Inteligencija i sposobnosti Vrhovnog znanstvenika su nespoznatljive (achintya). Nema znanstvenika koji to može poreći. Kako onda jedan kemičar može suzdržati štovanje prema Njegovim divnim djelima? U Bhagavad-giti nalazimo sljedeće objašnjenje: “Osoba treba meditirati na Vrhovnu Osobu kao na onoga koji zna sve, koji je najstariji, koji je upravitelj, koji je manji od najmanjeg, koji je održavatelj svega, koji je uvijek osoba. Blistav je kao Sunce i transcendentalan, iznad ove materijalne prirode.” (Bg., 8.9)
Lako je zaboraviti Boga
U najboljem slučaju, znanstvenici jedino mogu imitirati divna Božja umjetnička djela. Čak ni to ne mogu učiniti pravilno, a većina njihovih pokušaja vodi neuspjehu i razočaranju. Čak i kada su djelomično uspješni, tada je to uz najveći napor. Na primjer, profesoru R. B. Woodwardu iz Harvarda, dobitniku Nobelove nagrade iz kemije (1965.), i profesoru A. Eschenmoseru iz Zuricha, trebalo je 12 godina da sintetiziraju molekulu vitamina B12. Sveukupno 99 znanstvenika uložilo je napore da završe ovaj mali zadatak (James Hare Krieger, Chemical and Engineering News, 12. ožujka 1973., 16. str.).
A Bog stvara sve ove kompleksne molekule samom Svojom voljom. Zanimljivo je da dok znanstvenici iznovo padaju u svojim pokušajima, oni se svjesno ili nesvjesno mole Bogu za pomoć. Zar ovo ne ukazuje na postojanje Vrhovnog znanstvenika i prirodnu podčinjenost svih drugih živih bića? Primjer toga je eksplozija nastala unutar Apolla 13, 11. travnja 1970. Kapsulu Apolla 13 napravilo je stotine znanstvenika i tehnoloških mozgova, a koštala je milijune dolara. Nitko nije mogao predvidjeti eksploziju. Međutim, kada se to dogodilo i kada su životi trojice znanstvenika bili ugroženi, oni koji su bili uključeni u misiju tražili su od svih ljudi na Zemlji da mole Boga za siguran povratak astronauta. Takva je situacija. U opasnim situacijama ljudi se sjete Boga, a u ostalima Ga vrlo lako zaborave.
Društvena struktura
Sada pogledajmo neke vrlo jednostavne grafičke primjere umjetnosti u Božjoj kreaciji. Možemo vidjeti da je među nižim oblicima živih bića društvena organizacija vrlo lijepo održavana. Na primjer, u pčelinjim kolonijama trutovi (muške pčele) vrlo lijepo paze na kraljicu, dok radnici po cijeli dan skupljaju nektar iz cvijeća. Vrlo je iznenađujuće kako pčele sa svojim sitnim tijelima mogu skupiti velike količine meda za sebe i za druga živa bića. Tako se kolonija održava u savršenom redu. Slično tome, odnos između majke i njezina djeteta jasno je vidljiv čak i u vrlo malim oblicima živih bića. Za vrijeme sezone monsuna u tropskim zemljama, kada dolaze bujice kiše, mali mravi jure tražeći skloništa noseći svoja jaja na glavama. Pauk gradi svoju mrežu s velikom graditeljskom vještinom da bi mu poslužila za zaklon, kao i za ulov žrtve za vlastito preživljavanje. Svilci vrte stotine metara fine svile da bi oblikovali čahuru kao svoje sklonište za vrijeme razdoblja čahurenja. U malom sjemenu, manjem od sjemena gorušice, nalazi se potencija velikog banjanovog drveta. Na taj način možemo vidjeti divne Božje aranžmane koji stvara, održava i vodi sva živa bića, mala ili velika. Bhagavad-gita kaže: “Pored toga, o Arjuna, Ja sam sjeme sveg postojanja. Nijedno biće, pokretno ili nepokretno, ne može postojati bez Mene.” (Bg., 10.39)
Zakon gravitacije
Glavni problem znanstvenika je da oni obično zanemare najvažniji i osnovni aspekt svojih istraživanja. Primjerice, kada je Newton vidio da jabuka pada s drveta, pitao se kako i zašto je jabuka pala. Međutim, nije pitao tko je uzrokovao pad jabuke. Kao odgovor na to pitanje, otkrio je zakon gravitacije. No, tko je stvorio taj zakon gravitacije? Postoji objašnjenje da jabuka nije pala dok je bila zelena, već zrela. Tako Newtonova teorija gravitacije nije bila dovoljna da objasni pad jabuke. Postoji neki drugi uzrok iza sveukupne scene pada, a s time i iza zakona gravitacije. Taj uzrok može biti samo Bog. U Bhagavad-giti nalazimo stih: “Bog je uzrok svih uzroka.”(Bg., 7.19)
Nadalje, znanstvenici trebaju znati da im je to malo sposobnosti koje imaju također dao Gospodin: “Ja sam sposobnost u čovjeku.” (Bg., 7.8)
Brojnim mehaničkim sredstvima (teleskopima, itd.), pretpostavkama, empiričkim teorijama i konceptnim modelima astronomi i kozmolozi žarko pokušavaju shvatiti što je svemir, koliki je i koliko je vremensko razdoblje nastanka. Također spekuliraju da bi mogao postojati i deseti planet u Sunčevom sustavu i pokušavaju ga pronaći.(D. Rawlins i M. Hammerton, “Is There a Tenth Planet in the Solar System?”, Nature, 22. prosinca, 1972., 457. str.).
Koliko će biti uspješni u pronalaženju odgovora na svoje pokušaje, vrijeme će pokazati. Ali činjenica je da oni nikad neće biti sposobni potpuno otkriti tajne prirode, koja je proizvod Božje kreacije, kreacije Vrhovnog znanstvenika. Svaka misaona osoba može razumijeti kako je budalasto pokušavati čak i sanjati da se izmjeri veličina svemira, dok se ne zna potpuno ni priroda Sunca, najbliže zvijezde. U Vedama se navodi primjer filozofije dr. Žapca koji živi u bunaru promjera 2 metra i koji nema niti ideju koliko je velik Atlantik, ali koji spekulira da bi Atlantik mogao biti velik 5 m, 10 m, 20 m itd., uspoređujući ga sa svojim bunarom. Bit je da je pokušaj razumijevanja neograničenog znanja koje je izvan dosega našeg ograničenog opažanja, samo gubitak vremena i energije. Svo znanje već je u ovlaštenim spisima, u Vedama. Osoba jednostavno mora prihvatiti znanje od najvećeg autoriteta, samoga Boga.
Tajne svemira
Detalji o kreaciji ovog materijalnog svemira i o svim živim bićima kao što su deve (polubogovi), ljudi i ostali, dani su u Shrimad Bhagavatamu, Prvom pjevanju (Treće poglavlje, stihovi 1-5). Opis materijalnog i duhovnog svemira potpuno je dat u Brahma-samhiti, 5. poglavlju, a iz Bhagavad-gite dobivamo jasnu obavijest da je cijeli materijalni svemir samo jedna četvrtina kreativne Božje energije. Ostale tri četvrtine kreacije manifestirane su u duhovnom nebu zvanom Vaikunthaloka. Gospodin Shri Caitanya Mahaprabhu, zlatni avatara, objasnio je Sanatani Gosvamiju, jednom od Svojih bliskijih učenika, prirodu ovih svemira. On je objasnio da materijalni svemiri imaju ograničenu širinu i dužinu, dok nitko ne može izmjeriti dužinu i širinu svih Vaikuntha planeta (duhovno carstvo). Ti Vaikuntha planeti nalikuju laticama lotosovog cvijeta, a glavni dio tog cvijeta je središte svih planeta Vaikunthe. Taj se dio zove Goloka Vrindavana.
Sam Bog ima Svoje vječno prebivalište na tim planetima. Ostali Vaikuntha planeti također su nastanjeni stanovnicima koji su puni šest obilja – bogatstva, snage, znanja, ljepote, slave i odvojenosti – i u svakoj od tih Vaikuntha planeta jedna od različitih Božjih ekspanzija ima Svoje vječno prebivalište. Većina znanstvenika, nažalost, nema informacije o ovom ogromnom znanju. Zasigurno, tajne svemira ne mogu biti otkrivene mozgovima znanstvenika. Trebali bismo se bez sumnje složiti da je čovjekova vizija u svim smjerovima krajnje ograničena zbog ograničenosti njegovih osjetila, njegove tehnologije i njegova intelekta.
