Jednom je veliki hasidski vođa, Zusia, došao pred svoje sljedbenike. Oči su mu bile crvene od suza, a lice blijedo od straha.
“Zusia, što je bilo? Izgledaš uplašeno!”
“Nekidan sam imao viziju… U njoj sam saznao koje će me pitanje anđeli jednoga dana pitati o mom životu.”
Sljedbenici su ostali zbunjeni. “Zusia, ti si pobožan. Ti si učen i ponizan. Pomogao si mnogima od nas. Koje bi to pitanje o tvom životu moglo biti toliko zastrašujuće da bi se bojao na njega odgovoriti?”
Zusia okrene svoj pogled prema nebu. “Saznao sam da me anđeli neće pitati: ‘Zašto nisu bio Mojsije, oslobađajući svoje ljude iz ropstva?'”
Njegovi sljedbenici su bili nestrpljivi. “Ali što ćete pitati?”
“Naučio sam,” uzdahne Zusia, “da me anđeli neće pitati: ‘Zašto nisu bio Jošua, vodeći svoje ljude u obećanu zemlju?'”
Jedan od sljedbenika priđe Zusiji i stavi mu ruke na ramena. Gledajući ga u oči on ga ozbiljno priupita, “Ali što je to što će anđeli od tebe tražiti!?”
“Oni će mi reći, ‘Zusia, postoji samo jedna stvar za koju te sva moć neba i zemlje ne može spriječiti da postaneš.” Oni će me upitati, “Zusia, zašto nisi bio Zusia?”
