do zaključka da su svi ispitani imali normalan krvni tlak, razinu kolesterola i rad srca. Narod Hunza ne zna za rak, kardiovaskularne bolesti, dijabetes, prerano starenje.
Na žalost, zdravlje Hunza se posljednjih godina mijenja jer je “napredak” civilizacije stigao i do njih: konzerve, slatkiši i rafinirani industrijski proizvodi. Primijećeni su prvi slučajevi karijesa, kao i bolesti probavnih organa koje su im ranije bile nepoznate. Međutim, i pored svega, oni su još uvijek jedan od najdugovječnijih naroda na Zemlji.
Sherpa, narod iz Nepala
Narod Sherpa, stanovnici himalajskih visina poznati su po svojoj neobičnoj fizičkoj otpornosti. Sve ekspedicije na Mont Everest i okolne planine oslanjaju se na Sherpe kao nosače. Sherpa Tenzing Norgay koji je pratio engleskog alpinistu ser Edmond Hillaryja za vrijeme prvog povjesnog osvajanja Mount Everesta, u svojoj autobiografskoj knjizi ‘Snježni tigrovi’ kaže:
“Krumpir je naša glavna kultura i u osnovi je prehrane našeg naroda, kao riža kod Indijanaca ili Kineza.
Različite vrste krumpira koje se uzgajaju na Himalayama uspijevaju na vrlo velikoj visini (4500 m) što nam osigurava dovoljnu količinu hrane i u najudaljenijim područjima. Ostale osnovne namirnice u našoj prehrani su ječam (koji se gaji na visini do 4000 metara) i pšenica (do 3000 metara).
Stado ovaca, koza, zatim jak (govedo) osiguravaju Sherpama mlijeko i sireve kojima upotpunjuju svoj režim prehrane na bazi krumpira i žitarica. Jedu vrlo malo mesa, a neki su strogi vegetarijanci.”
Indijanci Otomi
Indijanci Otomi žive na visoravnima centralnog Meksika. Hrane se uglavnom namirnicama biljnog porijekla: pogačama od kukuruza, grahom (azuki) i raznim povrćem. Istraživanja vršena u ovom narodu objavljena su u časopisu American Journal of Public Health.
Ona su pokazala da su ti Indijanci izuzetno zdravi. Gojaznost, povišen krvni tlak i rak veoma su rijetki ili ne postoje.
28 MALAHOV
