Nemojte pristati na isprazan polu-život. Nemojte pristati na nešto što je „dovoljno dobro“. Nemojte pristati na nešto što nije izvanredno. Živite život koji čini da vaše srce tuče glasnije, odgovorite na poziv svoje divlje duše!
Ovo je za odlučne, ustrajne božice koje traže istinu. Za mudre žene koje će uvijek, iznova i iznova odabrati slijediti svoje srce.
Za preslatke dame koje vole osjećati sirovu zemlju pod svojim bosim nogama, kreativne, temperamentne žene koje unose svoje suncem okupane, mjesečinom obasjane, vjetrovite, zvjezdane snove u život, svaki prokleti dan, ne mareći ni za kišu ni za sunce.
Mi smo jake i zbunjujuće, komplicirane i moćne, čarobne i uzbudljive – mi smo predodređene za tako mnogo više.
Mi nikada nećemo biti sretne u bijeloj kuhinji s cvjetnom pregačom, sa savršenom punđom na glavi i pažljivo nanesenim ružem koji maskira lažne osmijehe, igrajući ulogu savršene supruge ili savršene djevojke ili savršene majke.
Naša srca bi se ugušila. Naš duh bi vrištao.
Mi nikada ne bi bile sretne u sivom uredu radeći od 9 do 5, gledajući sat kako polako otkucava, dok se naše duše grče zbog zujanja fluorescentnog svjetla, onemogućene da udišemo svježi, blatnjavi miris vjetrova i zamamnih cvjetova slasnih trešanja.
Mi nikada ne bi bile sretne s ispijanjem šampanjca, pričama o visokoj modi, o načinima mršavljenja. Mi nikada ne bi bile sretne s razmjenom recepata za večere i temama poput „kako osvojiti muškarca“.
Zapravo nas nije briga za ništa od toga.
Želimo govoriti o duši. O istini. O magiji. O smrti. O borbi. O svjetskoj boli. Želimo stajati i osjećati povjetarac i dešifrirati mudri šapat vjetra.
Da. Dugo vremena mi smo osporavale same sebe, zapravo.
Pokušavale smo i pokušavale i pokušavale ugurati svoja divlja krila i srca u skučene plastične kalupe onoga što bi “trebale” biti.
Nekim čudom nismo uspjele.
Nama je suđeno da se sjedinimo s Mjesecom, da plačemo s kišom, rastemo s plimom i osekom i sjajimo sa svakim komadićem svjetlucavog žutog sunca.
Predodređene smo za trčanje i plesanje po prepunim ulicama u ritmu uplakanog bubnja koji govori o bolu svijeta, s ljubavlju u našim srcima, dok marame lepršaju u našim rukama.
Mi smo predodređene da stvaramo umjetnost koja nadahnjuje i otvara tužna, zatvorena srca.
Naši snovi i vizije i sudbine moraju nam biti na prvom mjestu. Uvijek.
Mi nismo ovdje da se bavimo malim i beznačajnim stvarima; da budemo pristojne, ljubazne, prilično plastične Barbie lutke s praznim, beživotnim srcima – mi smo tu da stvaramo valove, da lovimo snove, da stojimo u plamenoj vatri istine – i mi to znamo.
Mi smo tu da proživljavamo zastrašujuće dubine naše duše.
Zašto to poricati više?
Posegnimo u unutrašnjost naše meke kože i okusimo rijeku mjehurića magije koja pulsira u našim venama poput rubina.
Odbacimo sve što nas guši, sve ono što nikada nije trebalo biti u našim životima – oduprimo se pranju mozga, toleriranju nepotrebnih stvari – to je ono što ubija naše duše.
Napravimo ugovor s našim srcima, dajmo zavjet da ćemo slušati tu unutarnju iskru magije, istinske prekrasne vatre koja se ne može zanemarivati ni minutu više.
Obećajmo sad:
Da ćemo poštovati ono što u stvari jesmo,
Da ćemo biti sile svjetlosti, ljubavi i svete moći.
Da ćemo omogućiti našem zvjezdanom duhu da raste i leti visoko, visoko!
Izvanrednost teče našim venama. Mi smo predodređene za toliko mnogo više.
Naši snovi, vizije i sudbine moraju biti na prvom mjestu. Uvijek.
Molim vas, odgovorite na kišom okupani, šapćući poziv svoje divlje duše.
Ne dopustite da vam krila leže ljepljiva i ranjena, u tužnoj nakupini na podu.
Ne dopustite da vam duh vene u bezbojnom sivom postojanju.
Ne dopustite da vam dragocjena sudbina leži uspavana i mrtva.
Nemojte živjeti život za koji mislite da bi „trebali“.
Zaboravite riječ „trebam“!
Živite život koji čini da vaše srce tuče glasnije, odgovorite na poziv svoje divlje duše!
Pronađite sebe.
Otkrijte svoje darove.
Podijelite svoju čaroliju sa svijetom.
Pratite obećavajući put svoje hrabre sudbine.
Nemojte pristati na isprazan polu-život.
Nemojte pristati na nešto što je „dovoljno dobro“.
Nemojte pristati na nešto što nije izvanredno.
ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
