Osoba koja je na putu samospoznaje, vjeruje svojoj intuiciji i trudi se živjeti svoje istine kako bi dosegla ciljeve. Tu osobu je život godinama trenirao i pripremao za sve ono što je nekoć davno u snovima prizvala. Život nas kroz teške momente trenira i formira, tako da nikada ne zaboravimo od čega smo nastali i kamo stremimo. Podsjeća nas na to da bez zahvalnosti i poniznosti nećemo daleko odmaknuti, jer nismo na dobroj vibraciji ako to dvoje negiramo i odbacujemo radi pohlepe i sebičnosti.
Osoba koja je prošla dosta trnja i stranputica, znati će prepoznati znakove na putu i shvatiti što je prethodilo nečemu boljemu i zašto. Taj čovjek će vas naučiti potaknuti, motivirati vas da otkrijete sebe. I neće nikada upirati svojim prstom na vas i druge. Jer, on nema potrebu isticati da je njegova istina univerzalna i kao takva jedina ispravna, kao što nema potrebu napominjati drugima da idu pogrešnim putevima. Jer on zna, pogrešni putevi ne postoje. Sve ono što nam je služilo da nas nečemu poduči, da se formiramo u čvrstu osobu kristalno jasnih vizija budućnosti, bilo je poslano da bismo rasli i došli do tog željenog.
Prema tome, taj čovjek zna da smo svi različiti, koliko god dodirnih točaka ili sličnih ciljeva imali. Svatko od nas naposljetku ima svoju jedinstvenu putanju, svatko njeguje svoje talente kako zna i umije, svatko zna za što kuca njegovo srce i što izaziva da njegova krv uzavrije a dah postaje dublji. Tko sam onda ja da nekome namećem svoj put i svoje istine? Tko ste vi da drugima namećete ono što oni ne žele i ne vibriraju?
Jedno je posvetiti svoj život, svoj rast drugima, tako što ćete kroz vlastita iskustva prikazati do čega ste došli i kako ste došli ondje, preporučiti nešto što bi se moglo izbjeći da živite bolje i sretnije. A nešto sasvim drugo je, kad vi svoje stavove i mišljenja namećete drugima bez da su ih oni tražili, te da ih namećete tako drsko i neprihvatljivo, kao nešto što je jedino ispravno. Ružno je suditi o drugima, a da niste koračali u njihovim cipelama i nosili njihove istine i ožiljke ispod svoje kože. Ružno je uvjeravati se da znate što je za nekoga drugog najbolje. Potrudite se spoznati što je za vas najbolje. Potrudite se otkriti sve svoje slojeve, pronaći svoju svrhu i dijeliti sebe s drugima na lijep način, tako što ćete umjesto osude i kritike, poticati druge da učine dobre promjene.
Nikada nemojte svoj put toliko isticati i svojatati, niti nametati kao nešto svima potrebno. Nemamo svi jednake potrebe, ne žudimo svi za spoznajom, otkrivanjem svijeta u svoj punoći, dramatičnosti, promjenama. Neki od nas vole mirne luke, utočišta i mirnije puteve ka snovima. I to je u redu, sve dok su kao takvi sretni, i dok rastu na svoj način.
Onaj tko pak posegne za dokazivanjem svog puta drugima, ili omalovažavanjem drugih, zapravo svima prikazuje koliko je nesiguran u svoj put, u svoju intuiciju. Jer on traži potvrdu izvana da vrijedi, i pokušava se svrstati u neke kalupe. Ne bi trebao. O nama ipak najviše trebaju govoriti naša djela, ne naše riječi. Nismo mi ti koji bismo trebali dokazivati nešto nekome. Trebamo se dokazati sebi. Da smo sposobni biti ujedno i zahvalni i ponizni, ali opet dovoljno voljeti sebe da ne skrivamo svoje darove, nego da ih koristimo za dobrobit drugih.
Jer, što su darovi ako ih ne dijelimo? Što je život ako se fokusiramo samo na ono što nemamo, ili ako se fokusiramo na to što ćemo dobiti ako nekome nešto damo? Ne bismo li trebali davati drugima jer volimo davati, jer to je ono najiskrenije što možemo napraviti da potaknemo i najmanju promjenu u društvu? Ne bismo li trebali punim srcem koračati, pružajući isto na dlanu drugima ako im zatreba, udijeliti im lijepe riječi i osmjehe kako bi poneki od njih vratili nadu u bolje sutra? Nije li to besplatno?
Trebalo bi biti. Trebali bi se više fokusirati na ono što dajemo, bez razmišljanja o onome što primamo. Jer davanjem od srca mi rastemo kao bića, naše duše se spajaju u jedno, mi se stapamo s Izvorom. Iskrenim davanjem postajemo sretni i ispunjeni, obrazi se zare od sreće, jer shvaćamo da smo nekome upravo uljepšali život, i na tren olakšali nedaće kroz koje prolaze. Nije li to lijepo? Da svaki dan posvetite jednoj osobi ili jednom sitnom cilju, kroz koji ćete nekome pomoći da se osjeća bolje? Mora li se sve računati u novcima ili drugim sredstvima?
Odražava li se uspjeh u onome što imamo, u onom materijalnom, kakve aute vozimo, kakvu kuću imamo i kako izgledamo? Ili se uspjeh nazire u onome koliko života smo dotakli i potakli na pozitivne promjene? Koliko smo nekome pomogli da izađe iz problema ili progleda?
Dovoljno mi je ponekad zagledati se u tuđe oči, jer one uistinu jesu ogledalo duše i sve mi postane jasno. Koliko samo praznih ljuštura korača svijetom odbacujući istinu o jedinstvu, odbacujući potrebu za dijeljenjem svojih mudrosti i darova. Koliko samo lijepih duša prepoznah na prvi pogled, jer njihove oči sjaje sjajem tisuću svijeća, i nema tog mraka koji bi ih mogao sakriti.
Oni vrište ljubav, mir, dobrotu, energiju. Jedan njihov pogled i dodir dovoljan je da otopi led s nečijeg srca, da izmami osmijeh i probudi onaj uspavani entuzijazam. Poželite plesati, ispreplesti se s njima, obgrliti ih, ne dopustiti im da odu od vas. Jer oni postaju svojevrsni eliksir života, potreba svakome kome na put dođu. Takve ljude pronaći, blagoslov je. I ima ih.
Takvi ljudi će se držati svoje putanje, ali će jednako uspješno dijeliti sebe s drugima i poštovati tuđe izbore. Neće isticati svoje JA kao nešto superiorno, neće se nadmetati željni pažnje, niti će činiti da se drugi osjećaju gore. I rijetki su, ali oni postoje.
I zašto se ne bismo trudili postati takvi? Dijeliti sebe. Shvatiti da svatko ima svoju formulu sreće, načine na koje će doći do željenog. I shvatiti da nismo i ne moramo biti u pravu. Moramo živjeti onako kako vibriramo, trebamo unositi radost u naše dane i otkrivati svijetu svoje talente kako bismo jednom ostavili bitan trag.
Vjerujte u svoj put i kad vam drugi govore da ne biste smjeli ili trebali. Vjerujte svome srcu jer ono je glas naše duše. Nemojte se dokazivati drugima da vrijedite, jer ako se istinski poznajete i volite, znate da vrijedite i da zaslužujete najbolje. Spoznat ćete tad razliku između dobronamjernih savjeta i nametnutih sebičnih stavova osoba koje žele manipulirati drugima kako bi sebe predstavljali boljima od ostalih. Živite svoj život, budite autentični i ljudi će to prepoznati kao nešto dobro, kao nešto što i njima koristi da otkriju svoj glas. I nemojte, nemojte biti oni koji spuštaju druge i režu im krila, jer su vama nekoć davno rezali.
Tko vjeruje u svoj put, zna da mu nitko ne može nauditi niti promijeniti putanju. Tko vjeruje u svoj put, njeguje sve različitosti i uživa u stapanju s drugim ljudima, jer tako dijeli bitna iskustva i uči nove stvari o sebi i drugima. Onaj tko vjeruje i voli svoj put, dijeli sebe s drugima i poštuje njihove živote i izbore.
Marija Lombarović
https://www.facebook.com/Lombarovic/
https://marijalombarovic.wordpress.com/
